Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac bio je gost u studiju Večernjeg TV-a, gdje s novinarom Tomislavom Krasnecom razgovarao o prijetnjama i prosvjedima protiv održavanja kulturnih manifestacija u organizaciji društava srpske nacionalne manjine, najprije u Splitu, potom i u Zagrebu i drugdje. - Svi koji misle da je to stvar policije i eventualno sudova griješe. Policija je neophodna kad je neophodna. Sudovi su neophodni kao da su neizbježni, ali postoji i drugi dio, a to je politika. To je javna odgovornost ljudi s javnom ulogom i javnim poslanjem. Bez obzira na razlike koje među nama mogu postojati, svi moramo poštivati ono što su temeljne vrijednosti našega Ustava, što je naše civilizacijsko opredjeljenje kao članice Europske unije. Dakle, oko toga bismo trebali imati neku vrstu konsenzusa i trebali bismo to zajedno štititi i braniti, tako da građani imaju osjećaj da politika može svojom riječju, svojim djelovanjem, prevenirati ovu vrstu iskustava koje prolazimo zadnjih dana - rekao je Pupovac.
Nakon prijetećeg okupljanja maskiranih navijača u predvečerje otvaranja izložbe "Efemeris - legati Dejana Medakovića" prošloga petka u Zagrebu, i nakon što su izbor imena tog čovjeka kao teme izložbe osudili i od njega se distancirali praktički svi, pa i članovi stranke Možemo, ima li u Srpskom narodnom vijeću i Srpskom kulturnom društvu "Prosvjeta" netko snage da kaže: oprostite, pogriješili smo?
- Jedna je stvar stvoriti sliku o nekom događaju i zauzeti stavove, a da se zapravo i ne zna o čemu je riječ ili se ne želi znati o čemu je riječ. Jedna je stvar tu sliku osuđivati na osnovi površnih saznanja ili bez ikakvih saznanja, na osnovi naprosto etikete. Memorandum. SANU. Čovjek je bio član SANU-a (Srpske akademije znanosti i umjetnosti, op.a.). A druga je stvar činjenica da je ta izložba bila posvećena legatu tog čovjeka, njegove obitelji koja je poznata velika i važna zagrebačka, hrvatska obitelj srpskog porijekla. I ta izložba je o tome. Ta izložba je o onom dijelu njegovog rada koji je neosporan, a to znači povjesničar umjetnosti, to znači kolekcionar koji je imao bogatu i impresivnu zbirku modernističkog srpskog slikarstva koju Hrvatska i Zagreb prvi puta može vidjeti. Druga je stvar njegov nacionalizam s kojim se mi niti slažemo, a kamoli podržavamo - rekao je Pupovac. - Moramo praviti razlogu između ekstremnih nacionalista i ljudi koji, osim što imaju nacionalističko usmjerenje, imaju i neke druge doprinose, važne za kulturu, za znanost, za opći, društveni i javni interes - dodao je.
Uslijedilo je pitanje nije li to kao da neko hrvatsko kulturno društvo u Beogradu organizira izložbu o Mili Budaku jer je on bio književnik. Pupovac se oštro usprotivio usporedbi i rekao da novinar zvuči kao Miro Grmoja, predsjednik Mosta, kad je rekao da je to kao kad bi se u Izraelu neka izložba posvetila nekom nacistu. Taj dio intervjua zvučao je prilično polemično (na video snimci od oko osme minute).
- Ja ću vam sada reći jednu stvar. Ako se traži opravdanje za ljude koji su u crnim kapuljačama i maskama u Zagrebu, u Splitu, u Rijeci došli mlatiti ili prijetiti i zastrašivati one koji organiziraju Dane srpske kulture. Ako je opravdanje to da se kaže: ne smijete ništa u mjesecu studenome raditi, jer srpska kultura je uvreda, srpska kultura je nepoštovanje stradanja Hrvata. Onda je to sve suprotno onome u što ja vjerujem. Sve suprotno onome što sam činio trideset i nešto godina, a to je antinacionalistički stav i antiratni stav. Ponovit ću još jednom. Memorandum, koji je imao svoju povijest kakvu je imao, je velika šteta i za Srbe u Hrvatskoj - kazao je Milorad Pupovac.
- Naša namjera je daleko od toga da bismo mi promovirali u Zagrebu njegov nacionalizam ili bilo čiji drugi nacionalizam. Ali legat, naslijeđe obitelji Medaković, o kojoj se zaboravlja što je. Njegov djed je bio 12 godina na čelu Hrvatskog sabora. Važnih godina za budućnost Hrvatske, za budućnost Hrvata i Srba, dakle od 1906. do 1918. godine. Njegov djed Bogdan, koji je sagradio tu prekrasnu palaču krajem 19. stoljeća na Zrinjevcu, na broju 15, bio je čovjek koji je pročitao dokument o raskidu pravno političkih veza s Austro-Ugarskom. Njegov djed je bio začetnik Hrvatsko-srpske koalicije, koja je uz sve svoje slabosti donijela slobodu hrvatskom narodu, Srbima koji su živjeli u Hrvatskoj. To što je taj čovjek, unuk Bogdanov, Dejan, postao čovjek drugačijeg stajališta nego što je stajalište njegovog djeda. Koje je i naše stajalište. On je osnivač. Njegov djed je osnivač Samostalne srpske stranke, samostalne politike kakvu i mi slijedimo. Ali, to nije politika Dejana Medakovića, on je politički bio u tom pogledu na drugačijim pozicijama. Međutim, to naslijeđe te obitelji, ti portreti koji se nalaze kod njih u obitelji, te cijele jedne loze, oni zavrjeđuju da budu u Zagrebu I da se to promovira, a ne da se promovira ta druga strana Medakovićeve biografije koja je nastupila potkraj zajedničke zemlje i tijekom ratnog raspada. To nije naslijeđe koje mi dijelimo s njime. To na izložbi nećete naći. Nećete naći trunka o tome - objasnio je.
Kako se Pupovac osjećao te večeri, u petak, tijekom otvaranja izložbe u Srpskom kulturnom centru u Preradovićevoj ulici u Zagrebu?
- To je bilo zastrašujuće. Znate, kad imate punu ulicu ljudi kojima ne vidite lica, koji su pod maskama, koji počinju izvikivali psovke, uvrede, loše komentare i koji počinju salutirati hrvatskoj nezavisnoj državi. To jeste bilo jezivo. Taj nesretni Dejan Medaković, za kojega Hrvatska danas saznaje, 1941. je u devetom mjesecu sa svojom sestrom pred takvima morao napustiti Zagreb. Pred takvim tamnim porukama. Neću reći takvim ljudima, jer ovo su mladi ljudi koji uglavnom i ne znaju u što su se upustili. To znaju neki drugi koji s njima... - rekao je Pupovac, želeći vjerojatno reći "s njima upravljaju", ali tu je protupitanje bilo da ostaje činjenica da su pred
onakvim porukama, kakve je Medaković zagovarao do kraja svog života, a ne samo u vrijeme izrade Memoranduma SANU-a, mnogi ljudi isto napuštali ognjišta i završavali u masovnim stratištima tijekom Domovinskog rata.
- To me ne možete uvjeriti da su ti ljudi došli iz tog razloga i da su oni znali nešto. To se naknadno iznalazi kao opravdanje. Ne može se koristiti ta priča sa Medakovićem kao opravdanje za ovo. Vi ne možete raditi usporedbu između Metkovića i Budaka. Medaković nije bio ni u kakvoj vlasti. Medaković nije bio nosilac ikakve izvršne vlasti, nije bio ratni huškači. Bio je čovjek čije je stavove ne dijelim. Bio je čovjek čiji nacionalizam ne prihvaćam i odbijam, ali reći da je on isto što i Budak, koji je bio ministar (NDH, op.a.), koji je odgovoran za ratne zločine, koji je presuđen za ratne zločine, koji je imao nikakvu literaturu za razliku od Medakovića koji je imao respektabilnu literaturu... Njegov "Efemeris" i ono što piše o Zagrebu predstavlja ljepše stranice priče o tome kakav je Zagreb i što je Zagreb - rekao je Pupovac. Ubrzo se još jednom vratio na usporedbu s Milom Budakom, spomenutu u jednom ranijem pitanju.
- U našoj zemlji i danas ima ulica, u našim općinama i gradovima, koje se zovu po tom čovjeku. Tu ću stati. Iz poštovanja prema vremenu koje vi imate, iz poštovanja prema vašem nastojanju da govorimo o stvarima koje su važne za naše društvo i za našu zemlju. Samo bih htio reći da ishitrene usporedbe i ishitrene etikete mogu biti opasne. Ja se sjećam kao mlad čovjek što je kod mene stvorilo koju sliku o Maspoku, o u ljudima u Maspoku. Ali kad sam upoznao Ivana Zvonimira Čička, kad sam upoznao Vladu Gotovca, kad sam upoznao Miku Tripala, s nekima sam od njih postao vrlo blizak, s nekima prijatelj. Drugim riječima, jako moramo voditi računa da svoje ponašanje, svoje misli, svoje ocjene ne temeljimo na osnovi etiketa. Nego na osnovi što je moguće više znanja o tome što je bilo - poručio je.
Sljedeći set pitanja bio je o tome kako sada izaći iz ove situacije. S jedne strane, situacije gdje je očito, počevši od Splita, stvorena atmosfera nesigurnosti za svaki, pa i najbenigniji kulturni događaj u organizaciji srpske manjine u Hrvatskoj. A očito je i s druge strane, u hrvatskom narodu, djelomično stvoren dojam da se događaju provokacije u takvim događanjima koje organizira "Prosvjeta", kao što je ovaj u Zagrebu. Kako ipak izaći iz te situacije da jedni druge ne vide kao neprijatelje koji im rade u glavi, i kao razlog za eskalaciju, nego možda da se stane na loptu? Ima li među političkim strankama te kritične mase i volje da se tome stane na kraj? Ili su svi zauzeti nekim poenima koje mogu dobiti na ovoj temi?
- Jedna je stvar. Ima stranaka s kojima ne možete o tome razgovarati. Ima stranaka koje će i dalje na negiranju Jasenovca graditi svoju političku karijeru i svoje političke uspjehe, bez obzira koliko to bilo štetno i neprihvatljivo. Oni će to nastaviti. Ali ne radi se o njima. Radi se o strankama koje smatraju da ono što se zove ustavni luk hrvatske države, da pod tim lukom trebaju stajati odgovorni ljudi, odgovorne političke stranke. Nama se taj luk raspao zato što nemamo više razgovora između ključnih političkih stranaka, ključnih političkih institucija u državi. Nema između Predsjednika i premijera. Nema između predsjednika Sabora i Predsjednika. Nema između ključne vodeće stranke u državi, HDZ-a, i ključne opozicijske stranke SDP-a. Prema tome, to razdoblje gotovo da nikad nije postojalo u Hrvatskoj. Ni u najtežim godinama prije rata, ni u najtežim godinama tokom rata. I to treba zabrinuti svakoga. Dakle, jedan problem je pitanje odnosa prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. I ponovno oslobađanje negativne energije prema svemu što može imati veze sa Srbima ili sa srpskim. A drugo je pitanje jačanja sukoba, konflikta. Ne polemike, nego ozbiljnog sukoba između ključnih institucija. Predsjednik i premijer su institucije koje se ne poštuju. Između ključnih političkih stranaka. To su institucije, o njima ovisi politički život u zemlji. O njima ovisi donošenje odluka, ima li ih ili nema. Neophodno je da to gradimo. Neophodno je da sačuvamo demokratsko društvo, demokratsku politiku, demokratski karakter naših stranaka. A to je teško zaštititi bez nekog minimuma komunikacije i konsenzusa. Toga sad nema- rekao je Pupovac.
Premijer Andrej Plenković u svemu ovome tvrdi da su on i njegov HDZ jedini koji brane normalnost dok, po njemu, i ljevica i krajnja desnica rade na radikalizaciji i polarizaciji društva; slaže li se Pupovac s time ili smatra da Plenković treba malo drukčijim naočalama pogledati stvarnost?
- Nesumnjivo HDZ ima moć koja može biti upotrebljena za očuvanje normalnosti. Predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade, gdje je HDZ vodeća stranka, ima tu moć. I nema nikakve sumnje da je njemu stalo do te normalnosti. Ali isto tako vidimo da postoje različite snage, i političke i nepolitičke, koje videći što se događa po različitim dijelovima svijeta misle da bi to možda bilo bolje i za Hrvatsku od ovoga što Hrvatska ima... Tekovine koje su se razvijale od mirne reintegracije, pristupanja Europskoj uniji i naravno tekovine koje su je učinile priznatom i poštovanom zemljom. A nije lako da se to za tren promijeni. I obrnuto. I neki bi vjerojatno jedva čekali da to tako bude, da Hrvatska ponovno bude neka vrsta označene zemlje, ako ne crne ovce. I premijeru Plenkoviću ne treba umanjivati tu vrstu niti odgovornosti, a niti činjenice da on to želi. Ali meni se čini da bi bilo neophodno da se taj dio odgovornosti podijeli sa drugim akterima. Ako to već nije predsjednik Republike, a što bi bilo najnormalnije, onda bi trebalo vidjeti kako da se to podijeli unutar političke scene. Bez obzira na rizike koje vjerojatno osjeća svatko - smatra Pupovac.
Bi li se predsjednik Republike Zoran Milanović trebao nekom porukom umiješati i dići glas u ovoj situaciji?
- Pa, ne znam, ako nije na godišnjem odmoru, možda bi se i trebao. Šalu na stranu. Pa, svi očekujemo da to napravi. Dakle, predsjednik Republike ima ustavnu obvezu da vodi računa o uravnoteženosti i usklađenosti djelovanja državnih institucija. Pregovaračke vještine su jako važan način kako se to čini. To se najčešće ne radi javno. Mesić i Sanader su međusobno bili u vrlo oštrim sukobima, ali javnost gotovo da nikad nije saznala da su bili. Nego su uspijevali ispregovarati. Tako bismo trebali i ovdje. Dakle, tu vrstu otvorenog političkog neslaganja zamijeniti neslaganjem za stolom, pregovaračkim. Tako je potrebno svaki dan - odgovara.
Prema Pupovcu, na političkoj sceni može se osjetiti da postoji unaprijed spreman stav u stilu "ne mogu ja razgovarati, ne zavređuju razgovor", ali, dodaje Pupovac, nije dobro ako je to konstantno prisutan stav.
- To može biti trenutna pozicija kad je posrijedi taktiziranje. Da se do nečega dođe. Ali ako je to konstantno stajalište, to nije dobro. Nije dobro za percepciju politike. Nije dobro za smanjivanje razine osjećaja sukobljavanja i sukoba u društvu. Nije dobro za funkcioniranje samih institucija. Jer, onda će vidjeti razni sa strane pa će reći: čekaj malo, ako se oni svađaju, ako su oni spremni na stalno fightanje, pa onda možemo i mi. A onda to postane dio opće kulture u društvu. Iz tog razloga mislim da je jako važno da svatko napravi ako ne korak nazad, da se naprosto zaustavi, i da se počne razmišljati o tome kako. Kako dalje podijeliti odgovornost o stvarima u kojima treba. Ne mogu ja dijeliti odgovornost za politiku HDZ-a niti SDP-a, niti oni mogu dijeliti odgovornost za politiku SDSS-a, ali dijeliti odgovornost za neke temeljne interese zemlje, temeljne vrijednosti Ustava zemlje, to nam je ustavna odgovornost. To je stvar ustavnog patriotizma - poručuje Pupovac.
Bi li takav stav značio moguće preslagivanje vladajuće koalicije, odnosno HDZ-ovo traženje novih koalicijskih partnera umjesto Domovinskog pokreta?
- Mi nemamo tu vrstu ambicija. Govorim o SDSS-u i o meni. Mi bismo bili veoma zadovoljni kada bi otpočeo neki minimalni dijalog između različitih aktera unutar našeg društva, unutar naše političke scene. A o tome kako funkcionira vladajuća većina i koja je njezina budućnost, o tome doista odgovara prije svega HDZ i predsjednik HDZ a i premijer Plenković.
Otvori KEKS Pay
Milorad Pupovac je ponovno otkrio svoj "moralni kompas", onaj koji se uvijek pomiče kad treba opravdati “svoje” ideologe, a osuditi “tuđe”. Kada je govorio o Mili Budaku, Pupovac je bio jasan: to je „ratni zločinac“, „ustaški prvak“, čovjek čije imee „ne smije nositi nijedna ulica u Hrvatskoj“. Ali kada govori o Dejanu Medakoviću, jednom od potpisnika Memoranduma SANU, dokumenta koji je postavio ideološke temelje velikosrpske agresije na Hrvatsku, Pupovac odjednom mijenja ton. Tada je to „veliki slikar“, „kulturna figura“, „izložba bez političke poruke“. Toliko o Pupovcu.