Smrću Antuna Gustava Matoša uoči samog početka Prvog svjetskog rata počele su se događati i neke vrlo važne novosti u hrvatskoj književnosti. Pisac širokog žanrovskog zamaha: novelist, putopisac, kritičar i polemičar, te prije svega pjesnik, svojim je razbuktalim talentom snažno obilježio razdoblje hrvatske moderne kao umjetnički zasigurno jedna od najmarkantnijih pojava tog perioda.
Tako je književni povjesničar Miroslav Šicel u predgovoru knjige “Anton Gustav Matoš: Pripovijetke” opisao odlazak velikog književnika koji je preminuo prije 110 godina, u 41. godini života, držeći u ruci knjigu “Pod starim krovovima” Ksavera Šandora Gjalskoga kojeg je kao gimnazijalac posjećivao. Nije se oporavio od tri teške operacije u Bolnici Milosrdnih sestara na Vinogradskoj cesti. Imao je karcinom grla. Pred kraj života ostao je bez učiteljskog posla jer se za njega nije mogla naći škola u kojoj bi radio. Sva su mjesta u Zagrebačkoj županiji bila popunjena, rekli su mu. Slučajna je koincidencija, ističe Šicel, da će se baš u vrijeme Matoševa silaska s književne pozornice pojaviti nova imena poput Tina Ujevića, Ljube Wiesnera i Miroslava Krleže koji je posebno cijenio njegovu liriku. Matoša se danas smatra i prvim modernim hrvatskim likovnim, glazbenim i književnim kritičarem.
Pao je razred zbog hrvatskog jezika i s 19. godina dezertirao
Nakon povratka u Zagreb razočarao se zbog inertnosti našeg čovjeka, uskogrudnosti mišljenja i malograđanske atmosfere u kojoj se Zagreb gušio
Komentara 2
Matoš: " Oni smatraju često i Hrvatsku srpskom zemljom, dok mi Srbiju ne smatramo zemljom hrvatskom."
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Dezertirao s devetnaestih godina?