Ovo je bio tjedan u kojem se dogodio “početak kraja” Angele Merkel. Ili ipak nije? Jer, iako su vodeći njemački komentatori i mediji na svojim naslovnicama donosili doslovno takav zaključak (“Der Anfang vom Ende” – početak kraja), činjenica je da se u protekle četiri godine stvorila prava inflacija takvih naslova i predviđanja političkog kraja njemačke kancelarke.
Početak njezina kraja njemački, a onda i europski medijski komentatori najavljivali su u studenom 2015., pa 2016., pa u rujnu 2017., pa i sada, ovoga tjedna, kad je klub zastupnika CDU/CSU u Bundestagu iskazao otvoreni neposluh šefici Merkel i odbio produljiti mandat šefu kluba Volkeru Kauderu, koji slovi kao Merkeličin “najvjerniji među vjernima” u Bundestagu.
Umjesto početka kraja Angele Merkel bilo bi, možda, preciznije reći – nastavak početka kraja. Ali taj kraj, iako najavljivan, iako se na mahove činio neminovan, ipak još nije tako siguran.
Ključan događaj iz 2015.
Što taj fenomen redovitog najavljivanja njezina “početka kraja” govori o njemačkoj kancelarki? Dvije stvari.
Prvo, da je Angela Merkel izdržljivija nego što mnogi misle, da se prilagođava svakoj političkoj situaciji i da je sposobna opstati i vratiti se na politički vrh čak i kad je mnogi otpisuju. I drugo, da su svi njezini problemi zaista počeli 2015. i da je ta prva najava početka njezina kraja u osnovi bila točna, a sve ovo dalje su pokušaji sanacije i odgode neminovnog. Koje se ipak vraća baš zato što je neminovno. Za Merkel je 2015. – godina koja se vraća.
Jedan događaj, i jedna njezina politička odluka, zaista jesu imali tu težinu da mogu biti proglašeni početkom njezina kraja. Mogu, i ne moraju, jer sve što se od tada zbiva i što odgađa taj Merkeličin kraj jesu pokušaji nje, njezinih suradnika, stranke (CDU) i unije (CDU/CSU) da sama ispiše svoj miran kraj bez obzira na nemirnu prirodu tog prijelomnog događaja iz 2015. godine.
Taj je događaj, naravno, odluka da otvori njemačke granice za sve tražitelje azila koji su stizali u Europu na vrhuncu migrantske krize.
Ta je odluka detonirala toliko drugih eksplozija na političkoj sceni Njemačke i Europe: možda je pomogla prolasku Brexita na referendumu u Velikoj Britaniji u ljeto 2016. (premda, obzirom na to koliko dugo desetljeća tinja autentični britanski euroskepticizam, možda i nije), ali zasigurno je doprinijela rastu krajnje desnice u Njemačkoj, najgorem rezultatu demokratskih, etabliranih njemačkih stranaka od 1949., i ulasku stranke Alternativa za Njemačku, čiji dijelovi zaista koketiraju s neonacizmom, u Bundestag.
Merkel je, unatoč crnim prognozama mnogih, pobijedila na izborima prije godinu dana i, doduše nakon vrlo dugih i teških koalicijskih pregovora, postala kancelarka četvrti put. Ali u njezinoj stranci CDU, da o bavarskoj sestrinskoj stranci CSU i ne govorimo, sve je više onih zastupnika koji krive kancelarku Merkel za pad potpore među biračima. I žele zaustaviti, dok misle da još mogu, to osipanje glasova. I imaju dojam da njihova šefica ne sluša toliko što joj govori biračka baza i zastupnici s terena, nego se bavi sama sobom, odnosno održavanjem na vlasti.
U takvoj atmosferi dogodio se šokantan, neočekivan poraz za Merkel kad je njezin čovjek koji 13 godina vodi klub zastupnika CDU/CSU u Bundestagu izgubio od izazivača Ralpha Brinkhausa, za kojeg je većina u klubu očito glasala samo zato da pošalje poruku da neće više slijediti svaki mig kancelarke Merkel.
– Kauder je prvi koji je pao u domino-lancu. To bi mogao biti početak, nakon kojeg padaju još mnogi – komentirao je neimenovani asistent CDU-a u Bundestagu, a citirao ga je Financial Times.
– Ovo je trenutak demokracije, a u njoj postoje i porazi, tu se nema što uljepšavati – priznala je poraz kancelarka Merkel. – Usprkos tome, željela bih da klub zastupnika CDU/CSU i dalje uspješno radi. Zato ću podržati Ralpha Brinkhausa gdje god mogu – dodala je pomirljivo. I Brinkhaus je pomirljiv, podržava Merkel i ne zagovara otvoreno promjenu smjera. Ali, cijela politička Njemačka bruji o tome da se dogodila “revolucija”.
“Lame duck Merkel”, piše list Frankfurter Allgemeine Zeitung, koristeći se engleskim izrazom koji se u američkom političkom žargonu rabi za odlazećeg predsjednika SAD-a koji je ostao bez inicijative, pa je kao šepavi patak ili, u našem žargonu možda preciznije, mrtvo puhalo.
Vjerojatno nije svejedno bilo kome, a kamoli nekome tko okupira najmoćniju poziciju na čelu države kakva je Njemačka, čuti da ga nazivaju mrtvim puhalom, ali izraz “lame duck” za Angelu Merkel koristi, u izjavi za Politico, i njemački povjerenik u Europskoj komisiji Günther Oettinger, dakle Merkeličin i CDU-ov čovjek u Bruxellesu.
– Sve to stoji, ali Nijemci su jako pragmatični, oni će ostaviti Merkel sve do trenutka dok ne nađu pravu zamjenu za nju. Sad traje, možda na trenutke pomalo nervozno, traženje pravog kandidata. Ali, i političari koji je vole i političari koje je ne vole nekako će vam reći: nemojmo se rješavati Angele Merkel jer Njemačka može upasti u daljnju krizu.
Ako Njemačka nema bolju osobu, ona je nužna – kaže jedan zapadnoeuropski diplomat u Njemačkoj, s kojim smo razgovarali pod uvjetom anonimnosti. On smatra da će ovakva situacija, s Merkel na vlasti unatoč nezadovoljstvu dijela njezine stranke, potrajati. No, dodaje oprezno, sve ovisi i o ishodu regionalnih izbora u Bavarskoj i saveznoj pokrajini Hessen, koji se održavaju ovog mjeseca.
– Da, puno kolega iz CDU-a mi kaže: poslije 14. listopada puno toga će se riješiti samo po sebi – govori i Josip Juratović, zastupnik u Bundestagu iz redova SPD-a, dakle koalicijskih partnera Merkeličina CDU-a i bavarskog CSU-a. Izbori u Bavarskoj su 14., a u Hessenu 30. rujna.
U Bavarskoj je CSU suočen s mogućnošću gubitka apsolutne većine, i to unatoč višegodišnjim pokušajima da se, baš na pitanju migrantske krize, pozicionira desnije i populizmu sklonije od Merkel. Juratović (SPD) smatra da je ponašanje CSU-a jako problematično.
– Oni su prejako koketirali s desnom strujom, pozivali Orbana u posjete na visokoj razini, ali čudi me to jer oni su iskusni političari, pogotovo Horst Seehofer (bivši premijer Bavarske, sada ministar unutarnjih poslova u Merkeličinoj vladi, op.a.), i znaju da, kad koketirate s krajnjom desnicom, zapravo dajete na važnosti toj radikalnoj desnici, a ništa ne dobivate.
Pa, trebali su pitati nas u SPD-u, mi to znamo iz iskustva s radikalnom ljevicom. Ako koketirate s radikalima, dajete im značenje i ljudi uvijek na kraju odaberu original, a vi ne dobijete ništa – kaže Juratović. Ipak, analizirajući za Večernji list najnoviji neposluh prema Merkel u klubu CDU/CSU-a u Bundestagu, SPD-ov zastupnik hrvatskog podrijetla kaže kako mu se čini da Merkel nije izgubila sve konce iz ruku.
Neće se više kandidirati
– Mislim da ona još drži konce u rukama. I da je CDU svjestan činjenice da bi izgubio kad bi se Merkel povukla. Svi znaju da se Merkel neće više kandidirati nakon ovog mandata. Sad je počela frakcijska bitka oko toga tko će biti novi lider CDU-a nakon njezina odlaska – smatra Juratović.
Merkel je, prema analitičarima, četvrti mandat na mjestu kancelarke željela, među ostalim (a to ostalo nije malo, u svijetu u kojem se događa Brexit, SAD i Kina pokreću globalni trgovinski rat, iranski sporazum se urušava, Trump javno kritizira i zastrašuje Njemačku zbog ruskog plina, tinjaju napetosti s Erdoğanom itd.) posvetiti upravljanju procesom izbora svoga nasljednika ili nasljednice.
Neposluh koji joj je ovog tjedna iskazan u klubu CDU/CSU-a u Bundestagu znači da možda ipak neće imati taj privilegij. Osoba koja će naslijediti Merkel možda neće imati simpatija ni za cijelu Merkeličinu ostavštinu, ponajprije onu koja se tiče ponašanja u migrantskoj krizi.
– Prilika da određuje tko će je naslijediti postaje sve manja i manja – kaže Lothar Probst, profesor politologije sa sveučilišta u Bremenu, a citira ga i Financial Times.
U prosincu ove godine Merkel čekaju novi izbori za predsjednicu svoje stranke, CDU-a. Posljednji put, 2016., birana je 89,5-postotnom podrškom, dvije godine prije toga 96,7-postotnom.
Najniži postotak na stranačkim izborima, 88,4 posto, imala je 2004. godine. No, prođu li CSU i CDU na listopadskim izborima u dvjema saveznim pokrajinama lošije od očekivanog, cijelo stranačko vodstvo CDU-a, zajedno s Merkel, moglo bi se naći pod pritiskom da odstupe, smatraju insajderi u Berlinu.
Susret s Gabrielom
“Merkel je samo sjena onoga što je nekad bila”, piše Konstantin Richter, komentator portala Politico i pisac romana inspiriranog kancelarkom Merkel i migrantskom krizom.
– Merkel ne vodi vladu, jedva uspijeva držati na okupu svoju koaliciju, i zbog toga se pretvara u predmet sprdnje – dodaje. Duboko u sebi, Angela Merkel zasigurno mora znati da se odavno trebala povući iz visoke politike, smatra taj njemački autor.
Možda je i imala planove povući se na vrijeme, usred trećeg mandata. Nagađalo se, negdje 2013., da će Merkel odabrati 2015. kao trenutak za povlačenje. Ali onda je buknula migrantska kriza, u kojoj kancelarkina odluka da pusti rijeke migranata da prelaze njemačke granice i u Njemačkoj zatraže azil nije bila trenutačni hir, nego duboko usađena odluka, kako otkriva Sigmar Gabriel, njezin bivši ministar vanjskih poslova iz redova SPD-a.
Jedne noći 2015., na izlasku iz ureda savezne kancelarke, Merkel mu je rekla, a Gabriel tvrdi da to citira doslovno: “Obećajte mi jednu stvar, gospodine Gabriel, da nas dvoje nećemo graditi nikakve ograde.”
– Upravo smo odslušali prezentaciju ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizierea i šefa Savezne policije Dietera Romanna o tome koliko brzo sve može biti zatvoreno. Još se sjećam kako je vrtjela glavom tijekom prezentacije. Sjećam se da sam pomislio: to nije površan stav, to je duboko u njoj – prisjeća se Gabriel u razgovoru za magazin Der Spiegel.
– Do danas prema njoj osjećam veliko poštovanje zbog te rečenice koju je izrekla te noći. Iako danas znam da su uslijedile velike teškoće. Ali, želimo li biti iskreni, drugi su poslije za nas izgradili ograde koje su spasile nas Nijemce od daljnjeg povećanja broja izbjeglica. Do danas sam ispunjen kontradiktornim osjećajima – dodaje taj bivši šef diplomacije Angele Merkel.
Otišlo milijun glasova
Ti kontradiktorni osjećaji vjerojatno postoje i unutar Merkeličina CDU-a, u kojem znaju da je odluka Angele Merkel u migrantskoj krizi donijela Njemačkoj milijun izbjeglica i odnijela milijun glasova CDU-ovih birača koji su prešli u AfD-ov tabor, ali s druge strane, znaju i da nemaju nikoga drugog osim Merkel tko bi mogao Njemačkoj jamčiti stabilnost u globalno kriznim vremenima. Nemaju, barem zasad.
>> Pogledajte video migranata u Grčkoj
Svabska baba potice iz naroda koji sad po treci put unistava europu u poslijednjih 100god, samo ovaj put muslimanskom emigracijom... Danke. Idi vise vrag te odina.