Još jedna obljetnica potonuća Titanica donosi nova otkrića o najslavnijoj olupini na svijetu. U utorak je, naime, obilježeno točno 113 godina od tragedije, a tim su povodom objavljene nove detaljne 3D snimke olupine koje analizom znanstvenika otkrivaju okolnosti posljednjih sati te tragedije u kojoj je živote izgubilo više od 1500 ljudi. Točna 3D replika prikazuje silinu kojom se brod prepolovio dok je tonuo nakon sudara s ledenjakom i pruža novi pogled na kotlovnicu, koja dosad nije bila dostupna oku javnosti. Snimka potvrđuje ono što su preživjeli pričali, a to je da su inženjeri do posljednjeg trenutka radili kako bi održali brodska svjetla upaljenima, piše BBC. Računalna simulacija otkriva da su brod potopile pukotine na trupu veličine lista papira. Onih koji su tu tragediju preživjeli i cijeloga je života nosili sa sobom sada više nema, ali Titanic, kao živući svjedok povijesti, stoji na istome mjestu. – Titanic je posljednji preživjeli svjedok katastrofe, ali još uvijek ima priče za ispričati – izjavio je Parks Stephenson, istraživač Titanica.
Snimka je nastala u sklopu novog dokumentarnog filma National Geographica i Atlantic Productionsa pod nazivom "Titanic: Digitalno uskrsnuće" (engl. Titanic: The Digital Resurrection). Olupina broda, koja leži na dubini od 3800 metara u ledenim vodama Atlantika, mapirana je uz pomoć podvodnih robota, a korišteno je više od 700.000 fotografija iz svih mogućih kuteva. Dosadašnja istraživanja podmornicama donose tek djelomične uvide, no ova snimka pruža prvi potpuni pogled na Titanic. Pramac broda i dalje stoji uspravno na morskom dnu kao da još uvijek plovi, no 600 metara dalje je hrpa iskrivljenog metala – nekadašnja krma broda. Šteta je nastala kad je taj dio udario o morsko dno nakon što se brod prelomio.
– To je poput mjesta zločina, potrebno je vidjeti dokaze u kontekstu mjesta na kojem se nalaze. Imati sveobuhvatan pogled na mjesto olupine ključno je za razumijevanje što se dogodilo te noći – rekao je Stephenson. Snimka prikazuje detalje izbliza, uključujući prozorčić koji je najvjerojatnije razbila santa leda. To se poklapa sa svjedočanstvima preživjelih da je led ušao u kabine nekih putnika tijekom sudara. Jedan od najzanimljivijih prizora jest pogled u kotlovnicu smještenu u stražnjem dijelu pramca, točno na mjestu loma. Kotlovi izgledaju udubljeno, što upućuje na to da su još radili kad je voda prodrla u brod. Putnici su tvrdili da su svjetla još bila uključena dok je brod tonuo ispod površine. Na palubi krme pronađen je i ventil u otvorenom položaju, što upućuje na to da je tijekom tonuća, para još uvijek dolazila u sustav za proizvodnju električne energije. Naime, tim inženjera na čelu s Josephom Bellom ostao je na tonućem brodu kako bi ubacivao ugljen u peći i tako održavao rad svjetala tijekom spašavanja putnika.
– Svi su oni poginuli u katastrofi, ali njihova herojska djela spasila su mnoge živote jer su održavali svjetla i električnu energiju do samog kraja, kako bi posada imala vremena da sigurno spusti čamce za spašavanje. Oni su koliko-toliko držali kaos pod kontrolom, otvoreni ventil pare koji i dalje stoji na krmi spomen je na njihovu požrtvovnost – kazao je Stephenson za BBC. Koristeći detaljan model broda izrađen prema originalnim nacrtima Titanica te podatke o brzini, smjeru i položaju broda, znanstvenici su izračunali kakvu je štetu zapravo izazvao udarac u ledenjak.
– Koristili smo napredne numeričke algoritme, računalno modeliranje i mogućnosti superračunala kako bismo rekonstruirali potonuće Titanica – objasnio je pak profesor Jeom-Kee Paik s University College Londona, koji je vodio istraživanje. Simulacija pokazuje da je brod bočno udario o ledenjak, ali je pritom nastao niz pukotina duž trupa. Titanic je bio projektiran kao nepotopiv, dizajniran da ostane na površini čak i ako četiri njegova vodonepropusna odjeljka budu poplavljena, no simulacija pokazuje da se šteta proširila na njih šest.
– Razlika između toga da Titanic potone i da ne potone leži u sitnim rupama veličine lista papira. Problem je što su te male pukotine bile raspoređene duž velikog dijela broda pa je voda ulazila polako, ali neprestano kroz sve njih, dok ih na kraju sve nije preplavila – pojasnio je Simon Benson, predavač brodogradnje na Sveučilištu u Newcastleu. Od udarca o ledenjak do potonuća prošlo je dva sata i četrdeset minuta, no svaka sekunda u Atlantskom oceanu, čija je temperatura te noći bila -2 Celzijeva stupnja, bila je presudna.
Podsjetnik na ljudsku tragediju
Dok šteta prouzročena na donjem dijelu pramca nije vidljiva jer je zakopan u mulj, ljudska je tragedija itekako vidljiva. Osobne stvari putnika rasute po morskom dnu sablastan su i mučan podsjetnik na izgubljene živote putnika u toj zlokobnoj i hladnoj noći 1912. godine s 14. na 15. travnja. Od ukupno 2224 putnika preživjelo ih tek nešto više od 700. Titanic je plovio na svojem prvom putovanju iz Southamptona u Engleskoj prema New Yorku, a na brodu su se nalazili putnici iz svih društvenih slojeva, od najbogatijih ljudi tadašnjeg svijeta do siromašnih emigranata iz Europe koji su sanjali bolji život u Americi.
Među poginulima bilo je putnika prve, druge i treće klase, kao i članova posade, koji su do posljednjeg trena pomagali putnicima. Većina preživjelih bili su žene i djeca iz viših klasa, dok je među poginulima bilo najviše muškaraca i putnika treće klase. Također, više od 680 članova posade izgubilo je život, uključujući kapetana Edwarda Smitha, koji je ostao na brodu do samog kraja.
Otvori KEKS Pay
