Naslovnica Vijesti Hrvatska

Nova hrvatska elita: Todorić, Tedeschi, a i Mamić, Milanović...

PRAVI KAPITAL: Osim ekonomskog kapitala, u novoj su podjeli važni i utjecajni prijatelji.
22. travnja 2013. u 11:02 0 komentara 726 prikaza
Zdravko Mamić (1)
Foto: Danijel Kasap/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/7

Odzvonilo je staroj podjeli društva na klase. Veliko istraživanje BBC-a pokazalo je da je tradicionalna podjela društva na nižu, srednju i višu klasu zastarjela i u suvremenom svijetu potpuno neupotrebljiva. Zastarjela je i metodologija određivanja klasa jer za status u društvu više nije bitno samo zanimanje, bogatstvo i obrazovanje nego i još nešto.

Umreženost bez ograda

– Naravno da ne možete mjeriti društvo na isti način jer su se zanimanja promijenila. A da ne govorimo o Hrvatskoj u kojoj je prije samo 25 godina privatno vlasništvo bilo limitirano – ističe profesor sociologije na Pravnom fakultetu dr. Duško Sekulić. Istraživači su mjerili ekonomski kapital, odnosno dohodak, štednju i vrijednost nekretnina. Međutim studija je kao bitnu karakteristiku položaja u društvu mjerila i društveni kapital, a to nije ništa drugo nego koliko neki član društva poznaje utjecajnih prijatelja i koliko mu oni mogu pomoći. Drugim riječima, koliko čovjek ima veza. To je zanimljivo jer je u Hrvatskoj društveni kapital stavljen na stup srama. Često ih pogrdno nazivamo i “rodijačkim vezama”.

– Društveni kapital je ono što mi nazivamo umreženost. Veze na zapadu možda nisu rodijačke, i to je razlika. I one se koriste puno selektivnije. Živio sam u Australiji i Americi i tamo ne postoji intervencija za ocjene. Međutim, socijalna mreža je vrlo važna da se netko upiše na fakultet. Najbolja sveučilišta u Americi imaju rezervirana mjesta za ljude koji su tamo prije studirali. Bush junior lakše će se upisati na neko sveučilište jer je tamo studirao njegov otac – ističe Sekulić.

Iako su britansko i hrvatsko društvo dosta različiti, podjela društva na nove klase može se uz neke korekcije preslikati i u Hrvatsku. Problem je u tome što je brojnost pojedine klase u Hrvatskoj gotovo zanemariva u ukupnom broju stanovništva. Mi u Hrvatskoj imamo neke “klase” koje se ne spominju u britanskom istraživanju. Na kraju smo došli do toga da se hrvatsko društvo može podijeliti na osam klasa.

– Ljudi misle da su klase nešto što objektivno postoji i da su oni otkrili nešto novo. Klase su konstrukt. Kažemo to je klasa i mjerimo je na jedan način. Kada promijenimo mjere, onda ćemo dobiti nešto drugo. Moramo mijenjati mjere jer se mijenja ono što mjerimo – kaže profesor Sekulić te dodaje da su neka zanimanja potpuno nestala. Dok je bio student, u tiskari je mogao sresti kvalificirane radnike koji su slagali olovna slova. Takva zanimanja više ne postoje.

Dok je za Ivicu Todorića, Emila Tedeschija, Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka odmah jasno da pripadaju u našu elitu, zanimljivo je da se u nju može ubrojiti i Zdravko Mamić. Nije uopće sporna njegova ekonomska snaga, s mnogim je političarima na ti. Dostupan mu je i kulturni kapital ako ga želi koristiti.

– Sigurno je da Mamić spada u vrhove. On spada u novokomponirane ljude s velikim kapitalom. U Hrvatskoj je jako naglašeno da morate imati dobre političke veze da biste stvorili ekonomski kapital. Ljudi kod nas govore o liberalnom kapitalizmu, ali ovo kod nas nije liberalni kapitalizam. Ovo je državni kapitalizam. Mamić je čovjek koji je ispleo mrežu koja mu je omogućila da stvori stvarni financijski kapital. Neću reći da je to nelegalno, ali je sigurno na rubu legalnosti. Pretpostavljam da može dignuti telefon i nazvati gradonačelnika i s njim se dogovoriti – ističe dr. Sekulić dodajući da se kod nas umreženost koristi vrlo često bez ikakvih ograda. Kako je živio jedno vrijeme u Australiji, otkrio nam je da se i tamo čeka na neke bolničke pretrage. Međutim, ako ne želite čekati, idete kod privatnika, a država vam plaća onoliko koliko bi platila državnoj bolnici.

– Bitno je da u Australiji nećete imati potrebu da nekoga nazovete u bolnicu i da koristite svoj društveni kapital – objašnjava Sekulić. Zanimljivo je da u Hrvatskoj više gotovo  nema klasičnih radnika jer praktično nema industrije. Zato imamo novu klasu nezaposlenih, a vrlo je jako i crno tržište rada. Ima dosta radnika koji se vode kao nezaposleni, a zapravo rade na crno. Profesor Sekulić spominje i one koji rade, a ne dobivaju plaću.

Poznato je da je britanski sustav dosta neprotočan kada je riječ o prelasku iz jedne klase u drugu. Djeca radnika uglavnom nastavljaju posao svojih očeva. Iako se volimo hvaliti da smo društvo jednakih šansi, to ipak nije tako.

Posao za one koji su gore

– Mislim da naš sustav nije ni približno protočan koliko mi mislimo. On ipak stvara određene kanale protočnosti. Ivo Sanader nije imao neko privilegirano podrijetlo – kaže Sekulić dodajući da su i neka istraživanja u socijalizmu pokazivala kako je međuklasna mobilnost počela slabjeti. Čak su se i nakon rušenja komunizma, kada je došlo do velikih promjena, zadržale određene strukture.

– Ne bih rekao da smo mi jako otvoreno društvo – naglašava Sekulić upozoravajući na još jedan fenomen. Postoje velike razlike u tome raste li ekonomija ili je, kao trenutačno u Hrvatskoj, u stagnaciji i recesiji.

– Ako ekonomija raste, otvara se više radnih mjesta. Ako ekonomija stagnira, onda nema otvaranja dobrih radnih mjesta. Onda radna mjesta zauzimaju oni koji su već gore. Kada je situacija loša, onda je i propusnost vrlo loša – ističe Sekulić. U vrijeme velikih kriza i nezaposlenosti prividno raste i broj zaposlenih u privatnom sektoru. Vlade su sklone to predstavljati kao veliki uspjeh jer se ljudi okreću “vlastitom biznisu”. Ali Sekulić u tome ne vidi ništa dobro. Riječ je o novim radnim mjestima iz očaja. Imamo rast privatnog sektora, ali zato što ljudi sebi stvaraju posao jer ne znaju što bi radili. Većina će ih propasti. U kakvoj je krizi Hrvatska možda se najbolje vidi na zapošljavanju na naplatnim kućicama. U neka bolja vremene, kada je ekonomija cvala, to se uopće ne bi smatralo atraktivnim mjestom. Sada je dobiti taj posao zgoditak na lutriji.

– To pokazuje da su šanse u našem društvu jako male – zaključuje dr. Sekulić.

NOVIH OSAM KLASA: 1. ELITA - najutjeca

NOVIH OSAM KLASA:

1. ELITA - najutjecajnija klasa
- poduzetnici, političari i dobro plaćeni menadžeri
- dobre društvene veze
- bogatstvo
- dostupna kulturna dobra
PRIMJERI: Emil Tedeschi, Zdravko Mamić

2. STRUČNJACI - heterogena klasa
- intelektualna elita, zabavljači, sportaši
- odlične društvene veze
- velike potrebe za kulturnim kapitalom
- intelektualci lošije financijski stoje od sportaša i zabavljača
PRIMJERI: Ivan Aralica, Miljenko JergovićNina Badrić, Ivano Balić, informatički stručnjak

3. ZAPOSLENI U DRŽAVNIM SLUŽBAMA
- solidni prihodi
- solidne društvene veze
- umjereno koriste kulturni kapital

4. POVLAŠTENI UMIROVLJENICI
- dobre društvene veze
- solidni prihodi
- manje zainteresirani za kulturni kapital
- uglavnom branitelji

5. USLUŽNI RADNICI
- nemaju izrazite društvene veze ni prevelik interes za kulturni kapital

6. RADNICI U PROIZVODNJI - tradiocionalna radnička klasa
- oni su sretni što još uvijek postoje, uglavnom pripadaju starijoj populaciji
- čekaju mirovinu

7. SAMOZAPOSLENI
- velika grupa ljudi koja je izgubila posao pa sada sami iz očaja pokreću vlastiti biznis
- oni su poduzetnici ne zato što imaju ideju, nego zato što nemaju ništa drugo raditi
- ovoj grupi pripadaju i radnici na crno

8. DUGOTRAJNO NEZAPOSLENI
- oni su potpuno izgubljeni za društvo
- više nikada neće naći posao
- dok čekaju mirovinu žive od socijalne pomoći ili im pomažu djeca ako i ona nisu nezaposlena

MetodologijaU definiranju hrvatskih klas

Metodologija
U definiranju hrvatskih klasa pokušali smo primijeniti metodologiju kojom se koristio BBC u svom istraživanju. Po BBC-u, nova podjela na klase temelji se na tri dimenzije – ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj. Ekonomska dimenzija mjeri se dohotkom, štednjom i vrijednosti nekretnina, društveni kapital označava broj i status osoba koje neka osoba poznaje, dok se kulturni kapital označava kao opseg i narav kulturnih aktivnosti. Ova podjela hrvatskog društva na klase napravljena je za potrebe ovog članka.

Letica: Od fakulteta danas su puno važni

Letica: Od fakulteta danas su puno važnije dobre veze

Dr. Slaven Letica ističe da su se nekada klase određivale po obrazovanju, ali da to više nije moguće. Danas je puno bitniji društveni kapital jer obrazovanje samo po sebi više nije dovoljno. Rekao je da novinarima koji su trenutačno na burzi ništa ne vrijedi to što su završili fakultet. Sada je puno važnije imati „dobre veze“.

– Društveni kapital postaje osnovni faktor za uspjeh. Nije slučajno što su bivši socijalistički direktori nakon tranzicije postali vlasnici poduzeća. Imali su potreban društveni kapital – ističe dr. Letica dodajući da načelno nema ništa loše u tome. Međutim, društvene se veze demoniziraju u posljednjih nekoliko godina jer je puno ljudi nezaposleno.

– Vaša će djeca imati vaše novinarske veze. Ja sam bio profesor oko 10.000 doktora medicine. I većini liječnika nisam napravio nikakvo zlo – objašnjava Letica kako se stvara društveni kapital. Sin američkog nobelovca, napominje Letica, napisao je knjigu pohvala nepotizmu te kako bi bilo smiješno negirati da nije imao nikakve koristi od toga što mu je otac nobelovac. – Mi nismo imali kontinuirano građansko društvo pa se zato taj društveni kapital demonizira i kriminalizira – ističe Letica.

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.