Za nekoliko mjeseci bit će 14 godina otkako ne pijem. Kaže nam to 67-godišnji Slavko Slaviček, koji je tijekom apstinencije počeo – pisati pjesme. U jednoj od njih opisuje kako mu je lijepo ustati ujutro, a da mu ruke ne drhte od želje za alkoholom, ili kako je to umiti se svježom vodom bez jake glavobolje koja poput ubodne pile udara u čeone kosti. Piti je počeo onako kako se već to počinje, u društvu, kad dođu gosti, u kafiću, na utakmici...
– Dugo mi je trebalo da shvatim kako imam problem s alkoholom. Kod nas je to tako, pije se kad se netko rodi, kad umre, na krštenjima, firmama, svatovima, rođendanima. Prestao sam kad sam zbog ozljede morao piti antibiotike. Mučio sam se. Izgubio sam apetit i bilo je sve gore. Završio sam na kraju kod obiteljske liječnice koja mi je savjetovala da se javim u bolnicu. Vidi se čovjeku i na licu kad je alkoholičar. Prava borba bila je tek počela. Godinu dana nisam odlazio gledati utakmice, da ne dođem u iskušenje jer sam prije redovito pio pivo s prijateljima. Potrebna je jaka volja i podrška. Sam ne možeš – govori Slavko koji je pomoć potražio i u Klubu liječenih alkoholičara Prelog, gdje je čuo priče slične svojima.
Prof. dr. Zoričić: Mladi paze što i koliko jedu i zdravlje im je važnije od zabave
Na noćnim događanjima preporučuje se uvođenje narukvica kako bi se lakše prepoznali maloljetnici
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.