Nova berlinska zračna luka? Planirana za pet, a završena za 14 godina. Glavni željeznički kolodvor u Stuttgartu? Gradi se već 16 godina. Hamburška koncertna dvorana Elb-filharmonija (Elbphilharmonie). Građena devet godina umjesto tri. A troškovi tih velikih javnih građevinskih projekata u Njemačkoj? Ponekad deset puta veći od predviđenih.
Uzmimo za primjer i opernu kuću u Kölnu. Izgrađena 1950-ih kao simbol moderne demokracije, bila je kulturni dragulj. Do 2012. već joj je bila potrebna obnova. Plan je zvučao jednostavno: tri godine radova, pa ponovno otvaranje 2015. U praksi to izgleda ovako: zgrada – koja obuhvaća samu operu, kazalište s dvije scene i dječju operu s vlastitom scenom – još uvijek je gradilište, piše Deutsche Welle.
Operna pjevačica Emily Hindrichs se sjeća svog optimizma kada se pridružila ansamblu 2015. „Tada sam mislila: dobro, to će brzo riješiti. Bila sam optimistična." Deset godina kasnije ona još uvijek nije kročila u tu zgradu. Predstave se održavaju u privremenim prostorima, a frustracija je ogromna.
Prvobitno predviđeni troškovi obnove od 250 milijuna eura narasli su na 850 milijuna. Kada se pridodaju kamate i troškovi privremenih prostora, račun dostiže iznos od 1,5 milijardi. „Kao da stalno bacamo novac", kaže Hindrichs. Tijekom desetljeća gradnje glumac Andreas Grötzinger je prošao kroz čitav spektar emocija: „Nada, očaj, bijes – i sve više cinizma. Stalno su najavljivali nove datume, koji se nikada nisu ostvarili."
Najviše ga je uznemirilo to što mu nitko nikada nije objasnio zašto je projekt propao. „Nitko ne zna", kaže on. „Nitko ne može reći što je točno pošlo naopako. Sve je to jedna velika, zbunjujuća, komplicirana mreža uzroka." Jürgen Marc Volm preuzeo je vođenje projekta 2024., kada je on već kasnio devet godina. Ukazuje na ogromnu složenost: 64.000 četvornih metara površine, 2.000 prostorija, sudjelovanje 58 firmi sa 72 različita zanata, plus 22 projektantska ureda.
„Mnogo toga se moralo raditi ponovo jer dozvole nisu bile pravilno izdane, a pojavili su se i propusti u projektiranju i izgradnji", objašnjava Volm za DW. Tu je i kruti sustav javne nabave, koji često favorizira najjeftinijeg ponuđača. Kada izvođači bankrotiraju, radovi staju, raspisuju se novi tenderi i kašnjenja se gomilaju.
„Firme su odlazile u stečaj“, priča Volm. „Morali smo angažirati nove, a one su se morale uključiti u projekt koji je već bio u toku, pa se sve stalno mijenjalo." U stvari je najveći problem u Kölnu bio „slom" komunikacije, kaže Volm i dodaje: „Jako smo dobri u rješavanju tehničkih problema, ali ne i u komunikaciji."
Takva ogromna kašnjenja i troškovi koji eksplodiraju događaju se širom zemlje. „Njemačka ima ogroman problem“, kaže Reiner Holznagel, predsjednik Saveza poreznih obveznika. „Veliki projekti se više ne grade brzo, efikasno i u skladu s potrebama. Ona stara pozitivna slika o Njemačkoj više ne vrijedi."
Holznagel ukazuje na bezbrojne regulative – od ekoloških do sigurnosnih – koje sve usporavaju. „Gradnja u Njemačkoj je ekstremno skupa. Ne zbog materijala ili plaća, već zato što imamo toliko propisa. Oni nas koštaju puno vremena, novaca i truda."
Opera u Kölnu nije prvi epski projekt u tom gradu koji kasni. Poznata kelnska katedrala, najposjećeniji njemački spomenik kulture, građena je 600 godina. Radovi su počeli 1248. Kada je grad ostao bez novca, napuštena dizalica na nedovršenom tornju bila je simbol vijekovima.
Tek mnogo kasnije, 1880. godine, crkva je konačno završena. Završetak je postao nacionalna misija u vrijeme kada se Njemačka prvi put ujedinjavala. „Trebalo im je 600 godina", kaže glumac Grötzinger uz osmjeh. „Nadam se da ćemo mi biti brži.“
U centru Pariza, 500 kilometara jugozapadno od Kölna, stoji druga slavna katedrala: Notre Dame. Završena je mnogo brže, 1345. godine i možda može poslužiti kao model za prevladavanje njemačkih problema s rokovima i budžetima. Krov i toranj ove katedrale uništeni su u požaru 2019. Ubrzo nakon toga francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će crkva biti obnovljena za pet godina. I bila je – na vrijeme i u okviru predviđenih troškova.
Umirovljeni general Jean-Louis Georgelin vodio je projekt vojničkom strogošću. „Zvao ga je petogodišnja bitka“, prisjeća se Philippe Jost, koji je preuzeo vođenje poslije Georgelinove smrti i doveo projekt do kraja. Jost kaže da je zajednički cilj stvorio „duh Notre Damea". „Radimo kao jedna velika obitelj“, rekao je šefovima svih uključenih firmi. Također im je rekao da je tu da im pomogne ako naiđu na problem. „Novac utrošen u rješavanje problema je dobro potrošen novac. To je kao gašenje požara prije nego što se proširi", kaže Jost.
Bio je spreman na najgore – gotovo četvrtina proračuna bila je rezervirana za poskupljenja, nepredviđene situacije i druge rizike. Umjesto prebacivanja krivice, Francuzi su dali prioritet povjerenju i komunikaciji i zadržali su mali vodeći tim. Jost je vodio organizaciju koja nikada nije imala više od 35 ljudi i bila je formirana samo za tu svrhu.
Više od godinu dana birali su prave izvođače. „Morali smo izabrati najbolje“, priča on. „Najbolji nisu uvijek najjeftiniji." Rezultat je obnova u vrijednosti od 700 milijuna eura, završena kako je i obećano – za pet godina. Krajnje je vrijeme da Njemačka uči iz najboljih primjera, ističe Holznagel. „Kada pogledam stanje nekih mostova ili cesta – da i ne govorim o vlakovima – Njemačka ima ogroman problem i razumljivo je zašto su ljudi toliko nezadovoljni."
Operna pjevačica Emily Hindrichs iznenađena je, kako kaže, nedostatkom fleksibilnosti u Njemačkoj. „Uvijek taj tvrdoglavi, kruti stav: ‘Imamo plan, mora tako!'. Plana B nema." Glumac Andreas Grötzinger dodaje da desetljećima opera i kazalište u Kölnu nisu bili adekvatno održavani, što je pogoršalo situaciju. „Njemačka je toliko malo ulagala u infrastrukturu da, kada do dođe problema, oni postanu ogromni."
Dobra vijest je da bi kelnska opera trebala biti otvorena na jesen 2026. Za Emily će to biti emotivan trenutak. „Ako budem pjevala tamo, to će biti kao povratak kući. Na to čekam godinama."
Otvori KEKS Pay
