Katastrofa je to koja je cijeli svijet, ne samo Francusku, ostavila bez riječi i sa suzama u očima. Prizori buktinje koja guta čuvenu Katedralu Notre Dame nikoga nisu ostavili ravnodušnima, no čini se kako je požar izgledao puno dramatičnije i strašnije, nego što su njegove posljedice. U jednom trenutku dok se vatra širila bilo je, naime, upitno hoće li ostati išta osim pepela od jedne od najpoznatijih crkava na svijetu, no čini se kako je novi dan pokazao da su razmjeri katastrofe, nasreću, puno manji nego što su mogli biti. No ipak, puno je toga uništeno.
– Za pojmiti razmjere ove tragedije, važno je shvatiti važnost Katedrale Notre Dame – govori dr. sc. Predrag Marković, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te predstojnika Katedre za umjetnost romanike i gotike. Notre Dame je, naime, čak i za laike u području povijesti umjetnosti bila simbol gotike i jedan od najreprezentativnijih primjera tog stila u svijetu.
VIDEO Davor Trupković o požaru katedrale Notre-Dame:
“Barbarski stil”
Nasuprot zbijenosti i masivnosti u romanici, gotika je u arhitekturi težila visini, prozračnosti, raskošnim vitrajima i svjetlosti, “šiljastim“ tornjevima, fascinantnim skulpturama, raznim kamenim ukrasima... Stil je to koji je dominirao gotovo tri stotine godina, u vrijeme kasnog srednjeg vijeka, odnosno pretežito tijekom 13. i 14 stoljeća. Prvo se pojavio upravo u gradnji crkava u Francuskoj, a zanimljivo je kako se na gotiku iz perspektive talijanske renesanse gledalo s podsmijehom i prezirom. Taj stil koji danas oduševljava svijet smatrao se – barbarskim. U takvom je okruženju nastala Katedrala Notre Dame koja se počela graditi 1163., a završena je tek u 14. stoljeću.
– Ona je značajna baš zato što je sačuvani primjer jedne od prvih gotičkih građevina u svijetu. Također, na njoj nema mješavine stilova, čak 90 posto je gotika, a 10 posto je neogotika, stil u kojem su uređeni dijelovi crkve koji su se obnavljali – ističe dr. sc. Predrag Marković. Veoma je često, naime, u povijesti bio slučaj da su stilovi koji su došli kasnije “pregazili“ prijašnje, no gotički je stil u Notre Dameu sačuvan u punom sjaju. Tek se u interijeru nekoliko unutarnjih kapela može primijetiti malo baroknih i renesansnih elemenata.
– Graditelji i umjetnici su s vremenom, srećom, skinuli stigmu “barbarskog“ s gotike, pa su taj stil, ali i Katedrala Notre Dame prihvaćeni – objašnjava profesor Marković te dodaje kako je još jedna posebnost pariške Katedrala to što je bila jedna od rijetkih crkava u Europi čija je izvorna konstrukcija bila u potpunosti sačuvana. Mnoge su crkve, naime, uništene u ratovima, a neke je jednostavno nagrizao zub vremena. No Notre Dame je nekako ipak sačuvana, da bi nastradala 2019.
– Izvorna konstrukcija svoda bila je od pravog drveta iz 13. stoljeća, a sada je to nažalost sve spaljeno. Taj je svod bio specifičan po svojoj eleganciji – napominje dr. sc. Predrag Marković te dodaje kako je osim prekrasnog gotičkog svoda još uništen i visoki toranj koji je bilo jedan od simbola katedrale. Njegovo je padanje s nevjericom gledao cijeli svijet, no u slučaju tornja nije bio riječ o “originalu“. On je, naime, uništen u 17. te je obnovljen u 19. stoljeću. A sada je umalo bio koban za cijelu konstrukciju crkve.
– Problem je što se toranj urušio na križištu glavnog broda i taj je udarac dosta uništio svod, čak više od požara. Također, on se nalazio točno iznad glavnog oltara te kora iz 13. stoljeća pa se postavlja pitanje je li ih oštetio – kaže dr. sc. Marković te ističe da će se pravi razmjeri štete tek saznati kada se vidi što je sve uništeno.
Problem zaštite spomenika
Iako je svod crkve najviše nastradao, povjesničar umjetnosti dr. sc. Dragan Damjanović kaže kako je upravo on zaslužan što je ostatak crkve spašen. Nekada su, naime, crkve veoma često gorjele i zato su se svodovi radili na način da štite od širenja požara.
VIDEO Šef zagrebačkih vatrogasaca Siniša Jembrih o požaru katedrale Notre Dame:
– Uistinu mi je laknulo kada sam vidio da svod nije pao i da je izdržao cijelu katastrofu – govori dr. sc. Dragan Damjanović, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ističe kako je zapravo puno toga i spašeno, čak više nego što se isprva očekivalo. Za početak, kaže, važno je da su sačuvani prekrasni gotički kontrafori, podupirući “leteći lukovi“ katedrale, a sačuvane su i poznate neogotičke vodorige, odnosno “gargouillesi”, kamene skulpture izrezbarene u obliku legendarnih “čudovišta“ srednjeg vijeka. Sreća u nesreći je što je na Katedrali u tijeku bila renovacija, pa su mnoge skulpture, poput apostola, sklonjene prije požara. Također, važno je da su spašene vrijednosti iz same crkve, poput Kristove krune od trnja, jedne od najpoznatijih relikvija te plašt Luja V.
– Ljudi su se izložili opasnosti kako bi tijekom požara spašavali predmete iz bogate riznice te su pokazali koliko je važno čuvati povijest, predmete koji su dio identiteta naše civilizacije – zaključuje dr. sc. Dragan Damjanović te poručuje kako Francuska, nažalost, već dugo ima problema sa zaštitom spomenika, pa bi ovakav radikalan događaj možda mogao mobilizirati ljude i potaknuti djelovanje. No Vladimir Peter Goss, povjesničar umjetnosti i profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci smatra da je nedopustivo da je do ovakve tragedije uopće došlo.
– U povijesti su krovovi crkava često gorjeli, no to se ne bi trebalo događati u današnje vrijeme. Katedralu su trebali definitivno bolje zaštiti! – oštar je profesor Goss koji smatra da je ipak najveća sreća što vatra nije zahvatila prekrasno gotičko pročelje po kojem je Katedrala Notre Dame poznata, kao i dva glavna tornja. Također, misli da bi bila velika nesreća da su pukli ili se otopili raskošni gotički vitraji, no prema prvim su fotografijama i oni u dobrom stanju.
I mnogo truda treba da se Bog useli u srce...a za tren ga izgubimo nepromišljenim gresima...