Dobro je prije svega radi samih ugostitelja što su odustali od protestnog otvaranja kafića i restorana jer inače tvrtki prijeti od 20 do 70 tisuća kuna kazne, a njima i do dvije godine zatvora već ako stvore samo opasnost za širenje zaraze, bez obzira je li došlo do zaraze. Ne bi bilo fer pri tomu drugačije tretirati aktere "građanskog neposluha" od onih koji su zbog sličnih radnji već procesuirani. To vrijedi i za najavljeni prosvjed 3. veljače u organizaciji Glasa poduzetnika.
Hrvoju Bujasu i ljudima oko njega plaćanje kazne od 10 do 40 tisuća kuna za organizaciju takvog okupljanja može se činiti dobrim ulaganjem, jer pri tomu računaju na političku korist od prkošenja mjerama Stožera i konfrontiranja Vladi. Bujasu je i više od 5000 mrtvih, od kojih najveći dio u proteklih šezdesetak dana unatoč i aktualnim mjerama, samo "krug života" u kojem se i na smrt gleda očima profita pa kao što klijenti ili potrošači dolaze i odlaze, tako i "ljudi žive, ljudi se rađaju i ljudi umiru". Bujasa ni crne brojke nisu pokolebale u uvjerenju da je vlastita stražnjica uvijek važnija od tuđe glave.
Stotine tisuća građana ostali su bez posla, postali su virtuozi preživljavanja i nisu pri tomu ugrožavali živote i zdravlje sugrađana svojim nerazumnim ponašanjem. Što bi tek trebali onda činiti oni koji su ostali i bez elementarnih uvjeta za život, a nikad nisu ni dobili priliku da si stvore zalihe za budućnost. Oni koji su mogli, koristili su sredstva pravne države da bi se izborili za pravdu. Ugostiteljima se izjalovio pokušaj na Ustavnom sudu pa je iluzorno očekivati da se nakon znatnog pogoršanja pandemije i nakon pojave novog soja na "brži pogon" mišljenje ustavnih sudaca promijenilo. Upućeni su da pokušaju u sudskim postupcima. Kolektivna tužba efikasno je sredstvo. Ali, to što ne posežu za tim govori koliko i sami u to vjeruju. Stoga i posežu za argumentom "sile", mnoštva.
Kao što država mora voditi računa o razmjernosti mjera koje donosi u pandemiji, i na poduzetnicima je odgovornost da ne posežu odmah za drastičnim mjerama, što poziv na masovno okupljanje jest u okolnostima kad čitava Europa strahuje od novog soja.
Nije Hrvatska jedina zatvorila kafiće i restorane. Učinile su to i zemlje koje se u usporedbi s nama ne mogu nazvati "café -nacijama". Drži li itko iole razuman da Stožer i Vlada unatoč epidemiološkoj situaciji i nauštrb državnog proračuna, na spornim mjerama inzistiraju iz zlonamjernosti ili obijesti, a s obzirom na okolnosti i iz mazohističkih pobuda!?
Trenutna epidemiološka situacija u svakom pogledu višestruko je bolja danas nego 28. studenoga kad su uz niz mjera zatvoreni kafići, restorani i teretane. Imamo manje od 3000 aktivno zaraženih, a bilo ih je više od 23.000 kad su mjere uvedene, samoizoliranih 15.000 nasuprot 51.000, te oko 10 % pozitivnih na testovima nasuprot 35 %. U bolnicama je sada tisuću manje oboljelih od COVID-19 i oko 150 manje na respiratoru. I povrh svega, 14-dnevna incidencija danas je bila 182 zaražena na sto tisuća stanovnika, a 28. studenoga 1022. Odnosno, aktualne brojke zadnji smo put imali od 13. do 18. listopada, a trenutno stanje u bolnicama imali smo početkom studenoga. Sredinom listopada imali smo samo 2 % zaražene populacije potvrđene testiranjem, a sada 5,7 %. Dakle, samo netko zlonamjeran koji dijelu naših poduzetnika, ali i ukupnom gospodarstvu i općoj klimi u društvu želi loše, pokraj takvih podataka ne bi išao barem na ublažavanje mjera. Pod dojmom tih brojki u jednom su trenutku porasli i apetiti u pojedinim resorima i na razini Vlade. Ali, očigledno su prevagnuli argumenti struke, odnosno strahovi od novog soja.
Sve su učestalije studije i izvješća da mortalitet nije jedina posljedica oboljelih od COVID-19, te da ostaje trag na plućima i mozgu i kod mlađih kao i kod onih koji su imali blagu kliničku sliku COVID-19. Tko bi se, osim avanturista koji ne vode računa o životima i zdravlju ljudi nakon iskustva koje smo prošli u proteklih više od šezdesetak dana, usudio ignorirati ono što se sada događa u dijelu europskih zemalja, ako nam se već čini da su unatoč globaliziranom svijetu recimo Brazil, Meksiko ili Južna Afrika daleko od nas. U Ujedinjenom Kraljevstvu je broj zaraženih za mjesec i pol udvostručen, od 1,9 milijuna 16. prosinca na sadašnjih više od 3,8 milijuna, te je zasad 30 % svih žrtava, više od 32.000 umrlo samo u siječnju ove godine. Ni naši epidemiolozi ne mogu ignorirati ono što se događa u Portugalu ili i u Španjolskoj koja je bila baš na vrhuncu po broju zaraženih kad ju je Bujas prije nekoliko dana uz BiH izdvojio kao primjer zemlje u kojoj se ležerno živi unatoč virusu. Lako je Bujasu na čelu interesne udruge lamentirati kako "cijela ta histerična priča mora prestati".
Uostalom, u općem je strateškom interesu, ne samo poduzetnika, da se vodi računa o interesu turističkog sektora jer ne bi bilo dobro da se epidemiološka situacija pogorša baš uoči uskršnjih blagdana, kad inače i zbog zatopljenja trebamo očekivati ublažavanje širenja zaraze. Od epidemiološke situacije slične aktualnoj, sa ili bez novog soja, do najcrnjih tjedana u prosincu dijelilo nas je manje od dva mjeseca. Glas poduzetnika treba voditi računa i o tomu da se prosvjed ne okrene u opći otpor kakav ni sami ne bi željeli, ali i da javnost jasno razlikuje ugostitelje koji poštujući zakone dijele sudbinu i egzistencijalne strijepnje većine građana od onih ugostitelja koji su i odnosom prema gostima, zaposlenicima i državi na sve moguće načine vodili računa isključivo o svom profitu. E, toj histeriji treba reći "dosta"!
Ovo je placeni oglas, a ne kolumna, ni jedna teza nije pogodjena. Marinko u sluzbi Stozera.