Iako su jučer posmrtni ostaci španjolskog diktatora Francisca Franca prebačeni iz mauzoleja Doline palih u blizini Madrida na manje groblje nakon odluke socijalističke vlade španjolskog premijera Pedra Sancheza da se raščisti s režimom tog diktatora, mnogi su se pitali - i glasno traćžili - da se premjeste i grobovi Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića s groblja u Madridu i Carcaixentu u Valenciji. No to se neće dogoditi. Oba groba ostaju tamo gdje jesu, potvrdili su nam iz španjolske vlade.
Privatna mjesta
- Nemam uopće podataka da je vlada razgovarala ili se bavila tom temom. U svakom slučaju, mora se držati na umu da je kod Franca ekshumacija obavljena kako bi se osiguralo da diktator ne bude pokopan u državnoj grobnici, ali će njegovi posmrtni ostaci biti pokopani na drugom groblju, Mingorrubio, uz suprugu - kazao je državni tajnik za komunikaciju Miguel Ángel Oliver. Drugim riječima, sve dok je grob u vlasništvu obitelji ili privatnom vlasništvu, nema osnova za njegovo premještanje.
Nakon što je promijenjen Zakon o povijesnom sjećanju, čije mjere uključuju i zabranu djelovanja organizacija koja veličaju generala koji je vladao od 1939. do 1975., ali i izmještanje njegove grobnice, neke nevladine udruge, kao i lokalna zajednica, smatrali su da zakon otvara mjesta za rješenje pitanja grobova Pavelića i Luburića. Tada se špekuliralo s nekoliko scenarija. Jedan je da se grobnice premjeste na nepoznata mjesta ili da se tijela prenesu u Hrvatsku. Vlast autonomne zajednice Valencije, gdje je pokopan Luburić, u tom smislu su najavile da bi kontaktirale i hrvatsko veleposlanstvo, no to nisu učinile. Grobovi ustaškog poglavnika Pavelića i zapovjednika logora Jasenovac Luburića jasno su označena i mjesta su na kojem hodočaste pripadnici ekstremne desnice, kaže Matias Alonsko iz Grupe za obnovu povijesnog sjećanja.
Ante Pavelić je nakon bijega u Argentinu doputovao u Španjolsku koju je smatrao sigurnijom. Preminuo je 1959. i pokopan je na groblju San Isidiro u Madridu. Maks Luburić je utočište našao u Carcaixentu u Valenciji, gdje mu je Francov režim omogućio dao identitet - Vicente Pérez García, “don Vicente”. Oženio se, dobio četvero djece i radio razne poslove, da bi naposljetku zaposlenje imao u tamošnjoj tiskari. Jugoslavenski režim ga je ubio 1969. i pokopan je na groblju u Carcaixentu.
Gradonačelnik Carcaixenta kaže da je situacija s grobom prilično komplicirana i pravno zapetljana. Grobnice su unaprijed plaćene i štiti ih niz zakona.
- Prije 20 godina, dolazili su ljudi i odavali mu počast. Od tada ih nema - kazao je gradonačelnik Paco Salom. Dodaje da razmišljaju o svim alternativama oko uklanjana grobnice, ali da će biti teško. Dio stanovništva tog grada se protivi ekshumaciji, kazavši kako je Luburić bio potpuno integriran u društvo, kako j tamo živio, radio, imao obitelj, djeca su mu pohađala školu. Osim toga, grob nema nacističke ili ustaške simbolike, samo ime i hrvatski grb, dodaje.
Prebacivanje posmrtnih ostataka Franca - kao i njegov lik - još uvijek dijeli Španjolsku. Odgovorni za baziliku u mauzoleja, koji su između 1940. i 1958. bili prisiljeni graditi republikanski zatvorenici Francova režima, benediktinac Santiago Cantera nije htio dati dozvolu za otkop Francova groba.
U kolovozu 2018. španjolski je parlament usvojio zakon po kojem se moglo Francove posmrtne ostatke preseliti. Vlada je u siječnju ove godine usvojila potrebne mjere za operaciju preseljenja Franca. Ministrica unutarnjih poslova Carmen Calvo je tada kazala kako “jedan diktator ne može imati državni grob u demokraciji. To je neprihvatljivo”. No, Santiago Cantera se protivio otkopu Franca pravdajući taj svoj stav kao želju obitelji da se ne diraju posmrtni ostaci njihova predka.
Dva sprovoda
Španjolski list El Pais je otkrio pozadinu Cantereva držanja. Prije negoli je ušao u benediktinski red Cantera se na španjolskim izborima 1993., pa na europskim izborima 1994. kandidirao na listi neofašđističke stranke Španjolske neovisne falange (Falange Española Independiente), koja je nesljednicom bivše fašističke stranke. Benediktinca su očito više od pijetetnih razloga navodili politički. Francova obitelj je zatim tražila da njegov grob bude premiješten u obiteljsku kapelu u katedrali La Almudena u središtu Madrida. I španjolski vrhovni sud donio je odluku o preseljenju Francova lijesa.
U ime vlade bila je prisutna ministrica pravosuđa Dolores Delgado, zatim je tu bio i stručnjak fornezičar, svećenik i 22 člana nasljednika Franca. Bila je to privatna ceremonija zatvorena za javnost. Vlada je odbila i zahtjeve nostalgičara da Francov lijes pokrije španjolskom zastavom kao što je bio tijekom prvof sprovoda. Sánchez je na te zahtjeve kratko odgovorio “fantastika”. Nostalgičari su pozivali i pogrebno poduzeće da ne pomakne mramor na grobu, pa su im i prijetili. El Pais je napisao kako je Španjolska utrošila 43 godine, 11 mjeseci i dva dana da pobjedi u borbi da se iz Doline palih, u kojoj je pokopano 34.000 iz španjolskog građanskog rata, otkloni njihova krvnika.
Koji to mnogi traže preseljenje???