Rat u Ukrajini traje gotovo pet godina, a paralelno s njim raspada se rusko društvo. Istovremeno, Kremlj prikazuje zemlju kao snažnu, ujedinjenu i na putu prema pobjedi, piše u svojoj Reportaži iz Rusije The Washington Post. Njihovi reporteri dočekali su autobus koji je stigao s prve crte bojišta i zaustavio se pored poljske kuhinje kraj ceste. Iz njega su izašli ruski vojnici, kojima su većinom nedostajala stopala ili veći dio noge. Boca ispunjena krvlju visjela je s plastične cijevi pričvršćene na trbuh jednog od vojnika dok su mu suborci pomagali da sjedne na klupu. Drugi je prazno zurio u krvavi patrljak, mjesto gdje mu je nekoć bila desna ruka. "Nikada ne bih potpisao ugovor da sam znao kako je tamo. Naša televizija nam laže", rekao je mladi vojnik iz Sibira Fjodor, kojem list, kao i drugim sugovornicima, nije otkrio puno ime kako bi ostali zaštićeni od eventualnih posljedica kritiziranja rata.
Fjodoru je mina prije nekoliko dana otkinula potkoljenicu tijekom napredovanja prema Limanu u Ukrajini. Kaže kako je on jedan od samo 10 vojnika koji su preostali od jedinice koja je imala 110 vojnika. Pridružio im se prije dvije godine. Izjavio je kako ne žali zbog gubitka noge, jer to znači da se napokon može živ vratiti kući. "Borimo se za polja koja čak ne možemo ni zauzeti", ubacio se drugi vojnik imenom Kiril, koji je također u dvadesetima. "Ovaj rat nikada neće završiti... Čini se kao da je tek počeo", rekao je s kiselim osmijehom. Ovakvi prizori i dalje su nevidljivi za većinu Rusa, koji su izloženi državnoj propagandi i blještavim vladinim projektima potpore povratnicima s bojišta. Međutim, u zemlji, umor i ogorčenost tinjaju ispod površine potiskivanja neslaganja. Ne postoji ventil kojim bi se ispuhale javne frustracije niti olakšanje od rastuće nacionalne iscrpljenosti ratom. Društvo je iscrpljeno i postaje sve disfunkcionalnije i fragilnije, barem tako tvrde sugovornici.
Filmski redatelj Aleksandar Sokurov javno je progovorio, tijekom sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Vijeću za ljudska prava, protiv cenzure, gušećih zakona o "stranim agentima", rasta troškova života i nedostatka prilika za mlade. "Ako Rusija ne promijeni način na koji radi s mladima, suočava se sa slijepom ulicom", izjavio je. Putin je na to samo odvratio kako će se kasnije osvrnuti na njegove primjedbe. Bivši visoki dužnosnik Kremlja je, za WP, izrazio svoju zabrinutost zbog "mračnih sila unutar Rusije". "Ne možemo lako vratiti vrijeme unatrag - potrebna je politička volja da se ovo preokrene, a ona jednostavno ne postoji", kazao je taj bivši dužnosnik, govoreći pod uvjetom anonimnosti. U ruskom pograničnom gradu Belgorodu, koji je nekoć imao bliske veze s ukrajinskim Harkivom, udaljenim tek 74 kilometra jugozapadno, cijena rata posebno je opipljiva. Svakodnevni napadi dronovima postali su dio rutine, kao i prizori blatom poprskanih kola hitne pomoći i kamufliranih jedinica protuzračne obrane koje jure središtem grada. Mreža volontera u gradu radi danonoćno. Postali su sastavni dio ratnih napora koji je pomogao vojnicima odjećom, hranom i opremom, ondje gdje je zakazala država. Unatoč patnji i masovnom razaranju koje se odvija preko granice, u Belgorodu sebe vide kao glavnu žrtvu rata. Taj grad jako dobro ilustrira jaz koji je nastao u ruskom društvu između ravnodušne većine u velegradovima i nekolicine koja "ratuje".
Grupa volontera koja je dostavila zalihe vojsci rekla je za američki list kako se osjećaju napušteno od Moskve. "Oni nemaju apsolutno nikakvu predodžbu o tome što se ovdje događa!", planuo je u jednom trenutku 52-godišnji Edik. "U Moskvi su zabave, ljudi se provode, idu na odmore. Kako je to moguće? Ovdje se prolijeva krv, a ondje slave. Kako to mogu pomiriti?", upitao se. Volonteri su izjavili kako su od početka godine primijetili značajan pad donacija, jer su mnogi Rusi vjerovali kako će se rat uskoro završiti. Koordinatorica jednog centra u Belgorodu Jevgenija Gribova izjavila je kako se volonterski pokret nalazi u krizi. "Prve godine ljudi su trošili i posljednji rubalj kako bi podržali vojsku, radili su neprestano, bez slobodnih dana i godišnjih odmora... Sada se ljudi žele odmoriti. Žele trošiti novac na sebe, a ne na potrepštine za bojište", rekla je.
Iako tvrde da žele kraj rata, mnogi Rusi i dalje smatraju da se borba treba nastaviti dok ne završi pod "pravim" uvjetima. "Svi i dalje žele da se zauzme Odesa. To je opće mišljenje - ljudi žele ponovno ići u Odesu na odmor", izjavila je Gribova. "Za nas je ovo građanski rat između Rusa i Rusa koji su malo zaboravili da su Rusi - ništa više od toga." Belgorod i stanovnici drugih ruskih regija koje graniče s Ukrajinom dio su onoga što prokremaljski sociolog Valerij Fjodorov, ravnatelj istraživačke institucije VCIOM, naziva "ratujuća Rusija" - manjina u zemlji, otprilike 20 posto ljudi, koju čine vojnici, njihove obitelji, domoljubni volonteri i radnici u vojnim tvornicama, smatraju rat ključnim za opstanak Rusije i navijaju za pobjedu. Ostali su, kaže, ili pasivno lojalni, ravnodušni prema ratu, ili protiv rata, ali povučeni u svoje privatne živote - ili pak žive u egzilu.
Zamjenik zapovjednika voda u sklopu 116. brigade posebne namjene ruske vojske Dmitrij tvrdi da će se Rusija boriti još jako dugo i "štapovima, ako bude potrebno". "Svi se žele vratiti kući. Svi žele da se sve ovo završi. Ali čak i umorni ljudi izvršavaju svoje zadatke", rekao je. Kako bi se održao ratni napor i ugušilo izražavanje nezadovoljstva, Kremlj je uložio velika sredstva u projekte potpore vojnicima i veteranima, uključujući državnu zakladu "Branitelj domovine", osnovanu 2023. godine. Zakladu je osnovao sam Putin vodi je njegova nećakinja, zamjenica ministra obrane Ana Civiljeva. Za svoju žrtvu vojnici su nagrađeni financijskim povlasticama, društvenim ugledom te velikim mogućnostima zapošljavanja i obrazovanja za sebe i svoju djecu.
Denis Poltavski izgubio je vid na desnom oku nakon što su ga prošle godine u borbi napali dronovi. On nevoljko govori o vremenu provedenom na bojištu. Kaže kako pati od teškog PTSP-a, noćnih mora i nesanice. No, bez sumnje kaže da mu se život materijalno poboljšao nakon povratka kući. "Podrška je vrlo opsežna. Država čini sve za veterane i vojnike... Nisu nas napustili. Prate vas i osiguravaju sve", kaže on. Poltavski je dobio početnu naknadu od 51.000 dolara za ozljedu, uz osiguranje i vojnu mirovinu. Ima besplatan prijevoz i ulaznice za muzeje i kazališta. Nedavno je završio belgorodski program "Vrijeme naših heroja" za upravljanje i vođenje te se nada da će uskoro dobiti potporu za svoj obrt u poslu obrade metala.
Veterani također imaju danonoćni pristup podršci psihologa, liječnika, njegovatelja i volontera, a imaju i porezne olakšice te im je osigurano zaposlenje, čak i uz invaliditet. Belgorodski program veteranima čak nudi i besplatno zemljište za gradnju kuće. Will Pyle sa sveučilišta Middlebury, koji se bavi proučavanjem ruskog gospodarstva, utvrdio je da u nekim regijama veći dio Rusa prijavljuje zadovoljstvo životom nego u bilo kojem trenutku tijekom desetljeća koje je prethodilo invaziji krajem veljače 2022. godine. Ovaj nalaz temelji se na analizi podataka ankete praćenja koju vodi Moskovska viša škola ekonomije.
Prema njegovu istraživanju, provedenom u suradnji s Bankom Finske, porast zadovoljstva životom posebno je izražen u regijama čija su gospodarstva profitirala od ratne i s vojskom povezane industrijske proizvodnje. To se podudara s Fjodorovljevim istraživanjem. "Što je regija bila depresivnija, to je više ljudi primijetilo poboljšanje u svom životu", kaže on. No, u pozadini slavljenja ruskih vojnika i privremenog porasta blagostanja, odvijaju se daleko mračniji procesi povratka veterana i dugoročnih društvenih posljedica invazije. Povratnici su bojišta počinili su stravična ubojstva, silovanja i druga kaznena djela, a mnogi osuđeni kriminalci koji su potpisali vojne ugovore kako bi stekli slobodu vratili su se kući i počinili nova kaznena djela. "Svaki guverner u Rusiji zna da s povratkom vojnika s bojišta, s teškim posttraumatskim stresnim poremećajem, dolazi i val problema", rekao je jedan kremaljski insajder, koji je želio ostati anoniman. "I znaju da će odgovornost za suočavanje s time pasti na njih."
Početak rata doveo je do progona neistomišljenika režima. Na udaru su LGBTQ+ osobe, umjetnici i oporbeni političari. Također zabranjeno je kritizirati sukob i vojsku. No, sada se i neki od najgorljivijih pristaša režima suočavaju s problemima. Posebno glasni, ultrapatriotski proratni vojni ‘Z‘ blogeri, koji su u početku činili okosnicu potpore Putinovoj invaziji, ubrzo su počeli kritizirati korupciju i nedostatke u vojsci. Najradikalniji u njihovim redovima, poput ultranacionalističkog Igora Girkina, poznatijeg po ratnom nadimku Strelkov, završili su još ranije u zatvoru.
No, ove jeseni cijeli je pokret postao metom represije. U rujnu su vlasti istaknutog vojnog blogera sa 151.000 pretplatnika na Telegramu, Romana Aljohina, proglasile stranim agentom. Inače, to je etiketa rezervirana za liberalne oporbene figure. U listopadu je, pak, blogerica Tatjana Montjan proglašena "teroristicom i ekstremisticom". Još jednu blogericu, Oksanu Kobeljevu, privela je policija. Svi oni javno su kritizirali visoke dužnosnike ili druge propagandiste, no Z-zajednica se od tada okrenula protiv sebe, a blogeri se natječu u tome tko će koga prije prokazati. "Trenutak jedinstva nije dugo trajao i nakon gotovo četiri godine vidimo kako se ljudi počinju suprotstavljati i međusobno, natječući se tko je od njih domoljubniji", kaže vojni bloger Mihail Zvinčuk, osnivač utjecajnog Telegram kanala Ribar, povezanog s ministarstvom obrane. Dodaje da je cijeli pokret postao korumpiran te da su pronevjerena golema sredstva prikupljena za potporu vojnicima. "Tijekom godina pojavio se niz prevaranata koji pokušavaju iskoristiti rat", izjavio je.
Na meti su i tinejdžeri. U drugom najvećem ruskom gradu Sankt Peterburgu sigurnosne službe okomile su se na dvoje 18-godišnjih članova uličnog benda Stoptime. Oni su uhićeni zbog navodnog ometanja ulaza u metro, iako je pravi razlog bilo viralno izvođenje antiratnih pjesama. Njihov slučaj izazvao je strah u gradu poznatom po liberalnoj i kreativnoj atmosferi. Ubrzo su se uhićenja proširila i na druge glazbenike i imitatorske nastupe diljem Rusije, čime su vlasti pokazale da čak i glazba može biti kažnjiva, što mnoge podsjeća na doba Sovjetskog Saveza. Članovi Stoptimea, kasnije potajno pušteni, pobjegli su iz zemlje i viđeni su kako pjevaju iste pjesme u Armeniji, no mnogi drugi mladi nisu imali tu sreću te su završili u zatvoru zbog antiratnih prosvjeda ili simboličnih činova otpora.
Sin Tatjane Balazejkine, 19-godišnji Jegor, već tri godine izdržava sedmogodišnju zatvorsku kaznu zbog terorizma, nakon što je 2023. godine pokušao baciti zapaljivu bocu na lokalni ured za vojnu evidenciju. Jegor je jedan od stotina tinejdžera i djece uhićenih zbog antiratnih prosvjeda, sabotaže ili izdaje od početka rata. "Stoptime su pjevali ono što je većini bilo na vrhu jezika", rekla je Balazejkina iz svog doma, udaljenog sat vremena južno od Sankt Peterburga. "To je neslaganje. A jedini način da ova država ostane ono što je sada jest da u samom korijenu sasiječe sve te znakove neslaganja." Roditelji i drugim promatračima vide mlade ljude kao posebnu prijetnju Kremlju. "Ti mladi ljudi, koji u biti nemaju što izgubiti osim svoje slobode, vrlo su opasni. A ako ti mladi ljudi ne samo da znaju razmišljati nego mogu i otpjevati ono što misle... to je još veća prijetnja", zaključuje Balazejkina.
Otvori KEKS Pay
Ajmo ruski botovi !!!! Uopće nećete trunit u paklu podržavajući stradanje djece i civila