Hrvatska i Srbija nisu prijateljske zemlje. Ni dobri susjedi. Politički, mi se jedva podnosimo. No tu smo gdje smo, susjeda ne možeš birati. Stoga, sve što se u Srbiji događa ima posljedice i na Hrvatsku. Ili, kako je to volio kazati pokojni veliki hrvatski general Petar Stipetić: "Treba uvijek jednim okom gledati što se događa u Beogradu". Tamo su se dogodile dvije velike masovne tragedije koje su ranile javnost u Srbiji i, već vidimo, ranile su i vlast u Beogradu. Postupci srbijanskih vlasti u ovoj su situaciji pak tema i za hrvatsku politiku, koja mora pratiti i analizirati aktualne događaje, kao i posljedice. Odatle i pitanje je li opasnost za srbijansko susjedstvo sada ista, manja ili veća? I nije uopće preuzetno govoriti o opasnosti, jer Srbija je glavni destabilizirajući faktor na prostoru bivše jugoslavenske zajednice. Tomu je tako jer se Srbija nije pomirila sa svojim novim statusom, nego se i dalje bit njezine vanjske politike u području "regije" svodi na isti lelek da bi svi Srbi trebali živjeti u istoj državi. Kako je dosadašnja povijest pokazala, to je uvijek bio neostvariv zadatak, no kako beogradski Vučićev režim zadržava istu iracionalnost, to je izvor nestabilnosti cijelog "komšiluka". I zbog toga nemiran san vlada i u BiH i njezinoj Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Kosovu, prijeti i Sj. Makedoniji, a što se Hrvatske tiče, ona se tu i dalje treba držati onog Stipetićeva načela.
Ajde ostavite Vucica vise na miru, covjek zivi u Srbiji, kao da mu to nije dovoljno