Godinama Robert Ferlin ustaje ponedjeljkom i petkom ujutro zbog ranih šihti na Radiju Rijeka. Na konto toga znao se šaliti neka mu daju još jutarnjeg posla kada je već uhvatio grif. I po onoj narodnoj “pazi što želiš jer bi ti se moglo ostvariti” prije četiri mjeseca postao je voditelj HTV-ove emisije “Dobro jutro, Hrvatska” pa se sada u pet diže od ponedjeljka do petka. Kao pekar. Ali nije mu teško jer, kaže, nikada nije bio spavalica.
Ja sam Clooney, a Meštar je Brad
Treba li vam puno vremena za sve jutarnje rituale?
– Za šminkanje i pudranje oko deset minuta, a obleka me čeka spremna. Prije emisije obavim samo tuširanje i brijanje, pa čak i brijanje eventualno jer ponekad mi šminkerice kažu da mi baš dobro stoji trodnevna brada. Znači, brz sam.
Brada kakvu vole nositi i George Clooney i Brad Pitt s kojima ste jedno jutro u emisiji usporedili Davora Meštrovića i sebe. Ali koji je koji?
– S obzirom na to da je George sijed, a ja sam bjelji od Meštra, ja sam Clooney. Ako ne on, onda neka budem Goran Bogdan. Naime, to jutro sam i htio spomenuti njega, ali nisam se mogao sjetiti kako se čovjek zove. Inače, super mi je biti u duu s Meštrom iako nas je u prvi mah čudilo što u studiju s nama neće biti niti jedne žene. Meštar tu emisiju radi dvadeset godina i rekao mi je da se prije nas samo jedanput dogodilo da je zbog bolesti voditeljice emisiju vodio muški par, Drago Celizić i on. Sve češće nas stavljaju skupa, ne znam je li zato što smo gay friendly emisija ili što, ali gušt je.
Odlično se snalazite i u ženskim temama, vidjela sam da dosta spretno pred kamerama pečete kroštule...
– Ide mi. Mene i Meštra jednom je pogodio i tjedan dojenja. Žene su mi rekle da im je to bilo odlično jer smo mi kao muškarci pitali neke stvari koje ženske voditeljice možda ne bi jer im je dojenje normalna stvar. Što se tiče kuhanja, nekada sam se više njime bavio. Sada sam skloniji liniji manjeg otpora pa odem na gotovu hranu. Neku maneštricu, bakalarčić na žlicu, ima dolje u Opatiji puno dobrih konobica.
Kako je stalno živjeti na putu između Rijeke i Zagreba?
– Tri dana sam u Zagrebu u hotelu, a onda se vraćam u Rijeku i tako iz tjedna u tjedan. Sva sreća da su ovi koji su sada po zatvorima sagradili ceste pa brzo putujem.
(Foto: Marko Lukunic/PIXSELL)
U šali se uspoređujete s glumcima, ali vi ste zaista i imali glumačke ambicije.
– Rođeni sam Puležanin i od trećeg razreda osnovne sam glumio u amaterskom kazalištu. Najbolja su mi predstava bili “Ilegalci” u kojoj smo bacali bombe, a netko je i poginuo. Bio sam zavidan što tu ulogu mrtvaca nisam dobio ja. Ipak su poginuli bili najveći junaci. U Zagrebu sam pokušao upisati Akademiju dramske umjetnosti, nisam uspio i od tog udarca se nisam oporavio. Često kažem da mi je rad u studiju pred kamerama možda malo kompenzirao ljubav prema glumi.
Godine 2012. napravili ste prvi intervju sa Zoranom Milanovićem otkako je postao premijer. Što biste ga danas pitali?
– Zašto nije bolji političar nego što jest. I zašto je samo političar, a ne malo i čovjek, što je, mislim, problem sa svim našim političarima. Važnije im je da su na funkciji i da imaju beneficije koje ta funkcija nosi od ljudi do kojih im, čini mi se, i nije baš previše stalo.
Pišete li još provokativnu poeziju?
– Ne. Nakon tog razgovora s premijerom Mario Battifiaca i ja za Dan mladosti napravili smo pjesmicu “Druže Zoki, više ne j....”. S njom sam, nakon pjesmice o frci s Thompsonom u Areni i o Jadranki Kosor kada je zamijenila Sanadera, završio trilogiju. Poput Ive Vojnovića...ne treba pretjerivati.
Što vas posebno stresira?
– Što sam stariji, sve manje stvari. Ne znam postajem li sve tolerantniji ili sve umorniji. Može me samo istresirati kada mi za vrijeme emisije u slušalicu viče pet ljudi, a nisam se naspavao, ili gledanje informativnih emisija, i to ne zato što su loše, nego zato što donose stvari koje nam se u društvu događaju, a zbog kojih mi je baš žao. Bio sam ratni reporter, prošao sam mrvicu svega što su u ratu prošli neki ljudi i pitam se kako bih se danas osjećao da sam jedan od branitelja kada sam i ovako ojađen.
Kriza srednjih godina
Kada ćete se ostaviti pušenja?
– Puno pušim, nekada se gadim samome sebi. Ali, alkoholičare liječe, narkomane liječe, a nas ovisnike o cigaretama samo šikaniraju. I ja sam samo bolesnik, a društvo od nas pušača želi samo uzimati na porezu, ali nikada se neće baviti nama kao skupinom užasno nesretnih ljudi. Probao sam i elektronske cigarete i ne ide. Mogao bih vam to opisati, ali morao bih tada to usporediti sa seksom, što neću jer me znaju prozivati da sam seksist.
Hoćete li se ičega odreći u vrijeme korizme?
– Ne. Posljednjih godina sam imao problema s kralješnicom, pa s grlom, i shvatio sam ono na što sam uvijek kolutao očima, a to je da je zdravlje najvažnije. Ali onda opet, mislim si, samo je jedan život, i kako je netko rekao: “Nije mi žao zbog stvari koje sam napravio, već zbog onih koje nisam napravio”, pa se ne želim odricati ničega.
Hvata li vas kriza srednjih godina?
– O, da! Želio bih voziti neki kabrio... dakle, filmski sam primjerak. Jedino, da pokucam u drvo, nemam želju naći nekog mladog komada. Više me puca na tu materijalnu stranu. Htio bih neki gliser pa malo do Kornata... Ali brzo me spusti realnost i zaključim da je problem srednjih godina najmanji problem koji imam u životu.
>> Robert Ferlin: Ne smeta mi što Mila kuži nogomet bolje od mene
A zašto Ferlin nije bolji voditelj ?