Kako žive studentice i studenti sveučilišta u Zadru, Splitu i Dubrovniku, istraživao je 2024. godine istraživački tim pod vodstvom dr. sc. Inge Tomić-Koludrović, profesorice emerite Sveučilišta u Zadru te znanstvenice Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", i mr. sc. Mirka Petrića, znanstvenika s toga Instituta, a rezultate su predavanjem pod nazivom "Od kladionice do knjige: Životni stilovi studentica i studenata sveučilišta u Splitu, Zadru i Dubrovniku" nedavno predstavili u Splitu. Izlaganje, u kojem su predstavili iznimno zanimljive rezultate do kojih su došli istraživanjima o životu mladih u Dalmaciji, održali su u okviru ciklusa javnih tribina splitskog Hrvatskog sociološkog društva.
– Riječ je o anketnom istraživanju i intervjuima koje je naš istraživački tim proveo u okviru projekta NextGenderHr. Te rezultate nadopunili smo i nekim spoznajama s prethodnog Obzor 2020 projekta Invent, kako bismo vidjeli u čemu se studentice i studenti iz Dalmacije razlikuju, a u čemu podudaraju sa svojim europskim vršnjacima – objašnjava dr. sc. Inga Tomić-Koludrović i dodaje da su u središtu interesa istraživanja bili životni stilovi i njihova generacijska objašnjenja.
– Životni stilovi odnose se, naime, na kombinaciju svakodnevnih i kulturnih praksi, ukusa i identiteta. Oni nam pomažu razumjeti kako mladi žive, po čemu se međusobno razlikuju unutar svoje generacije, kakvu kulturu konzumiraju, što im je važno i kako svojim izborima izražavaju pripadnost određenim društvenim skupinama. Kada ih analiziramo u generacijskom kontekstu, koji određuje odrastanje u istom društvenom i povijesnom trenutku, odnosno u sličnim izazovima, prilikama i nesigurnostima, možemo ih promatrati u odnosu na prethodne generacije mladih u Hrvatskoj, ali i u odnosu na širu europsku generaciju kojoj pripadaju – kaže dr. Inga Tomić-Koludrović, koja je slično istraživanje provela prije 25 godina pa je iznimno zanimljiva usporedba životnih stilova studenata tog i ovog vremena.
– Pojam životnih stilova postao je posebno popularan kada se činilo da zamjenjuje klasične analize društvenih nejednakosti. Devedesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu ekonomskog obilja, smatralo se da ljudi slobodno biraju svoj stil života, neovisno o klasi, obrazovanju ili ekonomskom kapitalu. No mi smo prema toj ideji skeptični. Dugogodišnja istraživanja društvenih nejednakosti pokazuju da takva sloboda izbora ima jasna strukturalna ograničenja – kaže mr. Mirko Petrić i citira Ulricha Becka, koji je upozoravao da individualizacija nije slobodan izbor, nego posljedica različitih društvenih pritisaka.
– Današnje društvo potiče individualizaciju ponajprije kroz potrošnju. Nekada je identitet bio vezan uz profesiju, odnosno ono "što radiš". Danas je identitet vezan uz ono što kupuješ, slušaš, nosiš ili pratiš na društvenim mrežama. Konzumerizam postaje temelj socijalizacije – ističe mr. Mirko Petrić.
Upravo su zato, kaže, životni stilovi važni – kroz njih možemo pratiti društvene promjene, ali i razumjeti generacijske razlike.
– Naše istraživanje pokazuje da su danas ekonomske razlike među studentima u Dalmaciji izraženije nego ikada prije. Dok je krajem 1990-ih generacija mladih raspolagala relativno sličnim resursima, a ipak imala različite životne stilove, danas vidimo jasnu homologiju između klasne pripadnosti i životnog stila. Više novca – određeni stil; manje novca – drugi stil. Ta veza danas je znatno izravnija nego prije – kaže mr. Mirko Petrić.
Istraživanje je provedeno na trima dalmatinskim sveučilištima, splitskom, zadarskom i dubrovačkom, obuhvaćajući različite studijske grupe: od humanističkih znanosti, medija i konzervatorstva, preko ekonomije i zdravstvenih studija, do pomorstva i brodostrojarstva, s ukupno 679 ispitanika, među kojima je veći broj žena, kao što je i njihova veća zastupljenost na studijima.
– U analizi smo koristili velik broj indikatora: ekonomski, kulturni, socijalni i politički kapital, offline i online kulturne prakse, vrijednosti i stavove. Na temelju te analize identificirali smo četiri dominantna životna stila, koje smo nazvali po onome što im je najzastupljenije u kulturnoj potrošnji: Kozmetika i turbofolk; Umjetnost i kultura; Rock i knjige; Sport, kladionica i teretana. Valja napomenuti da to ne znači da se svaki pojedinac u potpunosti uklapa u jedan stil, nego da se unutar svake skupine pojavljuju dominantni obrasci praksi, vrijednosti i resursa. Važno je naglasiti da se ovi stilovi ne temelje samo na ukusu ili preferencijama, nego na duboko strukturiranim razlikama u ekonomskom, kulturnom i socijalnom kapitalu, kao i na rodnim obilježjima i obrazovnim putanjama – navodi mr. Mirko Petrić, koji je iznio detalje o sva četiri životna stila mladih.
Kozmetiku i turbofolk karakterizira snažna orijentacija prema izgledu, tijelu i vizualnoj prezentaciji, uz izraženu prisutnost turbofolka i zabavne glazbe kao dominantnog kulturnog izbora. U svakodnevnim praksama ovog stila posebno se ističu redoviti odlasci kozmetičaru, frizeru i u beauty shopove, intenzivno korištenje društvenih mreža, praćenje influencera, šoping kao važna aktivnost, česti izlasci u klubove i na zabave. Kulturne prakse poput čitanja knjiga, odlazaka u muzeje, kazalište ili na koncerte alternativne i klasične glazbe gotovo su u potpunosti odsutne. Isto vrijedi i za političku participaciju te praćenje informativnih sadržaja.
– Vrijednosno, ovaj stil pokazuje izraženiju orijentaciju prema materijalnom uspjehu, pri čemu se bogatstvo i društvena vidljivost percipiraju kao važni životni ciljevi. Tradicija se češće prihvaća, a stavovi prema rodnim i društvenim pitanjima skloniji su konvencionalnim rješenjima. Ovaj stil izrazito je rodno obilježen, u njemu dominiraju žene i najčešće se pojavljuje među studenticama ekonomije, poslovne ekonomije i zdravstvenih studija – kaže mr. Petrić.
Životni stil nazvan Umjetnost i kultura okuplja studente i studentice s visokim kulturnim kapitalom, koji se očituje čitanjem knjiga, posjetima kazalištima, muzejima i kulturnim događanjima, interesom za umjetnost, film i glazbu izvan mainstreama, slabijom prisutnosti na društvenim mrežama i minimalnim praćenjem influencera. U glazbenom smislu, ovaj stil preferira klasičnu glazbu, jazz, alternativni rock i srodne žanrove, dok je turbofolk jasno odbačen. Vrijednosti su im izrazito liberalne i progresivne, osobito kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, reproduktivnim pravima i društvenim nejednakostima. Materijalno bogatstvo nije visoko rangirano kao životni cilj, a tradicija se češće propituje nego prihvaća. Ovaj stil dominantno je prisutan među studentima humanističkih i društvenih znanosti, a često je povezan s obiteljskim podrijetlom koje uključuje višu razinu obrazovanja i stabilniji kulturni kapital roditelja.
Što se tiče životnog stila koji su nazvali Rock i knjige, njega karakterizira kombinacija visokog kulturnog interesa i ograničenih ekonomskih resursa. Studenti i studentice u ovoj skupini slušaju rock, alternativnu i srodnu glazbu, čitaju knjige, imaju interes za kulturu, ali rijetko sudjeluju u kulturnim događanjima zbog financijskih ograničenja te rjeđe putuju i rjeđe konzumiraju komercijalne sadržaje.
– Ovdje se jasno vidi kako nedostatak ekonomskog kapitala ograničava realizaciju kulturnih interesa, iako kulturne preferencije postoje. Upravo zato ovaj stil pokazuje da životni stil nije pitanje izbora, nego mogućnosti – naglašava mr. Mirko Petrić. Studentice i studenti, pripadnici ovog stila često su kritični prema društvu, ali manje politički artikulirani. Ovaj stil često se povezuje s budućim nastavničkim i obrazovnim profesijama te je prisutan među studentima humanističkih i društvenih znanosti, ali iz obitelji s nižim ekonomskim resursima.
Četvrti stil Sport, kladionica i teretana izrazito je rodno strukturiran i u njemu dominantno sudjeluju muškarci. Ključne prakse uključuju intenzivno praćenje sportskih događaja, odlazak u teretanu, klađenje i sportske kladionice te slab ili nikakav interes za kulturne sadržaje. Ovaj stil gotovo u potpunosti isključuje čitanje knjiga, umjetničke prakse i kulturnu participaciju. Glazbeni izbori su sekundarni i instrumentalni, a kulturni kapital nizak.
– Vrijednosno, ovaj stil pokazuje tradicionalnije stavove, osobito u vezi roda, obitelji i društvenih uloga. Rodna ravnopravnost i liberalne društvene politike ovdje nailaze na ambivalentne ili negativne stavove – kaže mr. Mirko Petrić. Ovaj životni stil najčešće se pojavljuje među studentima pomorstva, brodostrojarstva i srodnih tehničkih studija.
– Ono što je ključno u ovom istraživanju jest činjenica da se životni stilovi očito više ne mogu tumačiti kao slobodan izbor, već su snažno povezani s ekonomskim kapitalom, kulturnim kapitalom roditelja, rodnim obilježjima kao i obrazovnim institucijama i studijskim smjerovima. Za razliku od ranijih istraživanja, danas vidimo jasnu i izravnu povezanost između društvene pozicije i svakodnevnih praksi. Životni stilovi postaju vidljiv izraz društvenih nejednakosti, a ne njihova zamjena. U prostoru životnih stilova jasno se projiciraju i rodne razlike, kao i stavovi o tradiciji, bogatstvu, ravnopravnosti spolova i reproduktivnim pravima – govori mr. Mirko Petrić.
Zanimljiva je i klasna analiza koju je proveo istraživački tim projekta NextGenderHR. Ako pogledamo roditelje studenata iz stila Umjetnost i kultura, vidimo da ih dosta dolazi iz klasno najviše, ekonomsko-političke frakcije. – Njihovi očevi su poduzetnici, političari, menadžeri; majke također poduzetnice, vlasnice manjih biznisa, stručnjakinje, tehničarke, službenice. To su, dakle, ekspertske i menadžerske pozicije. To je klasna frakcija koja ima dosta ekonomskog kapitala i nema problema sa sudjelovanjem u politici ili dobivanjem poslova koje politika daje. To se u posljednje vrijeme odnosi i na poslove financirane iz fondova Europske unije. Dakle, ekonomsko-politička frakcija danas je dosta velika i dosta bogata. Osim te, u našem uzorku roditelja postoji i kulturna frakcija – to su ljudi sa sveučilišnom diplomom, koji su živjeli od znanja i obrazovanja, ali ona je u Dalmaciji u opadanju. Javlja se i manualno-servisna frakcija, dakle ljudi koji žive od svog manualnog rada ili pružanja različitih usluga. Oni koji su u socijalizmu bili ugledni, inženjeri, stručnjaci u poduzećima, nastavnici i nastavnice – danas su, što se tiče ne samo primanja nego i drugih društvenih mogućnosti, otprilike u istom položaju kao bolje plaćeni pripadnici pružatelja usluga, bilo da je riječ o vodoinstalaterima, keramičarima ili drugim sličnim profesijama.
Za sveučilišno obrazovane ispitanike to predstavlja veliki pad. Ono što je također važno reći jest to da se u uzorku roditelja posve izgubila agrarna frakcija, čije smo postojanje utvrdili u ranijim klasnim istraživanjima. Pokazuje se, dakle, da djeca čiji su roditelji iz agrarne frakcije ne studiraju. Studiraju djeca iz ekonomsko-političke frakcije, iz kulturne frakcije te iz manualno-servisne frakcije, ali uglavnom ona koja dolaze iz urbanih sredina. Ruralna, agrarna populacija nije bila zastupljena u uzorku studentica i studenata koji studiraju na trima proučavanim dalmatinskim sveučilištima – iznosi podatke mr. Mirko Petrić.
Roditelji studentica koje njeguju stil Kozmetika i turbofolk su kvalificirani radnici, vlasnici obrta i manjih poduzeća, ljudi iz uslužnih djelatnosti. Kod muški identificiranog stila Sport, kladionica i teretana među roditeljima su zastupljeni ribari, tehničari, uslužni radnici. Kod preostala dva stila, Umjetnost i kultura te Rock i knjige, čije pripadnike karakterizira da ih zanima kultura, među roditeljima dominiraju ispitanici s višim obrazovanjem i razvijenijim kulturnim kapitalom, koji se, međutim, razlikuju po prihodima.
Osobito je zanimljivo razmotriti sredstva kojima raspolažu studenti, u svjetlu prihoda kojima raspolažu njihovi roditelji. Kod stila Kozmetika i turbofolk prihod kućanstva tako je najčešće između 2500 i 3000 eura, a studentice iz ovog stila na raspolaganju imaju između 750 i 1000 eura mjesečno. Kod stila Umjetnost i kultura prihod kućanstva često je i viši od 3000 eura, ali studenti raspolažu s manje novca, najčešće između 500 i 750 eura, dok kod stila Rock i knjige studenti raspolažu tek s oko 300 eura mjesečno, iako prihod kućanstava iz kojih dolaze iznosi oko 1500 eura.
– To jasno pokazuje koliko se društvo raslojilo. Nije samo važno koliko kućanstvo ima, nego kako se resursi raspoređuju unutar obitelji te kako roditelji odgajaju djecu za trošenje novca – ukazuje mr. Mirko Petrić.
Razlike su se pokazale i prema tipu srednje škole i veličini grada iz kojih studenti dolaze. Studenti iz stila Umjetnost i kultura uglavnom dolaze iz gradova većih od 50.000 stanovnika i najčešće su završili gimnaziju. Stil Kozmetika i turbofolk češći je u gradovima između 10.000 i 50.000 stanovnika, a najviše pripadnica tog stila studira na Sveučilištu u Splitu. Nautičari i studenti sportskog stila dolaze, pak, iz manjih mjesta i češće iz strukovnih škola.
– Sve to pokazuje da su životni stilovi visoko strukturirani. Rezultati našeg istraživanja upućuju na to da u odabiru načina provođenja slobodnog vremena među studentima postoje jasni uzorci koji ponovno snažno odgovaraju klasnim pozicijama. Različiti životni stilovi jasno su određeni različitim klasnim porijeklom, studijskim smjerom, spolom i tipom završene srednje škole. Za razliku od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su resursi kojima su studenti raspolagali bili prilično slični, a njihovi stilovi različiti, danas su izrazito različiti i resursi i životni stilovi. Pogledamo li širu sliku, vidimo da se udaljavamo od socijalističkih i postsocijalističkih konfiguracija i sve više konvergiramo sa suvremenim mehanizmima proizvodnje nejednakosti, u kojima ekonomski kapital zauzima središnje mjesto. Novac snažno oblikuje kako mislimo, što radimo i kako živimo – zaključuje mr. Mirko Petrić, a dr. Inga Tomić Koludrović dodaje kako nalazi njihova istraživanja pokazuju da mladi u Hrvatskoj imaju specifičan generacijski habitus, bitno drukčiji i od europskih vršnjaka i od mladih u Hrvatskoj prije 25 godina.
– Početkom 2000-ih pisala sam o tzv. "skeptičnoj generaciji" studenata, s kulturno fluidnim životnim stilovima i relativno ujednačenim ekonomskim resursima. Tada su uglavnom svi bili jednako siromašni. Danas, kao što smo vidjeli, postoje značajne razlike u resursima kojima mladi raspolažu. One današnje mlade čiji su resursi oskudni više ne opisuje skeptičnost prema budućnosti, nego nesigurnost u sadašnjosti i produžena mladost. Studenti u Dalmaciji se, naime, kasno osamostaljuju (48,6 posto ih živi s roditeljima), a da bi mogli studirati, često su prisiljeni povremeno raditi. Moglo bi se reći da je riječ o generaciji "obiteljski amortizirane prekarnosti". Iako ovi studenti uglavnom ne potječu iz najnižih društvenih slojeva, svoju egzistenciju održavaju kombinacijom obiteljske potpore i povremenog rada. To rezultira fragmentiranim obrascem prihoda i niskim mjesečnim proračunom, što se amortizira upravo životom u obiteljskom domu i povremenim radom – kaže dr. Inga Tomić Koludrović, koja napominje da, kad usporedimo ovu generaciju s europskim mladima, vidimo zanimljiv paradoks: hrvatski studenti koriste digitalne medije podjednako vješto kao njihovi vršnjaci u Europi, ali ih koriste drukčije. – Dok europski mladi digitalne vještine često koriste za kulturnu i političku participaciju, hrvatski studenti ih uglavnom koriste za samopredstavljanje i praćenje influencera, TikToka i Instagrama, često pasivno, više za zabavu nego za aktivno sudjelovanje u društvenim procesima – napominje dr. Tomić-Koludrović.
U vrijednosnom smislu mladi najviše cijene autonomiju, osobno ostvarenje i stabilnost. Žele slobodu izbora i mogućnost oblikovanja vlastitih ciljeva više nego išta drugo. – Sloboda i osobni ciljevi važniji su im od materijalnih pitanja, ali istovremeno su osjetljivi prema društvenim i ekološkim temama. No kada je riječ o ekologiji, potrošački identitet često nadjačava ekološku praksu. Iako je ekološka svijest visoka, prakse su selektivne i uglavnom se svode na smanjenje korištenja plastike i razvrstavanje otpada, dok su strukturirani aspekti održivosti, poput kružne mode, odabira proizvoda nakon pažljivog čitanja deklaracija ili tzv. "etička kupovina", manje zastupljeni. Drugim riječima, identitet potrošača još uvijek je jači od ekološkog identiteta – zaključuje dr. Inga Tomić Koludrović.
U rodnim stavovima današnje generacije studenata dominira deklarativna jednakost. – Otvoreno podržavaju rodnu ravnopravnost, reproduktivna prava i političku zastupljenost žena. Međutim, dok postoji izražena podrška pravu žena na medicinski potpomognutu oplodnju izvan braka, stavovi prema usvajanju djece od istospolnih parova ostaju ambivalentni i blago negativni. To upućuje na selektivnu liberalizaciju stavova o obitelji, u kojoj se individualna reproduktivna prava prihvaćaju lakše od transformacije heteronormativnog modela roditeljstva. Studenti i studentice odbacuju patrijarhalne stavove poput privilegiranja muškaraca pri zapošljavanju, ali stavovi o istospolnom roditeljstvu pokazuju tradicionalne obrasce. To upućuje na selektivnu liberalizaciju stavova o obitelji, u kojoj se individualna reproduktivna prava prihvaćaju lakše od transformacije heteronormativnog modela roditeljstva – kaže dr. Inga Tomić-Koludrović i nastavlja kako se, kada je riječ o vrijednostima studentske populacije, javljaju različite kontradikcije.
– Stavovi studenata i studentica raspršeni su i podijeljeni, što pokazuje konflikte unutar generacije. Riječ je svakako o generaciji visoke emocionalne ranjivosti. Izrazito su empatični, otvoreni i osviješteni o mentalnom zdravlju, ali se istodobno često osjećaju tjeskobno, pod stresom ili nesigurno. Pritom djevojke znatno češće traže pomoć. Njihove mreže oslonca su inače vrlo uske, najčešće se oslanjaju na najviše do pet osoba, uglavnom članove obitelji i najbliže prijatelje. Proturječja se javljaju i između empatije, nesigurnosti i konflikta. Prosocijalne vrijednosti poput brige za druge i uvažavanja tuđih osjećaja studentima su visoko na ljestvici vrijednosti, ali isto tako i stav da se ponekad na nasilje mora odgovoriti jednakom mjerom, što upućuje na relativno visoku razinu opravdavanja nasilne recipročne reakcije – kaže dr. Inga Tomić-Koludrović.
Rezultati istraživanja upućuju na to da je religioznost studenata sve više selektivna i polarizirana. – Drugim riječima, religija je uglavnom obiteljska i tradicionalna, vezana uz blagdane i rituale, dok redovito sudjelovanje u vjerskim obredima opada u odnosu na starije generacije. Upravo u tom pogledu dolazi do polarizacije, između onih koji redovito prakticiraju obrede i onih koji gotovo nikada ne sudjeluju u obredima. Općenito govoreći, u odnosu na ranije generacije vidljiv je pomak prema sekularizaciji i nižoj religijskoj participaciji – navodi dr. Inga Koludrović-Tomić.
Politička participacija studenata u Dalmaciji je niska, kao i povjerenje u institucije i politički sustav. – Političnost im je epizodična i individualizirana: povremeno glasuju, potpisuju peticije, volontiraju. Povjerenje u institucije vrlo je nisko. Gotovo polovina ne podržava nijednu političku stranku. HDZ je, sa samo 9% ukupnog uzorka, najveća stranka koju studenti podržavaju. SDP ima tek 3,5% podrške. Kad je riječ o strankama manjim od dvije spomenute, uočava se veća polarizacija: pritom dio mladih više gravitira lijevo (npr. Možemo!), dok drugi dio podržava Domovinski pokret ili Most. Sve upućuje na epizodičnu i tematski vođenu političnost – zaključuje dr. Inga Tomić-Koludrović i dodaje kako kvalitativni uvidi iz fokus grupa i intervjua dodatno naglašavaju pritiske i ambivalencije u kojima mladi žive.
Premda su digitalno hiperpovezani, socijalno se često osjećaju usamljeno. – To se, primjerice, eksplicite navodi u jednoj izjavi koju smo dobili: "Našu generaciju karakterizira ta nekakva sebičnost i ta asocijalnost... udaljenost, i hladnoća..." Studenti također opisuju odnose koji "počinju i završavaju na ekranima", odnosno kažu da je lakše "napisat poruku ej, kako si, nego doć' u život..." i zaključuju da je "mogućnost da samo isključimo ekran dovela do toga da se fizički isključujemo." Prema rezultatima do sada realiziranih intervjua, i djevojke i mladići osjećaju višesmjerne pritiske: da moraju biti uspješni, samouvjereni, empatični, fizički privlačni, ravnopravni – sve odjednom. To također generira napetosti u rodnim odnosima – kaže dr. Tomić-Koludrović.
– Sve dosad navedeno upućuje na to da su mladi s triju sveučilišta u Dalmaciji koje smo istraživali generacija proturječja koja živi između strukturnih ograničenja – poput klasnog položaja roditelja i obiteljskog kapitala – i različitih vrijednosnih napetosti. Do tih napetosti dolazi zbog želje za vrstom slobode i autonomije koja u osnovi korespondira s neoliberalnim vrijednostima, ali i istodobne potrebe za sigurnošću i predvidljivošću. Drugim riječima, studenti i studentice koje smo istraživali cijene slobodu i žele neovisnost, ali istodobno također visoko vrednuju sigurnost. Digitalno su globalno povezani, ali u svakodnevnom ponašanju često zatvoreni. Vrijednosti poput autonomije i uspješnog predstavljanja sebe na društvenim mrežama kombiniraju s tradicionalnim praksama, stvarajući specifičnu generaciju ambivalencije, koja balansira između ideala i realnosti. Mislim da upravo sve nabrojene napetosti između ideala i realnosti čine mlade u Hrvatskoj danas generacijom proturječja ili ambivalencija – zaključak je dr. Inge Tomić-Koludrović.
Otvori KEKS Pay
