Sve što se proteklih nekoliko tjedana događalo oko Ministarstva
vanjskih poslova knjiški je primjer nepotrebne, vjerojatno i napuhane
afere, koja se lako mogla izbjeći. Ne treba ni ići predaleko u
povijest, sve do onog nesretnog trenutka kad je suprug činovnice u
hrvatskom konzulatu u Los Angelesu zatečen u kupnji jednog grama droge,
jer stvar se mogla spasiti i sada, kad je sve skupa otkriveno u jednom
posve drukčijem povodu.
Knjiško je pravilo u takvim situacijama odmah van s istinom,
medije zasuti informacijama i što prije "zatvoriti krizu". Ali ta se
priča otela kontroli, informacije koje su mediji dobivali nisu bile ni
obilne ni promptne ni sinkronizirane, što je ostavilo dojam da se nešto
skriva i zataškava. U toj situaciji, novinarima je posao da dalje
istražuju.
Tako, kad je istraga napokon sklopila taj puzzle i kad su
identificirane tri odgovorne adrese, mediji ni tada nisu dobili istu i
cjelovitu dozu informacija, nego su opet fragmentarno obaviješteni, po
sistemu nekome više, nekome manje informacija, a kad se očekivao
finale slučaja, osvanuo je novi novinski naslov koji govori o navodnom
švercu tri tone droge vozilima hrvatske diplomacije. Nije dakle trebalo
dugo da se od jednog grama dođe do tri tone, što je na neki način bilo
predvidivo. Ekipi na Zrinjevcu gruba bi poruka bila vratite novac
poreznih obveznika što ste ga utrošili na komuniciranje s javnošću, jer
tu ste zabrljali.
U sferi vanjske politike, MVP je ono što je i centralna banka u jednom
drugom segmentu društvenoga uređenja ustanova koja je u kratkom
razdoblju od osamostaljenja stekla vrlo solidnu reputaciju. U MVP-u je,
osobito u 90-im godinama, i u vrijeme dok je ministar bio Mate Granić,
koncentriran najkompetentniji kadar.
Kasnije, kako je slabio utjecaj ministara vanjskih poslova u odnosu na
premijere, kako je kuna jačala a dolar padao, pomalo je splasnuo i
interes za angažmanom u diplomaciji. Ali to je ministarstvo i danas
jedno od kadrovski najjačih, a u fazi kad Hrvatska još uvijek učvršćuje
status buduće ravnopravne članice EU i NATO-a, i jedno od najvažnijih.
U tom kontekstu, uvjerljivo zvuči i teza da poplava linkova na
kojekakve bivše i neistražene navodne afere s drogom, nije plod potpune
slučajnosti. Javnost je lako senzibilizirati na šverc droge u
kooperaciji s državnom logistikom, jer u kontrastu sa životom od teškog
rada za malu plaću, to će lako podići tenzije i navući bijes. Kako se
zna da je približavanje Hrvatske Europskoj uniji bilo vodilja
Sanaderova premijerskog mandata, moguće je da su se u pumpanju
narkoafere poklopili interesi protivnika takve politike i medija
gladnih senzacionalizma.
Što preostaje ekipi na Zrinjevcu? Vjerojatno samo jedno. Nastaviti s
profesionalizacijom diplomatskog kadra, s eliminacijom podjela na naše
i njihove, s učvršćivanjem komunikacije između centrale i
predstavništva u svijetu urednim hijerarhijskim kanalima, jer upravo
diplomacija počiva na jasnoj proceduri i regulama.
Najmanje je u ovoj situaciji potrebno ostavljati otvorene bokove time
da se, na primjer, tijekom cijele godine dana ne popunjava mjesto šefa
VII. uprave, mistificirati kadrovsku politiku i redovite smjene u
predstavničkoj mreži. Ili pak uskraćivati bilo kakve informacije
javnosti. Ako doista postoji namjera da se preko resora vanjskih
poslova destabilizira proeuropska vlast, svaki takav propust može
poslužiti cilju. Kronologija slučaja u kojem se od jednog grama došlo
do tri tone, to potvrđuje.
Od jednog grama do tri tone