Kilogram visokoproteinskog praha od cvrčaka na eBayu košta 141,99 dolara, a čak 10 kilograma "visokoproteinskog" dalmatinskog pršuta s kosti starosti 18 mjeseci, primjerice pršutane Majić iz Vrgorca, 159,30 eura. Za mnoge je već kod cijene riješena dvojba kojim će se proteinima osladiti. No što ako nestane pršuta, odnosno sirovine ograničene na nekoliko kontinentalnih županija – s čime su se ove sezone već susreli istarski pršutari – i nema domaćih svinja ni butova koje bi u proizvodnji zaštićene nam delicije stavili na sušenje? A i ostalih vrsta mesa koje svakodnevno imamo na tanjuru i postaju sve veći luksuz? Sa sve izraženijim klimatskim promjenama i sve manje zemaljskih resursa kakve troše velike životinjske farme, EU politika "od farme do stola" sve je fleksibilnija pa je ovih dana – nakon što je 2021. dehidrirani crv brašnar (odnosno njegova ličinka) ušao u povijest kao prvi kukac koji je na temelju znanstvenog mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) odobren kao '"nova hrana" u EU, a nakon njega i mali crv brašnar, kućni cvrčak i skakavac – zeleno svjetlo za stavljanje na tržište dobilo i UV zračenjem tretirano brašno od crva brašnara. Nova hrana pojam je, naime, koji označava prehrambene proizvode koji se u EU nisu konzumirali u značajnim količinama prije 15. svibnja 1997. godine, kada je na snagu stupila prva Uredba o novoj hrani. Najnovije odobrenje EK odnosi se, naime, na prah koji je tretiran ultraljubičastim (UVB) svjetlom, a dobiven je od cijelih ličinki vrste Tenebrio molitor, koje su prethodno termički obrađene i samljevene. Crv brašnar tako je od štetočine promoviran u namirnicu bogatu proteinima, čije se brašno može dodavati u proizvode poput kruha, peciva, kolača, tjestenine, prerađenih proizvoda od krumpira, sira te kompota od voća i povrća, koji su namijenjeni općoj populaciji, a kako se UV zračenjem u takvom brašnu povećava i sadržaj vitamina D3, i to će, uz naziv nove hrane, morati stajati na deklaraciji. No oprez! EFSA upozorava kako su moguće alergijske reakcije pri konzumaciji kod osoba koje su alergične na rakove i grinje iz kućne prašine.
Gleda li se na priču tzv. nove hrane bez gađenja, zapravo nema velike razlike između, primjerice, morskih kozica i cvrčaka, koji se uzgajaju u Insektariju Aleksandra Gavrilovića, jedinoj hrvatskoj certificiranoj farmi jestivih cvrčaka u sklopu zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, na kojoj već 10-ak godina čekaju da se europska priča s kukcima intenzivnije zakotrlja. Insektarij trenutačno u skladu s hrvatskim propisima ima dozvolu samo za stavljanje živih cvrčaka na tržište – za hranu za egzotične životinje, guštere i slično. Riječ je o milijunima proizvedenih jedinki godišnje, kaže nam Gavrilović, kojemu su oni svakodnevno na meniju. Prženi, koje gricka umjesto čipsa. A to nisu oni veliki, agresivni i bučni cvrčci kakvi nas ljeti izluđuju na obali. Takvi su, kaže on, nemogući za komercijalni uzgoj. Njegovi su manji – jamajački, koje nazivaju i poljskim šturkom, a uzgajaju se u zaključanom objektu, sa zaključanom ogradom, dvostrukim vratima, zaštitnim mrežama... kako, s obzirom na to da su alohtona vrsta, ne bi pobjegli. Na upit bismo li i s unesenim cvrčcima mogli gledati scenarij kao ovih dana kod odbjeglih lososa u Jadranu, Gavrilović odgovara kako ta vrsta nije invazivna, što potvrđuje i studija o utjecaju na okoliš. Gavrilović je danas možda i jedini u svijetu koji radi i pivo od cvrčaka. No i receptura i poslovna priča čekaju dan kad će ga EU dopustiti, a zasad ga pravi isključivo u privatne, povremeno i u reklamne svrhe.
– I u njemu su glavni sastojci ječmeni slad i hmelj, ali i 5% dodatka cvrčka. I to nemasnog jer tehnološkom procesu proizvodnje piva smeta masnoća – doznajemo od našeg sugovornika. Kilogram proteina od cvrčka teško je dostupan zbog cijene i izuzetno zahtjevne tehnologije uzgoja, pa su njemu najinteresantniji proizvodi od cvrčaka s dodanom vrijednošću, poput čokolade, piva, tjestenine... – Ljudima su se i kozice gadile u početku. Prvog cvrčka ni ja nisam lako stavio u usta – priznaje Gavrilović, ističući kako egzoskeleti i kozica i cvrčaka sadrže polisaharid hitin, što objašnjava i zašto bi netko alergičan na kozice ili rakove bio alergičan i na kukce. Idući korak je i uzgoj crne vojničke muhe, koja se pokazala top insektom s najviše korisnih svojstava. Iako je mogu jesti i ljudi, najboljom se pokazala u stočnoj hrani, a kako sadrži čak 30% laurinske kiseline od svih masnih kiselina, odlična je za kozmetičku industriju, koja je koristi u kremama za pomlađivanje. Kako bilo, statistika kaže kako svake godine svjetska populacija naraste za oko 70 milijuna ljudi. Ako se rast nastavi ovom stopom, do 2050. na Zemlji će biti više od 9 milijardi stanovnika, a da bismo nahranili sva ta gladna usta, morat ćemo proizvesti gotovo dvostruko više hrane nego što to trenutačno činimo, upozorava. Već koristimo 70% poljoprivrednog zemljišta, oceani su prekomjerno iskorišteni, okoliš postaje zagađen, a klimatske promjene i bolesti ugrožavaju proizvodnju.
– Ako vam je pomisao da jedete insekte odbojna, možda ćete se iznenaditi kada doznate da ih već redovito jedete. Pogledate li FDA-ov priručnik The Food Defect Action Levels, možete vidjeti koliko ste insekata mogli svakodnevno pojesti a da to niste znali. Uzmite, na primjer, pivo – prihvatljiva granica zaraze insektima u hmelju je 2500 lisnih uši na 10 grama, na 25 grama curry praha dopušteno je do 100 fragmenata insekata – glava, tijelo, noge. Popis se nastavlja i nastavlja. Je li vam još uvijek odbojno? Ne bi trebalo biti jer ste ih godinama jeli i to vam nije smetalo – kaže taj entuzijast, ističući kako nigdje u prehrambenoj industriji nema potpuno sterilne sirovine pa je sve to normalno očekivati i u proizvodima koje jedemo i u Hrvatskoj. A i indirektno su gotovo svakodnevno na našem meniju. Prema nekim procjenama, svatko od nas godišnje konzumira oko 500 g kukaca, i to putem žitarica što se melju u brašno, crva u trešnjama, u snu... Inače se u svijetu danas u prehrani ljudi koristi više od 2000 kukaca, od kojih 31% čine kornjaši, 18% leptiri, 14% cvrčci, 13% skakavci, 10% termiti... Htjeli mi to ili ne, budućnost su nam biljni i životinjski proteini, samo što ovi drugi po kilogramu čistog proteina zahtijevaju manje obradivih površina i manje trošenja resursa poput vode tijekom uzgoja, koji je neovisan i o klimatskim promjenama, a emitira i manje stakleničkih plinova, kaže Gavrilović.
Činilo se kako je revolucija u takvoj prehrani na naše tržište stigla već 2020., kad je Kaufland naveliko najavio prodaju raznih "specijaliteta" od kukaca. Sa sloganom "Kukci – najukusniji test hrabrosti na svijetu", u svom katalogu ponudili su hrskave snack cvrčke sa začinima, burgere s brašnom od cvrčka, cvrčke prelivene čokoladom, proteinske kolačiće od kukaca s okusom badema, čokolade ili smeđi šećer... u kojima, tvrdili su, uživa već više od dvije milijarde ljudi. Za proizvodnju kilograma junetine koristi se 22.000 litara vode, a emisija CO2 je 2850 g, dok se istovremeno za proizvodnju kilograma kukca koristi litra vode, a emitira 1 g CO2. U 100 g junetine samo je 19,4 g, a u 100 g kukaca nevjerojatnih 69 g proteina, isticali su. No već prvog dana sve je "zapelo" na inspekciji DIRH-a i Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede s obrazloženjem kako stavljanje takve hrane na tržište kod nas nije dopušteno, kao ni u većini članica EU, iako su neke zemlje proizvodnju i promet kukaca dopustile nacionalno, poput Belgije i Nizozemske. Dok su takvi proizvodi bili ilegalni na hrvatskim policama, ljubiteljima "buba" nitko nije branio da proizvode od njih istovremeno kupe u bilo kojem web shopu koji ih nudi i dostavlja u Hrvatsku. Pet godina poslije iz Ministarstva zdravstva, koje je nadležno za politiku u području nove hrane te za provedbu upravnih i stručnih poslova prema odredbama Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, na naš upit odgovaraju kako je u Hrvatskoj dozvoljena prodaja i konzumacija proizvoda koji sadrže insekte, pod uvjetom da se radi o proizvodima tvrtki koje su ishodile odobrenje te da su u skladu s propisima EU. – Navedeno vrijedi i za brašno od žutih crva brašnara (Tenebrio molitor) kao i prah tretiran UV zračenjem dobiven od cijelih ličinki velikog brašnara – objašnjavaju. Na upit imaju li saznanja o takvim proizvodima na našim policama, kažu kako "ne mogu sa sigurnošću potvrditi hoće li i kada ti proizvodi biti u hrvatskoj maloprodaji jer to prije svega ovisi o zainteresiranosti potrošača za tu vrstu proizvoda kao i o poslovnim odlukama tvrtki koje se bave prodajom hrane".
Dražen Knežević, voditelj Centra za sigurnost hrane HAPIH-a, pojašnjava kako EFSA za svaki proizvod provodi detaljnu procjenu sigurnosti na temelju pojedinačnih dosjea koje dostavljaju podnositelji zahtjeva koji namjerava staviti novu hranu na tržište EU. Svaki dosje mora sadržavati detaljne podatke o sastavu, nutritivnim, toksikološkim i alergenskim svojstvima nove hrane kao i informacije o odgovarajućim proizvodnim procesima te predloženim uporabama i razinama uporabe. – U posljednjem desetljeću istraživanja usmjerena na upotrebu kukaca kao izvora hranjivih tvari za životinje, kao i u prehrani ljudi upućuju na određene prednosti za okoliš, gospodarstvo i osiguranje dovoljne količine hrane u svijetu. No treba istaknuti kako rizici povezani s proizvodnjom, i posljedično konzumacijom, hrane i hrane za životinje podrijetlom od kukaca nisu do kraja istraženi. Naime, u kontekstu kontinuiranog rasta broja stanovnika na Zemlji te povećanja potrošnje hrane na svjetskoj razini, prije svega mesa, javlja se potreba za dodatnim izvorom bjelančevina, primarno za tov životinja iz održivih izvora, u što se ubraja i farmski uzgoj kukaca, te kao alternativni izvor bjelančevina u prehrani ljudi. U tom smislu, uzgoj kukaca, koji su snažni biokonverteri i mogu transformirati biomasu niske kvalitete u nutritivno vrijedne bjelančevine, u svrhu hrane za životinje te djelomične zamjene bjelančevina u prehrani ljudi može se smatrati ekonomski opravdanim i ekološki prihvatljivim. Međutim, treba naglasiti da nova hrana mora biti označena. Svaki potrošač o njoj mora biti nedvojbeno informiran i tako imati mogućnost izbora – kaže Knežević.
Prema procjenama Data Bridge Market Researcha, globalno tržište jestivih insekata za konzumaciju kod ljudi i domaćih životinja (gusjenica, cvrčaka, skakavaca, crva brašnara, crnih vojničkih muha, brašna/praha, proteinskih pločica, termita...) dosegnut će 9,14 milijardi dolara do 2034. godine. Sa 1,23 milijarde u 2023. (od kojih je u Sjevernoj Americi ostvareno 34% ili 420 mil. dolara), ono je u prošloj godini raslo na 1,48 milijardi te se očekuje godišnji rast od oko 20 posto. I na europskom tržištu proteina od insekata, od hrane i dodataka prehrani, hrane za životinje do farmaceutike i kozmetike te sportske prehrane, posljednjih je godina sve veća potražnja. Osim što nude potpuni izvor proteina, svih devet esencijalnih aminokiselina potrebnih ljudskom tijelu, bogati su i zdravim mastima, vitaminima i mineralima. Očekuje se da će europsko tržište proteina od kukaca od 235,45 milijuna dolara u 2023. dosegnuti 1,79 milijardi dolara do 2031., uz CAGR od 28,9 posto. Potrošači, a osobito mlađe generacije, tvrdi se, spremno prihvaćaju kukce kao sastojke energetskih pića, kolačića, čipsa i drugih grickalica...
Na upit HAPIH-u kako će prehrana Hrvata izgledati za 10-15 godina, Knežević odgovara da to nitko sa sigurnošću ne može reći. – Imajući u vidu snažnu tradiciju, visoku kvalitetu hrvatskih proizvoda, posebice onih sa znakovima hrvatskog podrijetla te prehrambene navike naših građana, ne vjerujem da će doći do značajnijih promjena – napominje. Prioritet i preduvjet, bez obzira na to o kojoj vrsti hrane govorimo, jest da hrana mora biti sigurna, nutritivno vrijedna i dostupna, zaključio je. Zagrebački Agronomski fakultet u okviru studija na engleskom jeziku već 5-6 godina u ljetnom semestru nudi izborni predmet "Insects as food and feed" o raznolikosti i važnosti jestivih kukaca u hrani za ljude i životinje te o zakonskom okviru njihove uporabe, koji pohađaju uglavnom strani studenti. Još 2019. to je jako dobro promovirano, u čemu je sudjelovao i poznati hrvatski chef Ivan Pažanin pripremajući na Europskom trgu jela od kukaca. No posljednjeg ljetnog semestra 2024. na agronomiji nije upisan nijedan student, što nam je koordinatorica predmeta Renata Bažok objasnila činjenicom da je riječ o semestru u kojem se ne moraju upisivati izborni predmeti. Tad je prikupljena većina ECTS-a bodova pa je relativno mali interes, kazala je.
Europarlamentarka Biljana Borzan (SDP) kaže kako su kukci samo jedan od dijelova šireg rješenja za globalne izazove u prehrani i održivosti, ali je njihov potencijal značajan. Ipak, niz je izazova. – Među građanima postoji otpor i bojazan prema toj hrani. U mnogim europskim zemljama, uključujući Hrvatsku, ideja o konzumaciji kukaca i dalje je tabu. Kulturne i gastronomske tradicije imaju važnu ulogu u formiranju prehrambenih navika, pa bi prihvaćanje kukaca kao hrane s razlogom moglo potrajati. Također, iako je sigurnost ovih proizvoda provjerena, važno je osigurati jasne oznake za alergene jer su osobe alergične na školjke često alergične i na kukce – napominje Borzan. Dodaje kako je teško reći hoće li kukci postati uobičajen dio prehrane poput morskih kozica, ali njihov udio na tržištu hrane sigurno će rasti, osobito u segmentima kao što su proteinski prahovi, energetski snackovi i zamjene za meso. – EK trenutačno procjenjuje zahtjeve za odobrenje nekoliko drugih vrsta insekata, uključujući prah od crne vojničke muhe i velikog brašnara, za različite oblike prehrambenih proizvoda – doznajemo od Borzan. Međutim, ključno je jasno označiti te proizvode, kako u trgovinama tako i u pekarnicama, pri čemu bi konačan izbor trebao biti na potrošačima, koji će odlučiti žele li ih uključiti u svoju prehranu. Takav pristup omogućit će industriji da razumije želje i navike potrošača i da se onda prilagodi. Primjerice, objašnjava, na hrvatskom su se tržištu kao potencijalni izvor proteina već bili pojavili skakavci, no ubrzo su nestali zbog nedostatka interesa potrošača. – Iako je proizvod bio siguran za konzumaciju i podložan regulatornim kontrolama, reakcija tržišta bila je brutalna – rekla je Borzan.
Stavljanje na tržište djelomično odmašćenog praha Acheta domesticus (kućnog cvrčka ili šturka) kao nove hrane prije dvije godine je posebno iznerviralo Mostova zastupnika Marina Miletića, koji je poručio: "Ursula nas je vratila u vrijeme Ivana Krstitelja, da narod jede kukce dok se oni goste argentinskim govedima. E, nećete, razbojnici! Kukce neka jede globalistička elita!" Misli li tako i danas? – Gdje god se vrti velik novac, tu imate interesne skupine koje onda nađu način kako "neovisnim" istraživanjima poduprijeti vlastite teorije o nečemu kao "dobrome". Možda je jedenje kukaca dobro za narode koji se stotinama godina hrane i kukcima i imaju potpuno prilagođen organizam navedenom. Ipak, sklon sam vjerovati da nama Europljanima takva hrana nije potrebna i da nam šteti zdravlju. Ovih ću dana poslati u saborsku proceduru dopune zakona kojima ću tražiti od vladajućih da zakonski uredimo da se većim i jasno vidljivim grafičkim prikazom označi svaki proizvod koji na bilo koji način sadrži kukce – kao znak kupcima. Nama koji se gnušamo takve hrane, da je ne jedemo. Drugima, koji misle da je to nešto jako dobro – da je lakše prepoznaju i jedu. Sloboda izbora. Hrvatska je mala zemlja, moramo više energije, znanja i novca usmjeriti prema našim proizvođačima zdrave i ekološke hrane, od kokica do svinja i kravica, i tu kroz mala obiteljska gospodarstva razvijati zdravu hranu – odgovara Miletić.
Kukci nisu "sjeli" ni Prijateljima životinja. Ovih su dana poručili kako nas neće spasiti prehrana kukcima, već drastično smanjenje konzumacije mesa i biljna hrana. – Apsurdno je da danas, kada imamo nutritivno vrijedne burgere i druge proizvode od biljnih proteina, koji vrlo vjerno oponašaju strukturu i okus mesa, prednost dajemo mljevenju crva i kukaca – kaže Vlatka Balaš Cerjak, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja. Tvrdi kako bismo umjesto toga trebali poticati konzumaciju proizvoda na biljnoj osnovi, koji su već sada dostupni i razvijaju se sve više iz dana u dan. Osim toga, treba prepoznati budućnost i ulagati u razvoj kultiviranog mesa koje se proizvodi u laboratorijski kontroliranim uvjetima i za čiju proizvodnju nisu potrebni ni crvi, ni svinje, ni kukci, ni sisavci, već biljne sirovine. I uobičajena biljna hrana poput graha, badema ili gljiva prepuna je bjelančevina. Kada bismo poljoprivredne površine koristili za uzgoj biljne hrane za ljude umjesto za žitarice za prehranu stoke, nitko ne bi ostao gladan, kazali su Prijatelji životinja. Proteini graška ili boba potrošačima su prihvatljivija alternativa od mljevenih crva i kukaca, zaključili su.
Otvori KEKS Pay
Reklama za jestive cvrče: "Odlično je - od A.Gavrilovića je. "