Četiri godine nakon donošenja Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022. ide na svoj prvi popravak. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, na čelu s ministrom Radovanom Fuchsom, najavilo je da će izmjene ovog krovnog propisa uputiti u proceduru u drugom kvartalu 2026., a do kraja godine na red bi trebao doći i Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Iz Ministarstva tvrde da je praksa pokazala kako je potrebno dodatno razraditi određene odredbe kako bi se zakoni mogli jasnije primjenjivati, no kritičari upozoravaju da se iza tehničkih poboljšanja krije pokušaj legitimizacije spornih praksi i daljnje prilagodbe sustava pojedinim interesnim skupinama unutar akademske zajednice. Jedna od glavnih tema je preciziranje odredbi o mandatima dekana i rektora. Na zagrebačkom sveučilištu pojavili su se slučajevi dekana za koje je Ministarstvo smatralo da ne bi smjeli biti na funkciji jer su već odradili dva mandata. Osim toga, planira se i izmjena dobne granice za odlazak u mirovinu. Trenutačno profesori mogu raditi na teret državnog proračuna do 65. godine života, uz mogućnost da ih fakultet iz vlastitih sredstava plaća do 70. godine. Sada se otvara mogućnost podizanja te granice.
Velika bitka vodit će se i oko toga tko će imati zadnju riječ pri donošenju nacionalnih kriterija za napredovanje u sustavu. Iako je zakon iz 2022. propisao da Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donosi te kriterije u roku od devet mjeseci, to se ni nakon dvije godine nije dogodilo. Cijeli je proces zapeo zbog pobune dijela akademske zajednice i gotovo dvije tisuće komentara u javnoj raspravi, ali i zbog sukoba između Rektorskog zbora i Nacionalnog vijeća. Ministarstvo sada najavljuje da će jasno utvrditi nadležnost kako bi se olakšao postupak donošenja ključnih kriterija za izbor na radna mjesta.
Također, planira se uvesti red u akademski kalendar određivanjem jasnog roka za početak nastave. Time se žele izbjeći situacije poput one sa splitskim studijem logopedije, na kojem su brucoši krenuli na predavanja tri tjedna kasnije od ostatka Hrvatske, ili slučaja Agronomije Mediterana, čija je nastava započela tek u prosincu. Usto, planira se ubrzati postupak inicijalne akreditacije novih i postojećih studija, proces koji je uveden upravo zakonom 2022. kako bi se zaustavila nekontrolirana inflacija studijskih programa. Sada, samo četiri godine kasnije, Ministarstvo želi pojednostaviti i ubrzati te postupke, navodno zbog pritužbi iz akademskih kuloara da su procesi prespori.
Najavljene izmjene izazvale su oštru reakciju Akademskog sindikata, koji smatra da se radi o "interesno motiviranim izmjenama" koje služe za naknadno legitimiranje problematičnog zakona. Iz sindikata upozoravaju da se ovim "kozmetičkim popravcima" ne dira u samu srž problema, a to su, prema njima, odredbe kojima su ukinuta znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja te dokinuta autonomija sveučilišta i akademske slobode. Tvrde da je zakon iz 2022. donesen u "zakonski upitnoj proceduri, isforsiran snagom političke volje i bez podrške akademske zajednice". Podsjećaju da je Senat Sveučilišta u Zagrebu, koje predstavlja više od polovice visokoobrazovnog sustava u državi, u ožujku 2022. u cijelosti odbacio nacrt prijedloga zakona, potkrijepivši to s osamnaest razloga. Posebnu zabrinutost izaziva namjera Ministarstva da "jasnije i ujednačenije" uredi odredbe koje se odnose na mandate dekana i rektora. Kritičari strahuju da bi se time mogla ozakoniti dosad nezakonita praksa imenovanja vršitelja dužnosti dekana. Naime, aktualni zakon propisuje da se dekan ili v.d. dekana može birati isključivo na fakultetu, no neka su sveučilišta tu ovlast preuzimala na sebe i imenovala v.d. dekane na svojim senatima. Takve su slučajeve i sudovi proglašavali spornima, a protiv njih je poteze povlačio i sam ministar Fuchs. Sada bi se, paradoksalno, takva praksa mogla legalizirati izmjenama zakona koji je sam donio.
U izradi nacrta za Zakon iz 2022. sudjelovalo je povjerenstvo od 23 člana, a sastojalo se od predstavnika resornog ministarstva, stručnjaka sa sveučilišta diljem hrvatske, sindikalista i dionika akademske i znanstvene zajednice. Prof. dr. sc. Josip Faričić, tada prorektor, a danas rektor Sveučilišta u Zadru, navodi kako je rektorski zbor nakon više rasprava predložio Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a priprema i prijedlog koji se odnosi na Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.
– Riječ je o izmjenama koje bi trebale, kao u svakoj takvoj zakonskoj intervenciji, pridonijeti primjeni koja neće biti opterećena dvojbenim tumačenjima i bolje će regulirati neka pitanja relevantna za funkcioniranje sustava. Naime, nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je priredila radna skupina u kojoj sam sudjelovao izmijenjen je između dvaju čitanja u Saboru pa je konačna verzija Zakona rezultat naknadnih intervencija čije mi okolnosti nisu poznate. Također, neke nespretnosti očito su rezultat nomotehničkog uređivanja kojim se nisu, unatoč dobrim namjerama, obuhvatile sve posebnosti složenoga sustava visokog obrazovanja i znanosti. Svakako, ne vidim problem u tome da se mijenja propis ako će se time postići potrebno unapređenje sustava na kojemu svi trebamo raditi jer su znanost i visoko obrazovanje jedan od temeljnih stupova cijeloga našega društva i gospodarstva. Međutim, potrebne promjene u sustavu ne temelje se samo na propisima nego na strateškom opredjeljenju i sveobuhvatnom iskoraku koje se zasniva na etici, institucijskoj i osobnoj relevantnosti te meritokraciji kojima će biti prožete sve ustanove i svi pojedinci u sustavu – pojašnjava Faričić. Domeće i kako prijedlog Rektorskog zbora nije usmjeren na slabljenje sveučilišne autonomije i autonomije sveučilišnih sastavnica, već se bavi operativnim pitanjima koja se odnose na cijeli sustav, a ne na pojedinačne skupine ili problem.
Da je ovom trenutku teško donijeti vjerodostojnu procjenu o novom nacrtu zakona, smatra pak dr. sc. Tvrtko Smital, voditelj Laboratorij za molekularnu ekotoksikologiju i predstojnik Zavoda za istraživanje mora i okoliša pri Institutu Ruđer Bošković, ujedno i predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
– Izvjesno je da je rad na izmjenama postojećeg zakonodavnog okvira predviđen u planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za 2026. No, iz toga ne možemo znati opseg promjena koji se cilja. Ipak, na temelju dosadašnjih neslužbenih informacija, kao i vremena koje je formalno predviđeno za taj posao, do lipnja 2026., procjenjujem da je vjerojatnije da se neće ići u opsežne izmjene. Međutim, nedvojbeno je da su promjene potrebne, jer u aktualnom zakonu postoji niz nedorečenosti i neodgovarajućih rješenja koja su se pokazala velikim problemima za funkcioniranje sustava. Neke od tih nedostataka uistinu je moguće je riješiti vrlo malim, precizno ciljanim izmjenama, dok neki drugi problemi zahtijevaju dublje zahvate i dorade zakonskog teksta. Na koji god smjer da se Ministarstvo odluči, naš je primarni interes da na izmjenama radi kompetentan tim u kojem će, pored stručnog tima Ministarstva, sudjelovati i predstavnici ključnih dionika poput, primjerice, Rektorskog zbora, Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, te u konačnici i našeg sindikata – ističe Smital. Je li autonomija fakulteta i sveučilišta na putu da ojača ili će bi je najavljene izmjene mogle oslabiti? Prema njegovim riječima moguće je i jedno i drugo. Naime, prema dostupnim prijedlozima Rektorskog zbora moguće je uistinu ići u smjeru jačanja pozicije rektora i sveučilišnih senata u smjeru većih ovlasti u odnosu na sastavnice (fakultete), za što ima određenih argumenata. Pogotovo kako bi se spriječile krizne situacije u slučaju nemogućnosti izbora primjerice dekana ili v.d. dekana fakulteta, kakvima smo nedavno svjedočili – kaže Smital.
– Međutim, moguće je i dodatno ojačati poziciju sastavnica na način da su neke ovlasti (kao što je npr. izbor čelnika) isključivo u ingerenciji sastavnica, pogotovo ako one imaju pravnu osobnost. Osobno smatram da je moguće i potrebno u ovakvim slučajevima pronaći i afirmirati razuman kompromis, koji će sastavnicama i dalje davati akademsku autonomiju koja im je nužna, ali i senatima i rektorima priliku da upravljački interveniraju kada je to nužno potrebno i kada nema drugog rješenja. Pogotovo ako uistinu želimo razvijati i afirmirati ne samo formalnu već i sadržajnu integraciju sveučilišta, za što se naš sindikat otvoreno zalaže dugi niz godina – pojašnjava.
Ono što od zainteresiranih strana o izmjeni Zakona do sada moglo čuti u javnosti, dijelom se može kvalificirati kao interesno motivirane prijedloge izmjena, smatra Smital, referirajući se na oštru reakciju Akademskog sindikata, a to je, dodaje velikim dijelom i očekivano. Ipak, nije neprelazna prepreka ako je u pozadini procesa stvarna vizija.
– No, hoće li Ministarstvo uistinu ići u smjeru površnih promjena kojima se neće riješiti sadržajno najvažniji nedostaci ili će se ozbiljno angažirati kako bi se u najkraćem mogućem roku zakonska podloga unaprijedila do potrebne razine, ovisit će po mojoj procjeni i iskustvu najvećim dijelom o jednom, najvažnijem faktoru, a taj je uvijek isti – motivacija, radna energija, odgovornost i kompetencija Ministarstva, odnosno ministra i njegova tima. Ako se želi stvarna promjena, koja nam je nedvojbeno potrebna, treba okupiti i koordinirati kompetentan tim, vjerovati procjeni struke, raditi vrlo naporno, u proces uključiti akademsku zajednicu i javnost, te za potrebne promjene dobiti odgovarajuću političku podršku premijera i Vlade. Nažalost, još nisam svjedočio procesu u kojem bi bili ostvareni ovi ključni preduvjeti – zaključuje Smital.
Akademik Ivica Kostović, koji je u procesu donošenja zakona iz 2022. predstavljao Sveučilište u Zagrebu, ističe kako ne može komentirati najave novog nacrta s obzirom na to da s njime nije upoznat, ali tvrdi kako primjedbe najvećeg hrvatskog sveučilišta prije četiri godine nisu bile uvažene. Kao profesor emeritus koji i u 83. godini aktivno radi na projektima unutar akademske zajednice navodi da nije direktno pogođen zakonskim rješenjima, ali svjedoči njihovim štetnim posljedicama.
– Glavni problem je to da se mišljenje onih na koje se zakon odnosi, same akademske zajednice, uporno ignorira, što svaku reformu, ma koliko plemenita u ideji bila, unaprijed osuđuje na propast. Jedan od kamena spoticanja zakonskog okvira iz 2022. su programski ugovori, zamišljeni kao instrument kojim bi država financirala studijske programe sukladno svojim potrebama. Iako je ideja u osnovi dobra, provedba je potpuno nedorečena. Nisu razrađeni jasni kriteriji po kojima se ugovori provode, a posebno je problematičan varijabilni dio financiranja, čija je raspodjela ostala nejasna. Usto, nije razrađen proces pregovaranja o programskim ugovorima. Ključan nedostatak koji onemogućuje pravedno financiranje jest nepostojanje mreže visokih učilišta i javnih instituta koju je Sabor trebao donijeti. Ta bi mreža definirala koje institucije država strateški želi financirati iz proračuna, čime bi se stalo na kraj stihijskom osnivanju novih studija i fakulteta – navodi akademik Kostović. Zakon je, domeće, tada donesen kako bi se ojačala autonomija sveučilišta, pogotovo u pogledu izbora nastavnog kadra, međutim, tu vidi opasan paradoks. Ukidanjem nadležnosti matičnih povjerenstava i izbora u znanstvena zvanja, koja su služila kao vanjski regulator i osiguravala minimalne standarde kvalitete na nacionalnoj razini, otvoren je prostor za snižavanje kriterija. Manja sveučilišta sada imaju potpunu slobodu sama birati svoje profesore, što može dovesti do izbora nekvalitetnih kandidata, tvrdi akademik.
– To stvara apsurdnu situaciju u kojoj profesor na jednom sveučilištu može biti izabran s minimalnim znanstvenim doprinosom, dok njegov kolega na Sveučilištu u Zagrebu mora zadovoljiti daleko strože kriterije s desecima znanstvenih radova, a obojica na kraju imaju istu plaću. Takav sustav ne samo da je nepravedan već i demotivira one koji više rade i pridonose, jer njihov trud ne rezultira nikakvim financijskim benefitom ni za njih ni za njihovu instituciju. Posljedice takve politike najviše osjećaju mladi znanstvenici – komentira akademik Kostović.
Mlad čovjek, ističe, danas ne zna po kojim će kriterijima biti biran sutra, što mnoge tjera na odlazak u inozemstvo gdje su pravila igre jasna i stabilna. Cijeli sustav, kako tvrdi, opterećen je birokratskim natezanjem koje će trajati godinama, jer uskladiti pravilnike za umjetnička, prirodna i društvena područja gotovo je nemoguća misija. U međuvremenu, dok se energija troši na beskrajne rasprave o pravilnicima, Hrvatska je daleko od proklamiranog postotka izdvajanja za znanost. Kritičan je i prema odredbi koja profesore tjera u mirovinu sa 65 godina, dok se istovremeno radni vijek u državi produljuje na 67. Istovremeno, dok se iskusni kadrovi tjeraju iz sustava, svjedočimo nekontroliranom bujanju studijskih programa. Danas, s manje stanovnika, imamo sve više sveučilišta i smjerova, od kojih mnogi ne upisuju nijednog studenta, što otvara pitanje, kako neki u akademskim krugovima ističu, "prodaje diploma" i svrhe takvog obrazovanja.
– Sukus problema leži u potpunom ignoriranju struke. Na nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti 2022. stiglo je, ako se dobro sjeććam, više od 1300 primjedbi akademske zajednice, no gotovo nijedna ključna nije usvojena. Najveće zamjerke odnosile su se na ukidanje nadležnosti matičnih povjerenstava, slabljenje uloge Nacionalnog vijeća za znanost stavljanjem pod nadzor ministarstva te narušavanje autonomije sveučilišta. Čak ni krovna znanstvena institucija, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, nije dala svoje mišljenje o zakonu koji definira budućnost znanosti u državi. Nije se poštivalo mišljenje akademske zajednice i struke koja se bavi visokim obrazovanjem – zaključuje akademik Kostović.
Otvori KEKS Pay
