Kad je Fabiana Garay (19) početkom ove godine spakirala kovčege u Gvatemali i sjela na avion za Hrvatsku, nije očekivala da će joj nova adresa postati – dom. Niti da će je jedan pogled na Šoltu rasplakati, da će joj Dubrovnik nedostajati kao stari prijatelj, niti da će u Zagrebu otkriti kave koje traju dulje od nekih ručkova u Latinskoj Americi. A još manje je očekivala da će se, usred vožnji tramvajima i šetnji Maksimirom, uhvatiti kako promišlja o svom prapradjedu koji je prije 115 godina krenuo na isti put, samo u suprotnom smjeru. Fabiana je rođena u Peruu, a odrasla u Gvatemali. Dio školovanja provela je u Italiji, živjela i u SAD-u, a danas studira međunarodno poslovanje na RIT-u u Zagrebu. U Hrvatsku se doselila u veljači, a najprije je živjela u Dubrovniku, gdje je provela jedan semestar na fakultetu i odradila ljetnu sezonu. "U Dubrovniku mi je bilo prekrasno i jako mi nedostaje. To je divan grad za život. Srce mi se slomilo kad sam odlazila", priznaje. Po dolasku je počela i aktivno snimati videa za TikTok, bilježeći svaki mali detalj svog novog života u novoj zemlji. No, unatoč nostalgiji za Dubrovnikom, shvatila je da je Zagreb pravo mjesto za nju – grad s više mogućnosti, više ljudi njezinih godina, više prilika za njezin studij i budućnost.
Hrvatska joj zapravo nije bila potpuno strana. Majka joj je oduvijek govorila da u obitelji postoje hrvatski korijeni, no Fabiana je mislila da je riječ o nekom sitnom postotku bez velike važnosti. "Živjela sam u Limi do svoje osme godine, a onda smo se zbog tatina posla preselili u Gvatemalu. Tamo sam živjela deset godina. Tako da nisam baš bila povezana s onim dijelom obitelji koja ima hrvatske korijene. Mama bi to uvijek spominjala, ali ja sam bila kao: 'Ma sigurno smo samo jedan posto Hrvati'", prisjeća se uz smijeh. A onda je iz obitelji stigao jedan stari dokument koji joj je zauvijek promijenio njezin pogled na vlastite korijene. "Obitelj mi je dala dokument o mom pretku i njegovu životu – zvao se Marin Markoć. Otišao je sa Šolte 1910. kad je imao samo 16 godina. Situacija tada nije bila dobra. Mnogi su bili prisiljeni otići i tražiti bolji život u Južnoj Americi. On je prvo otišao u Čile, pa u Peru. Onda se zaljubio u Peruanku i ostao je tamo", pripovijeda Fabiana koja osim dokumenata o životu pretka, ima i njegove stare fotografije.
Prošle je godine s mamom prvi put došla u Hrvatsku, kako bi vidjela može li uopće zamisliti život ovdje. U Trogiru su zastale i pogledale prema Šolti, otoku koji se nazirao u daljini, i upravo ih je taj prizor duboko dirnuo. "Razmišljala sam o tome kako je Marin morao otići. Nije htio, imao je samo 16 godina. Nije znao ni engleski ni španjolski. Morao je otići zaraditi novac da se može vratiti. Da vidi svoju mamu. Ali nikad se nije vratio. Ne znam što se dogodilo – ostao je zbog ljubavi i osnovao obitelj", opisuje Fabiana. Marinov pokojni unuk, Pedro Venturo Markoch, koji je stekao i hrvatsko državljanstvo, bio je taj koji je ponovno spojio obje strane obitelji – povezao se s rodbinom na Šolti i napravio obiteljsko stablo. Danas je i Fabiana u kontaktu s dalekim rođacima sa Šolte, koje je nedavno otišla i osobno upoznati. Majka joj je, kaže, plakala od sreće što će njezina kći moći vidjeti otok iz kojeg potječu. Hrvatski korijeni dolaze upravo s mamine (bakine) strane, ali je mama kao djevojčica živjela s ocem, pa taj dio obitelji nije bio stalno u njihovim životima, premda su oduvijek s ponosom spominjali svoje podrijetlo. Hrvatska ju je, kaže, osvojila i tim detaljem – ponosom: "Vi ste jako ponosni na svoje podrijetlo. I taj vaš ponos meni daje osjećaj ponosa, čak i ako je to mojih 1%".
@croatiabyfabi Such a beautiful place I can’t wait to come baaaackkkk💞💞💞 #solta #islandincroatia #croatia #dayinmylife #split ♬ Luxury and fun big band jazz(1324443) - Ponetto
Fabiana prije svega naglašava i zahvalnost roditeljima što su joj omogućili da danas živi upravo ovdje. Posebno je dirnuta pričom majke, koja je nekad i sama željela zatražiti hrvatsku putovnicu, ali nije uspjela jer nije govorila hrvatski. "Nije imala iste mogućnosti koje imam ja", kaže Fabiana, dodajući kako je majka danas naročito emotivna kad vidi da joj kći ostvaruje nešto o čemu je i sama jednom sanjala. "Na svjetskim nogometnim prvenstvima mama uvijek navija za Hrvatsku", dodaje s osmijehom. Dolazak u Hrvatsku donio joj je i osjećaj sigurnosti koji prije nije poznavala: "U Gvatemali i Peruu nemoguće je šetati noću. U Dubrovniku sam zimi sama šetala ulicom i osjećala sam se sigurno, na cesti nije bilo nikoga. To je ogroman privilegij". U Hrvatskoj je, kaže, upoznala samo dobre ljude: "Molila sam Boga da upoznam dobre ljude. Stanodavci su mi divni, a susjedi isto. Svi su me odmah tretirali kao člana obitelji." Hrvate opisuje kao otvorene, direktne, tople i gostoljubive – gotovo kao Latinoamerikance – pa nije doživjela velike kulturološke šokove. Jedino ju je iznenadila ljubav Hrvata prema dugim kavama. "Mi se uvijek okupljamo uz hranu, volimo puno jesti, a ovdje se svi druže uz kavu i to traje satima – i zapravo je kao neka vrsta terapije", zaključuje.
Zagreb ju je pak osvojio ležernošću, zelenilom, ali i modom. "Cure su ovdje uvijek jako sređene. Nosite tako lijepu i elegantnu odjeću. Meni je Zagreb kao modna pista, kao Pinterest. I mislim da se o tome treba više govoriti. Ljudi uvijek pričaju o Parizu ili Milanu, ali dođite u Zagreb i vidjet ćete što je moda", ističe Fabiana. Kaže da je teško ne primijetiti koliko su Hrvati lijepo uređeni, pa je i sama, gotovo nesvjesno, počela pratiti taj ritam: "Svi se dotjeraju čak i za predavanje na faksu, ali to je super jer kad izgledaš dobro, osjećaš se dobro. Ljudi su ovdje prelijepi, uvijek imaju uređenu frizuru, nokte, sve. I znam da će me kad dođem kući pitati zašto sam tako sređena, a ja ću samo reći: 'Pa ja sam Hrvatica.'" Priznaje da je prije preseljenja brinula kako će se snaći s jezikom, no ubrzo je shvatila da gotovo svi savršeno govore engleski. "Mama me tješila da će sve biti u redu jer ovdje svi govore engleski – i bila je potpuno u pravu." Uz engleski, ugodno ju je iznenadilo i koliko Hrvata uči španjolski ili ga već govori, a posebno koliko vole latinoameričku kulturu. "Puno ljudi uči španjolski i pleše latino plesove. Osjećam da se moja kultura ovdje baš cijeni i vidi. A činjenica da znate puno riječi iz telenovela uvijek me nasmije", kaže. Hrvatski je počela učiti uz Easy Croatian stranicu. Još uvijek se snalazi, ali oduševljava je što ljudi cijene svaki trud: "Čak i ako ne znaš dobro jezik, ali se trudiš pokušati, ovdje to ljudi vole."
@croatiabyfabi Lesson learned most ppl understood what I was saying. #spanish #spanishlanguage #croatians #croatiansknowspanish #zagreb ♬ sza blind instrumental cover - maradana
O Hrvatskoj priča i kroz male, svakodnevne radosti. Obožava punjene paprike, štrukle, mlince, a posebno – Cedevitu. "Provela sam vikend kod prijateljice u Zagorju i to je bilo jedino što sam pila", smije se. Hrvatska joj je otkrila i novu vrstu palačinki, "nekako posebniju" od one na koju je navikla. Pronašla je i omiljenu domaću seriju – "Sram", koju prati s jednakim žarom kao i lokalnu glazbu. Iako joj je prvi susret s balkanskom glazbom bio trap, koji baš i nije njezin stil, zaljubila se u dalmatinske pjesme: sporije su, romantičnije i govore o moru – baš onako kako ona voli. Na društvenim mrežama dokumentira svoj život u Hrvatskoj – od pakiranja prije putovanja do današnjih avantura u Zagrebu, izleta i malih svakodnevnih rituala. Na TikToku i Instagramu objavljuje pod korisničkim imenom @croatiabyfabi, gdje je u kratkom vremenu okupila tisuće pratitelja koji prate njezine dojmove, učenje jezika i kulturne usporedbe.
Priznaje i da ju je u početku bilo strah objavljivati takav sadržaj: "U Gvatemali bi me sigurno ismijavali. Ovdje – nitko. Ljudi mi pišu da možemo vježbati hrvatski ili da zajedno učimo španjolski". Kaže kako je počela snimati jer nije pronašla nikoga iz Latinske Amerike tko dijeli svoje iskustvo u Hrvatskoj, pa je odlučila biti prva. Danas zahvaljujući videima upoznaje prijatelje, razmjenjuje jezike i gradi malu zajednicu koja joj je olakšala život u novoj zemlji. Iako je živjela u pet zemalja, Hrvatska joj se uvukla pod kožu. Voli zalaske sunca, šetnje gradom i razgovore koje slučajno uhvati na ulici. "Ljudi čine mjesto. A ja sam ovdje imala samo dobra iskustva", naglašava Fabiana. Kaže da ne zna gdje će živjeti u budućnosti, navikla je na selidbe, ali zasad želi naučiti hrvatski i vidjeti kamo će je put odvesti.
Otvori KEKS Pay
