Čini se da je nama, hrvatskim pacijentima veća i jača vijest da je jedan ravnatelj bolnice odbio mito od vijesti da je ministar, koji se svakodnevno kleo u dobrobit pacijenata i uvjeravao javnost da su oni u fokusu, zaglavio iza rešetaka. Takva misao proizlazi iz svega čemu svjedočimo od petka naovamo, otkako nas je razbudila vijest o uhićenju ministra zdravstva i već kod druge kave ona o njegovu brzopoteznom razrješenju.
Grandiozne rečenice prepune brige za pacijente, kakvima se obilato služio Vili Beroš nisu korespondirale s prilikama na terenu. Zbog toga su izazivale bijes i pacijenata i medicinskog osoblja. Te su prilike, dapače, bivale sve gore, pogotovo u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite, gdje se obiteljskim doktorima i pedijatrima lopatama trpalo pacijente, jer je obiteljskih doktora sve manje, ali i administrativne zadatke, kojih je bivalo sve više. Na pretrage se čekalo sve dulje, a famozna skraćenja listi čekanja zapravo su se postizala tako da su goleme količine javnog novca iz zdravstva pumpane u privatne poliklinike. Njih je bivalo sve više i više, a neke od njih počele su se proglašavati strateškim nacionalnim projektima i pridavao im se poseban značaj s najviše političke razine.
Oni koji su glasovali za AP-a i njegove nemaju pravo biti ogorčeni.