Nakon više od 40 godina oružane borbe protiv Turske, Radnička stranka Kurdistana (PKK) objavila je da će položiti oružje i raspustiti se. Ova povijesna odluka dolazi kao odgovor na poziv utemeljitelja i vođe stranke Abdullaha Öcalana, koji se već godinama nalazi u turskom zatvoru na otoku Imrali. Öcalan je svojim pristašama uputio poruku da je došlo vrijeme za političku borbu drugim sredstvima.
Prema priopćenju, proces predaje oružja odvijat će se istodobno na tri ključna područja gdje je PKK bio vojno prisutan – u Iraku, Siriji i Turskoj. Ako stranka formalno potvrdi odluku o raspuštanju, to će označiti kraj jednog od najduljih i najkrvavijih gerilskih pokreta u suvremenoj povijesti Bliskog istoka.
Analitičari ističu da bi ovaj potez mogao imati dalekosežne posljedice za geopolitičku dinamiku regije. PKK je već desetljećima označen kao teroristička organizacija od Turske, Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Istodobno, brojni Kurdi i simpatizeri pokreta diljem svijeta PKK vide kao simbol borbe za nacionalna prava i autonomiju. Procjenjuje se da bi uklanjanje PKK s političke i vojne scene moglo otvoriti prostor za nove oblike kurdske borbe, uključujući diplomaciju, političke institucije i međunarodne saveze. Također, ovaj bi razvoj događaja mogao ukloniti jednu od glavnih prepreka za stvaranje potencijalne kurdske države u budućnosti, osobito na području sirijskog i iračkog Kurdistana, gdje Kurdi već imaju visok stupanj autonomije.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako će Turska, kao i drugi regionalni akteri poput Irana i Sirije, reagirati na ovaj proces. Skeptici upozoravaju da su raniji pokušaji mirovnog procesa s PKK-om propali zbog dubokog nepovjerenja i snažne represije nad kurdskim stanovništvom. Za sada, svijet s oprezom promatra hoće li se ovaj najavljeni zaokret doista ostvariti i hoće li označiti kraj jednog krvavog poglavlja ili početak novog kurdskog otpora u drukčijem obliku.
Tko su PKK i Abdullah Öcalan?
Radnička stranka Kurdistana (PKK) osnovana je 1978. godine pod vodstvom Abdullaha Öcalana radi uspostave neovisne kurdske države na teritorijima koje naseljavaju Kurdi – u Turskoj, Iraku, Iranu i Siriji. Godine 1984. pokrenula je oružanu pobunu protiv turske države, što je označilo početak jednog od najduljih i najkrvavijih sukoba u suvremenoj povijesti regije.
PKK je poznat po gerilskoj taktici, napadima na tursku vojsku i državne ciljeve, ali i po političkoj organizaciji u ruralnim kurdskim područjima. Sukob je tijekom desetljeća rezultirao smrću više od 40.000 ljudi – uključujući borce, vojnike i civile – te raseljenjem stotina tisuća Kurda. Abdullah Öcalan uhićen je 1999. godine u Keniji, u operaciji koju je organizirala turska obavještajna služba uz pomoć stranih agenata. Od tada se nalazi u strogom zatvoru na otoku Imrali u Mramornom moru, gdje je gotovo potpuno izoliran. Unatoč tome, ostao je ključna figura pokreta i simbol borbe za kurdska prava.
Tijekom zatočeništva, Öcalan je promijenio svoju političku filozofiju – od ideje o neovisnoj državi okrenuo se konceptu „demokratskog konfederalizma“, koji zagovara autonomiju, lokalnu samoupravu, ravnopravnost spolova i ekološku održivost, bez nužnog razbijanja postojećih državnih granica.
PKK je unatoč tome ostao na popisima terorističkih organizacija, a svaki pokušaj mirovnih pregovora, poput onih iz razdoblja od 2013. do 2015., završio je bez uspjeha. Sukobi su se u različitim intenzitetima nastavili do danas, uz stalne napetosti i represivne mjere protiv kurdske populacije u Turskoj. U tom kontekstu najava o raspadu PKK i predaji oružja radikalni je zaokret u višedesetljetnoj borbi. Ako se provede u djelo, mogla bi otvoriti novo poglavlje u složenoj i često tragičnoj povijesti kurdskog naroda.
Otvori KEKS Pay
