Jedno od najvećih pitanja moderne znanosti i dalje ostaje bez konačnog odgovora – postoji li život izvan Zemlje i, ako postoji, gdje ga potražiti? Novo istraživanje međunarodnog tima astronoma moglo bi označiti važan korak prema odgovoru. Znanstvenici su otkrili da stjenoviti egzoplanet LHS 1140 b, udaljen oko 48 svjetlosnih godina od Zemlje, posjeduje atmosferu, što ga svrstava među najperspektivnije kandidate za mogući izvanzemaljski život, piše Daily Mail.
Tekuća voda na površini?
Planet LHS 1140 b kruži oko crvenog patuljka unutar takozvane nastanjive zone – područja oko zvijezde u kojem bi temperature mogle omogućiti postojanje tekuće vode na površini. Upravo se voda, uz stabilnu atmosferu, smatra jednim od ključnih preduvjeta za razvoj života kakav poznajemo. Astronomi s Harvardskog sveučilišta ističu kako je riječ o prvom stjenovitom planetu u nastanjivoj zoni druge zvijezde za koji je pouzdano potvrđeno postojanje atmosfere. Voditelj istraživanja dr. Collin Cherubim naglašava da je atmosfera presudna za održavanje uvjeta pogodnih za život jer štiti površinu planeta i omogućuje stabilniju klimu.
LHS 1140 b nije potpuno sličan Zemlji, ali joj je bliži od većine dosad otkrivenih egzoplaneta. Ima oko 5,6 puta veću masu od našeg planeta, a promjer mu je približno 1,7 puta veći od Zemljina. Zbog tih karakteristika već je godinama jedan od najzanimljivijih objekata za istraživanje mogućeg života u svemiru. Do sada su astronomi otkrili tisuće egzoplaneta, uključujući velik broj stjenovitih svjetova u nastanjivim zonama svojih zvijezda. Međutim, potvrditi postojanje atmosfere pokazalo se iznimno zahtjevnim zadatkom.
Ovoga puta istraživači su primijenili drukčiji pristup. Umjesto traganja za molekulama vode ili ugljikova dioksida u donjim slojevima atmosfere, usmjerili su se na helij u njezinim gornjim dijelovima, gdje je njegove tragove lakše uočiti. Promatranja su provedena spektrografom WINERED u zvjezdarnici Magellan u Čileu tijekom rijetkog poravnanja dvaju planeta koji su iste noći prolazili ispred svoje zvijezde. Dok jedan nije pokazao nikakve znakove atmosfere, kod LHS-a 1140 b zabilježeno je istjecanje helija, što predstavlja jasan dokaz da planet zadržava plinoviti omotač.
Znanstvenici procjenjuju da je atmosfera mogla opstati više od tri milijarde godina, dovoljno dugo da se, barem u teoriji, razviju uvjeti pogodni za život. Sljedeći korak bit će detaljnija analiza njezina sastava kako bi se utvrdilo postoje li kemijski tragovi koji bi mogli upućivati na biološke procese. Ovo otkriće samo je posljednje u nizu važnih događaja koji su obilježili višedesetljetnu potragu za izvanzemaljskim životom. Još 1967. britanska astronomkinja Jocelyn Bell Burnell otkrila je prvi pulsar – iznimno magnetsku neutronsku zvijezdu koja emitira pravilne radijske impulse. Budući da se u to vrijeme nije znalo što ih uzrokuje, neki su čak nagađali da bi signali mogli biti umjetnog, izvanzemaljskog podrijetla.
Potraga tijekom desetljeća
Deset godina poslije američki astronom Jerry Ehman zabilježio je poznati "Wow!" signal – snažan radijski impuls iz smjera zviježđa Strijelca koji nikada nije dobio potpuno objašnjenje. Iako su se pojavile brojne teorije o mogućoj izvanzemaljskoj poruci, znanstveni dokazi za takvu tvrdnju nikada nisu pronađeni. Veliko uzbuđenje izazvalo je i NASA-ino priopćenje iz 1996. godine o meteoritu ALH 84001 s Antarktike, za koji se u početku vjerovalo da sadrži fosilizirane tragove drevnih mikroorganizama s Marsa. Naknadna istraživanja pokazala su da se takve strukture mogu objasniti i prirodnim geološkim procesima, pa hipoteza o marsovskom životu nije potvrđena.
Godine 2015. pozornost je privukla zvijezda KIC 8462852, poznata i kao Tabbyna zvijezda, čije je neobično zatamnjenje potaknulo nagađanja o mogućim izvanzemaljskim megastrukturama. Kasnija istraživanja ipak su pokazala da se neobični signali vjerojatno mogu objasniti oblakom ili prstenom svemirske prašine. Dvije godine poslije otkriven je sustav TRAPPIST-1, udaljen oko 39 svjetlosnih godina, sa sedam planeta veličine Zemlje. Nekoliko ih se nalazi u nastanjivoj zoni, a znanstvenici vjeruju da bi na njihovoj površini mogla postojati tekuća voda, što ih i danas čini među najzanimljivijim ciljevima budućih promatranja.
Otvori KEKS Pay
To će biti jako blizu kad ljudi ovladaju brzinama većm od najmanje 5 x brzina svijetlosti. Prvo treba napraviti plan kolonizacije i odrediti kolonijalnog upravitelja.