Prošla je godina dana otkako je američki potpredsjednik J. D. Vance održao šokantan govor na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, kritizirajući Europu zbog njezine politike o migracijama i slobodi govora te tvrdeći da najveća prijetnja s kojom se kontinent suočava dolazi iznutra. Tada se Vance oštro obrušio na Europu na sigurnosnoj konferenciji u Muchenu. Naime, Vance je dovodio u pitanje "zajedničke vrijednosti" Europljana. Europa neprestano naglašava zajedničke vrijednosti, kaže Vance, ali u Sjedinjenim Državama postoji “zabrinutost o tome koje su to uopće vrijednosti” kazao je. Također je dodao kako najveća prijetnja Europi nisu Rusija ili Kina već da prijetnja dolazi iznutra. Govor JD Vancea zaprepastio je europske čelnike zbog napada na "slobodu izražavanja" za koju je rekao da je "u padu" u Europi i na migracijsku politiku starog kontinenta.
Ove godine, konferencija, koja počinje kasnije ovog tjedna ponovno se čini odlučujućom. Američki državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio predvodi američku delegaciju, dok je pozvano više od 50 drugih svjetskih čelnika. Dolazi u trenutku kada sigurnost Europe izgleda sve nesigurnija. Najnovija američka Strategija nacionalne sigurnosti (NSS), objavljena krajem prošle godine, pozvala je Europu da "stane na vlastite noge" i preuzme "primarnu odgovornost za vlastitu obranu", što je dodatno pojačalo strahove da su SAD sve manje voljne poduprijeti europsku obranu.
Ali kriza oko Grenlanda je ono što je doista poljuljalo tkivo cijelog transatlantskog saveza između SAD-a i Europe. Donald Trump je u brojnim prilikama rekao da "mora posjedovati" Grenland zbog američke i globalne sigurnosti, a neko vrijeme nije isključivao upotrebu sile. Grenland je samoupravni teritorij koji pripada Danskoj, stoga nije bilo iznenađujuće kada je danski premijer rekao da bi neprijateljsko američko vojno preuzimanje značilo kraj NATO saveza koji je podupirao europsku sigurnost posljednjih 77 godina, stoji u analizi BBC-ja.
Sir Alex Younger, koji je bio šef britanske Tajne obavještajne službe MI6 od 2014. do 2020., rekao je za BBC da, iako se transatlantski savez neće vratiti na staro, on nije slomljen. "Još uvijek imamo ogromne koristi od naših sigurnosnih, vojnih i obavještajnih odnosa s Amerikom", kaže. Također vjeruje, kao i mnogi, da je Trump bio u pravu što je Europu prisilio da preuzme veći teret vlastite obrane. "Vjerujem da bi Europa trebala preuzeti više odgovornosti za vlastitu obranu“, rekao je Sir Alex.
Ova neravnoteža, kojom američki porezni obveznici desetljećima efektivno subvencioniraju europske obrambene potrebe, poduprla je velik dio ogorčenosti Bijele kuće prema Europi. No podjele u transatlantskom savezu idu daleko dalje od broja vojnika i iritacije prema onim zemljama NATO-a, poput Španjolske, koje ne uspijevaju ispuniti ni minimalnih 2% BDP-a za obranu (Rusija trenutno troši više od 7% na obranu, dok Britanija nešto manje od 2,5%).
Demokratski izabrane europske vlade uznemirene su Trumpovim odnosom s Vladimirom Putinom i njegovom sklonošću da okrivi Ukrajinu za rusku invaziju. Organizatori Münchenske sigurnosne konferencije objavili su izvješće uoči događaja u kojem Tobias Bunde, direktor istraživanja i politike, kaže da je sada došlo do temeljnog prekida s američkom strategijom nakon Drugog svjetskog rata. Ta se strategija, tvrdi on, uglavnom temeljila na tri stupa: vjerovanju u korist multilateralnih institucija, ekonomskoj integraciji i vjerovanju da demokracija i ljudska prava nisu samo vrijednosti, već strateška imovina. "Pod Trumpovom administracijom", kaže Bunde. "Sva tri ova stupa su oslabljena ili otvoreno dovedena u pitanje", dodaje.
Velik dio razmišljanja Trumpa o Bijeloj kući može se pronaći u američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti. Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) sa sjedištem u Washingtonu opisuje dokument kao "pravi, bolan i šokantan poziv na buđenje za Europu" i "trenutak ogromnog razilaženja između europskog pogleda na sebe i Trumpove vizije za Europu". Strategija kao prioritet navodi novu politiku podrške skupinama koje su neprijateljski raspoložene prema upravo onim europskim vladama koje bi trebale biti saveznici Washingtona. Promiče "njegovanje otpora trenutnoj putanji Europe unutar europskih nacija" i kaže da europske migracijske politike riskiraju "civilizacijsko brisanje".
Međutim, u dokumentu se tvrdi da "Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države". "Većinska reakcija Europe na ovaj NSS", kaže CSIS, "vjerojatno će biti isti šok i zaprepaštenje kao i govor potpredsjednika J. D. Vancea u Münchenu" u veljači 2025. "Trenutno svjedočimo porastu političkih aktera koji ne obećavaju reforme ili popravke", kaže Sophie Eisentraut s Münchenske sigurnosne konferencije, "ali koji vrlo eksplicitno žele srušiti postojeće institucije, a mi ih nazivamo rušiteljima", dodaje.
Ali konačno pitanje u svemu tome je "funkcionira li Članak 5 još uvijek?". Članak 5. dio je NATO-ove povelje koji propisuje da se napad na jednu zemlju smatra napadom na sve. Od 1949. do prije godinu dana shvaćalo se da će, ako Sovjetski Savez, ili kasnije Rusija, napadne NATO državu poput Litve, tada u pomoć priskočiti puna snaga saveza, potpomognuta američkom vojnom snagom.
Iako su dužnosnici NATO-a inzistirali da je Članak 5 još uvijek vrlo živ i zdrav, Trumpova nepredvidljivost, u kombinaciji s prezirom koji njegova administracija gaji prema Europi, neizbježno ga dovodi u pitanje. Ovotjedna Münchenska sigurnosna konferencija trebala bi dati neke odgovore o tome kamo ide transatlantski savez.
Otvori KEKS Pay
Tko je ovog seljobera pustio u EU?