Rak gušterače i dalje predstavlja veliki zdravstveni izazov u Hrvatskoj. Prema podacima, prošle je godine od ove bolesti preminulo 795 osoba, što je čini četvrtim najsmrtonosnijim oblikom raka u zemlji. Samo u 2020. godini u Europskoj uniji zabilježeno je više od 132 tisuće smrtnih slučajeva. Stručnjaci upozoravaju da broj oboljelih i umrlih u budućnosti može dodatno rasti.
Stopa preživljenja kod raka gušterače u Europi najniža je među svim vrstama raka. Oko 92 posto pacijenata umire unutar pet godina od postavljanja dijagnoze, a bolest se u većini slučajeva otkriva tek u uznapredovalom stadiju, kada je izlječenje vrlo teško.
Kako bi podigli svijest javnosti i medicinske struke, Hrvatsko gastroenterološko društvo (HGD) pokrenulo je inicijativu „Ljubičasti studeni – Mjesec borbe protiv raka gušterače“, pridruživši se europskim naporima u borbi protiv ove teške bolesti.
Na konferenciji za medije povodom Ljubičastog studenog, koju je podržalo Ministarstvo zdravstva, predstavljeni su najnoviji podaci, saznanja i planovi za pravovremeno otkrivanje raka gušterače, prevenciju te učinkovitije liječenje.
Ministrica zdravstva doc. dr. sc. Irena Hrstić otvorila je konferenciju: “Želim naglasiti kako obzirom da nema učinkovitog liječenja raka gušterače, iznimno je važno spriječiti porast broja oboljelih i djelovati na preventivne aktivnosti. Upravo u tom smislu radimo i nacionalne preventivne preglede na koje je izvrstan odaziv i na taj način rano otkrivamo čimbenike rizika.” Ministrica Hrstić također je izrazila podršku inicijativi HGD-a te istaknula potencijalnu ulogu umjetne inteligencije u ranom otkrivanju ove bolesti.
U Hrvatskoj svake godine od raka gušterače oboli gotovo 850 osoba, čime se ova bolest svrstava među devet najčešćih oblika raka u zemlji. “Srednja dob (medijan) prilikom dijagnoze je 72 godine, 70 godina u muškaraca i 75 godina u žena. Muškarci i žene podjednako obolijevaju i umiru od ove bolesti, a prognoza je, nažalost, jako loša s petogodišnjim relativnim preživljenjem znatno ispod 10 posto (7,8 posto prema zadnjim objavljenim podacima),” istaknuo je doc. dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević, predsjednica HGD-a, upozorila je da rak gušterače može zahvatiti svakoga, a zabrinjava sve češća pojava bolesti u mlađoj populaciji. Liječenje u Hrvatskoj usporedivo je s onim u drugim razvijenim zemljama. “Prilikom postavljanja dijagnoze, 80 posto pacijenata već ima tumor u proširenom stadiju kada je prekasno za izlječenje. Jedan od glavnih razloga zašto se bolest kasno otkriva je njezin tihi klinički tijek. Gušterača je retroperitonealni organ smješten duboko u trbuhu, tako da tumori mogu znatno narasti prije nego što uzrokuju primjetne simptome. Bolest u ranoj fazi rijetko daje specifične znakove. Kad se simptomi konačno pojave - poput žutice, bolova u trbuhu, bolova u leđima, tromboze dubokih vena, gubitka težine ili novonastalog dijabetesa, obično su rezultat lokalno uznapredovale ili metastatske bolesti.”
“Simptomi su,” dodala je prof. Mikolašević, “često nespecifični, oponašajući benigne gastrointestinalne ili metaboličke poremećaje. Primjerice, nejasna nelagoda u trbuhu ili gubitak apetita mogu se pripisati gastritisu, žučnim kamencima ili stresu. Čak je i novonastali dijabetes, koji može prethoditi raku gušterače nekoliko mjeseci, učestao u općoj populaciji i stoga nije automatski povezan s malignom bolešću. Kao rezultat toga, i pacijenti i zdravstveni djelatnici mogu odgoditi daljnju dijagnostičku evaluaciju. Također, nedostatak učinkovitih alata za probir je još jedna značajna prepreka rane dijagnostike.”
U tijeku su brojna istraživanja radi razvoja novih dijagnostičkih markera, no nijedan još nije u rutinskoj primjeni. “Rak gušterače najčešće se neočekivano dijagnosticira u kontekstu slikovne evaluacije akutne upale gušterače. Nešto češće se može otkriti u sklopu dijagnostičke evaluacije nejasnog porasta vrijednosti enzima gušterače u krvi, obrade i praćenja oboljelih od šećerne bolesti te prilikom praćenja bolesnika s kroničnom upalom gušterače. Rijetko može biti otkriven prilikom izvođenja ultrazvuka abdomena zbog dijagnostike bolova u trbuhu, povećanja vrijednosti jetrenih enzima ili obrade žučnih kamenaca; kod CT evaluacije bubrežnih kamenaca ili MR evaluacije poremećaja bilijarnog trakta odnosno žučnih vodova. Značajno je češće da se na slikovnoj dijagnostici slučajno otkrivaju cistične promjene na gušterači, od kojih neke mogu biti potencijalno rizične, odnosno premaligne promjene,” pojasnio je izv. prof. dr. sc. Goran Poropat, voditelj sekcije za bolesti gušterače HGD-a.
Pretilost, pušenje, konzumacija alkohola i brza prehrana dodatno povećavaju rizik, a prilikom dijagnoze tek 15-20 posto pacijenata može biti operirano. “Uloga kirurgije kod raka gušterače je centralna i jedina je potencijalno kurativna metoda liječenja budući samo radikalna resekcija može dovesti do dugotrajnog preživljenja pacijenata. Kirurgija sama po sebi nije dovoljna zbog izrazite biološke agresivnosti tumora, tako da pristup liječenju uvijek mora biti multidisciplinaran. Ukupno petogodišnje preživljenje nakon operacije je između 15 i 25 posto što ovisi o veličini tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, postoperativnim komplikacijama i provođenju adjuvantne kemoterapije. Ukupna stopa recidiva nakon operacije gušterače kreće se između 50-80 posto ovisno o stadiju bolesti, zahvaćenosti rubova, pozitivnim limfnim čvorovima i samoj biologiji tumora. Većina recidiva javlja se unutar 2 godine od operacije u smislu lokalnog recidiva (na mjestu gušterače, oko mezenterijalnih žila ili limfnih čvorova) ili udaljenih metastaza (jetra, potrbušnica, pluća),” rekao je dr. sc. Darko Kučan.
Nastavak onkološkog liječenja nakon operacije također je dostupan u Hrvatskoj. “Osim za oboljele koji ne mogu biti operirani, veliki je povrat bolesti i kod operiranih pacijenata, do čak 90 posto. Tada nam, dakle, preostaje kemoterapija kao opcija, a nekad nam je jedina mogućnost palijativno liječenje,” objasnio je prof. dr. sc. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.
Važnu ulogu u liječenju ima i radioterapija, kako je pojasnila dr. Jasna Marušić: “U bolesnika s lokalno uznapredovalom, neoperabilnom bolesti, koristimo zračenje radi kontrole lokalnog rasta tumora, ublažavanja simptoma ali i ponekad potencijalnog smanjenja tumora i stvaranja uvjeta za kirurško liječenje. U adjuvantnom i neoadjuvantnom pristupu radioterapija se primjenjuje samo u odabranim slučajevima, najčešće kad postoji povećan rizik lokalnog povrata ili kad želimo bolju lokalnu kontrolu uz kemoterapiju. Korištenje pritom stereotaksijske radioterapije (SBRT) nam je osobito značajno jer omogućuje visoku preciznost prilikom zračenja i daje mogućnost primjene visokih doza zračenja u kratkom vremenu, uz maksimalnu zaštitu okolnih organa poput želuca i dvanaesnika. Njome se omogućuje dobra lokalna kontrola tumora uz minimalno opterećenje za bolesnika, te se sve češće razmatra kao opcija u odabranih bolesnika s neoperabilnim rakom gušterače ili u situacijama kada je potrebno brzo palijativno djelovanje. Vrlo često je potrebna palijativna skrb, zbog brzog razvoja bolesti i teških simptoma. U Hrvatskoj se palijativna skrb dobro razvija, posebno u većim centrima, gdje postoje multidisciplinarni timovi, imamo i mobilne palijativne timove i dobru kontrolu boli. Ipak, dostupnost je i dalje neujednačena, s premalo mobilnih timova i nedostatkom specijaliziranih palijativnih jedinica, što dovodi do prevelikog tereta na obiteljima. Napredak je vidljiv, ali je potreban daljnji razvoj ove važne grane u skrbi naših pacijenata s rakom. Rano uključivanje palijativne skrbi i bolja dostupnost ključni su koraci prema humanijoj i učinkovitijoj skrbi,” istaknula je dr. Jasna Marušić.
“Slušajući ove podatke nameće nam se svima u sustavu obveza još snažnijeg djelovanja, kako u prevenciji, ranoj detekciji, tako i u liječenju,” poručio je doc. dr. sc. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK). Stručnjaci ističu da su kontinuirana istraživanja i nacionalna suradnja ključni za napredak u ranom otkrivanju, razvoju biomarkera, optimizaciji terapije i implementaciji inovativnih tehnologija poput umjetne inteligencije. Multidisciplinarni pristup, genetsko testiranje i suradnja između obiteljskih liječnika, kliničara i nacionalnih registara nužni su za smanjenje smrtnosti. HLK aktivno podupire edukaciju liječnika, izdvajajući značajna sredstva za stipendije i usavršavanje, posebno u gastroenterologiji, radiologiji i onkologiji, što u konačnici koristi pacijentima.
Otvori KEKS Pay
