Od ratnih 90-ih, pa do početka 2000-tih godina, Zagreb je bio poprište krvavih obračuna među pripadnicima raznih klanova, kriminalnih skupina i 'poduzetničkog' podzemlja. Baš kao u Chicagu dvadesetih, Frankfurtu i Amsterdamu osamdesetih, Moskvi, Budimpešti i Beogradu devedesetih i hrvatska je metropola tada bila mjesto brojnih, brutalnih likvidacija, odrađenih po mafijaškom obrascu, u samo nekoliko godina u Zagrebu ih se dogodilo čak 50-ak. U jednoj takvoj likvidaciji, s potpisom profesionalca, ubijen je i kralj poker automata, Vjeko Sliško.
Sudeći po njegovoj itekako burnoj prošlosti, Sliško je imao više od devet života, koliko ih navodno imaju mačke. "Hladnokrvni kockar sa stotinu života“, kako su ga mnogi zvali, do svoje je 41. godine preživio čak četiri pokušaja ubojstva. "I na Papu je počinjen atentat, znači li to da je kriminalac?“, rekao je Sliško hladnokrvno, bez titraja na licu, novinaru Večernjeg lista, s kojim je razgovarao u svom raskošnom stanu. U četiri pokušaja atentata, meci su ga pogađali u srce, pluća, bedrenu kost, kičmu, lakat i stopalo, no niti jedan od njih nije bio smrtonosan, sve do metka koji je ispalio belgijski legionar, James Cappiau.
Tog 22. ožujka 2001. godine, u 14 i 45 sati, 41-godišnji Sliško 'potrošio' je i svoj posljednji život. Nekoliko minuta nakon što je izašao iz svog luksuznog stana u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici, nedaleko od Cvjetnog trga, u Preradovićevoj, prišao mu je 32-godišnji James Cappiau te mu je, usred bijela dana, u samom središtu Zagreba, iz neposredne blizine, ispalio metak u čelo. Likvidacija se dogodila gotovo na istom mjestu na kojemu je 27. studenog 1999. na Sliška već pokušan atentat raketnim bacačem. Kao i tada i na dan ubojstva uz kralja poker automata, bio je njegov tjelohranitelj, Ivica Bertić, koji je odmah potrčao za ubojicom svog šefa. Cappiau se dao u bijeg, trčeći prema kinu Europa, na Preradovićevu trgu, no Bertić ga je ubrzo sustigao, ustrijelio te potom pobjegao.
Teško ranjeni Vjeko Sliško i James Cappiau, hitno su prevezeni u Kliničku bolnicu Sestara milosrdnica. Nakon što ih je operirao tadašnji predstojnik klinike za neurokirurgiju, prof. dr. Lucijan Negovetić, rekao je da oba pacijenta imaju teške i po život opasne prostrjelne rane kroz mozak. I dok su Sliško i Cappiau bili na aparatima, na intenzivnoj njezi, u dubokoj komi, policija je radila punom parom, provodeći brojne racije po zagrebačkim lokalima. Oglasio se odmah i tadašnji gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić. "Zahtijevam, u ime Zagrepčana, da se, pod hitno, razriješi ovaj oružani obračun. Ako u roku od 24 sata odgovorni u sustavu ne pronađu krivce, zahtijevam da ti isti odgovorni stave svoj mandat na raspolaganje. Od policije zahtijevam da ubuduće preveniraju ovakve pogubne napade, a od pravosuđa da u hitnom postupku rješava takve slučajeve, kako se takvi ekscesi više ne bi ponavljali", poručio je tada Bandić. Četiri dana nakon atentata, 26. ožujka 2001., Vjeko Sliško preminuo je u bolnici, a odmah nakon toga uhićen je njegov tjelohranitelj, Ivica Bertić, koji je presudio atentatoru Jamesu Cappiauu.
Dosje bez mrlje
Iako je Vjeko Sliško, službeno, bio čovjek čistog policijskog dosjea, na dan njegove likvidacije policija je ipak rekla da se radi o obračunu osoba povezanih s kriminalnim miljeom. Neslužbeno se tada moglo čuti da je Sliško bio osoba suprotstavljena "gangu" Zlatka Bagarića. Povezivalo ga se s bandom reketaša, koji siju strah i trepet među zagrebačkim poduzetnicima i estradnim menadžerima. Sliška se viđalo u šarolikim društvima, no povijesni susret bio je onaj s Hrvojem Petračem, na Cvjetnom trgu, u pizzeriji Zadar. Bio je to susret visokog rizika koji su čak, kako su pričali upućeni, osiguravali i specijalci razmješteni po krovovima okolnih zgrada.
Oni koji su pobliže znali Sliška govorili su kako se radi o čovjeku kojem se nije pametno zamjeriti, no da je i on živio u strahu za svoj život potvrđivale su kamere na ulazu u Bogovićevoj, gdje je stanovao. Prije ulaska, prolazile su se i sigurnosne provjere. Imao je i tjelesne čuvare, navodno, Čečene i bivše ruske specijalce. Magnetski su ga, baš kao i kralja kocke, Zlatka Bagarića, privlačile hazardne igre. Prvi sukob između kralja poker automata i kralja kocke dogodio se, navodno, jednog jutra, početkom devedesetih, kada je Sliško Bagariću odnio na "barbutu“ 400 000 tadašnjih DEM. Zadnji su se put vidjeli 1994., kada je Bagarić, nakon pucnjave u Sesvetama, došao Slišku "na noge“, u njegov lokal Bonaparte, na Maksimirskoj cesti. Obećao mu je tada da će istražiti tko je na njega pucao, ali su se od tada, prema Sliškovim riječima, čuli još samo jednom, 1995. godine, kada ga je Bagarić nazvao da mu kaže da on nema veze sa spornim pucnjavama.
4 pokušaja ubojstva u 9 godina
Na Vjeku Sliška prvi se put pucalo 1991., u zagrebačkoj diskoteci 'Sokol', na Mažuranićevom trgu, kada se sukobio s Bobom Hrkačem, pripadnikom osiguranja pokojnog predsjednika Tuđmana. U kaosu koji je nastao, Sliško je s osam metaka pogođen u srce, pluća i bedrenu kost. Kada se probudio nakon 15-dnevne kome rekao je da su na njega pucali Damir Kovačić "Šerif“ i izvjesni Kovačević, zvani "Hrvač“. Dvije godine kasnije, 2. veljače 1993., "Šerif“ je ubijen, u Ratarskoj 6, u Rudešu. Tri godine nakon prvog, teškog ranjavanja, Sliško je ponovo bio meta. U Sesvetama ga je 1994. godine iz automobila pokušao ubiti nepoznati muškarac. Dok je u Zagrebačkoj ulici čekao da se na semaforu upali zeleno svjetlo, pokraj Sliškova BMW-a zaustavio se fiat tipo. U pucnjavi, Sliško je dobio metak u kičmu. "Pao sam naprijed i koso na suvozačevo sjedište. Odmah sam krenuo i zakočio. Bila je to kiša metaka i na taj način sam ju želio izbjeći, ali pucnjava nije prestajala“, ispričao je Vjeko Sliško, koji se, iako teško ranjen, uspio sam dovesti do Klinike za traumatologiju.
Godinu dana kasnije, kada je s Jurjem Dodićem izlazio iz ureda u Maksimirskoj ulici te sjedao u njegov Opel, na Sliška je ponovo pucano, taj puta iz puškomitraljeza. U trećem po redu pokušaju ubojstva bio je ranjen u lakat lijeve ruke te stopalo desne noge. "Ja tada kod sebe nisam imao nikakvo oružje, pa nisam niti pucao“, rekao je Sliško. Nakon čak tri atentata u pet godina, u kojima su ga meci pogodili u srce, pluća, bedrenu kost, kičmu, lakat i stopalo, napadači su prešli na teže naoružanje. U 1.25 sati, 27. studenog 1999., na Sliškov je Jeep Grand Cherokee, u Preradovićevoj ulici, pucano iz zolje. On i njegov tjelohranitelj, Ivica Bertić, prošli su tada bez ozljeda, no, od krhotina projektila, namijenjenog kralju poker automata, te je kobne noći poginuo slučajni prolaznik, Zoran Domini, vlasnik obližnje videoteke "Boks“.
Dvojica uhićenih, jedan u bijegu
U munjevitoj, policijskoj akciji, koja je uslijedila nakon ubojstva Vjeke Sliška i Jamesa Cappiaua, uhićeni su Sliškov tjelohranitelj, Ivica Bertić te Samir Ivošević. Kao osoba povezana s atentatom označen je i Marko Nikolić Markoni, koji je nestao bez traga te je, u listopadu 2002. u odsutnosti bio osuđen na 30 godina zatvora, dok je Ivošević osuđen na 20, a Bertić na devet godina zatvora. Vrhovni je sud potom Ivoševiću smanjio kaznu na 13 godina, a Nikoliću je presuda dva puta bila ukinuta, prije no što je, koncem 2018., pravomoćno, u odsutnosti, osuđen na 12 godina zatvora, kao pomagač u Sliškovoj likvidaciji. Vjeruje se da se Nikolić od zakona skriva po bespućima Južne Amerike, dok su Ivošević i Bertić odslužili svoje kazne.
Otvori KEKS Pay
Mnogi političari i generali su tada kao mecene krim-miljea mastili svoj brk.