Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ni milicije nisu od hrvatskog i srpskog napravile jedan jezik

Ne postoji jezično stanje u Hrvatskoj. Postoji hrvatski jezik i on nije stanje za koje treba optužiti naciju ili ideologije. Opasan je zaziv jezičnih jednačenja jer iza njega uvijek stoje političke namjere.
10. rujna 2010. u 08:30 478 komentara 778 prikaza
Sanda Ham
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

Snježana Kordić, hrvatska lingvistica na privremenom radu u Njemačkoj u kojoj predaje niz godina, redovito izaziva reakcije svojim tezama u kojima se faktički bori protiv hrvatskoga jezika kako mu danas pristupamo. U nizu posljednjih intervjua pledirala je da se hrvatski i srpski tretiraju kao jedan jezik, tvrdeći da hrvatski jezikoslovci s političarima produciraju hrvatski nacionalizam.

Na njezine teze u ovom intervjuu odgovara prof. Sanda Ham, nekadašnja njezina profesorica, profesorica hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Osijeku, suautorica Hrvatskoga školskog pravopisa (s Babićem i Mogušem), autorica Školske gramatike hrvatskog jezika te pokretačica Jezičnog telefona, besplatne savjetodavne telefonske jezične službe u Osijeku. Zanimljivo je da je prof. Kordić svoje frapantne teze koje niječu hrvatski jezik kao samostalni, teze protiv kojih se bore zapravo svi hrvatski jezikoslovci, iznijela u svojoj novoj knjizi Jezik i nacionalizam koju je po starom dobrom posttuđmanovskom običaju sufinanciralo hrvatsko Ministarstvo kulture kojem je na čelu slavni i vječni – Božo Biškupić!

Snježanina mudrolija

U ovo doba jugosfere teško da nas nešto može zapanjiti, ali kad god netko zagalami kako su hrvatski i srpski jedan jezik, to ipak uvijek izazove konsternaciju. Nedavno je takvo što ustvrdila dr. Snježana Kordić koja 15 godina predaje u Njemačkoj i zacijelo i Nijemce uči toj tezi.

- Snježana Kordić bila je moja studentica u Osijeku, davno, prije Domovinskoga rata. Predmet koji sam joj predavala zvao se Suvremeni hrvatski književni jezik. Isto se tako zvao i u Zagrebu.

Dakle, Snježanina mudrolija o hrvatskom i srpskom jeziku kao jednom i istom postala je valjda u Njemačkoj – u skladu je s tradicijskim razmišljanjima njemačke slavistike još iz 19. st. prema kojima je sva štokavština srpska, a ta su razmišljanja romantičarski pogledi na jezik i naciju. Snježana je tezu naučila, bit će, od Nijemaca. Godinama su joj bili poslodavci, ali trenutačno je nezaposlena pa više nikoga ne uči. Teze njemačke slavistike o tom da Hrvati i Srbi govore istim jezikom ni njemački slavisti ne shvaćaju kao znanstvene, što pokazuju suvremeni radovi iz pera i njemačkih i uopće inozemnih slavista i kroatista. Nije Snježana nanijela veliku štetu hrvatskomu jeziku – u Njemačkoj pjeva u zboru srodnih glasova, a u Hrvatskoj njezine stavove malo tko shvaća ozbiljno, uglavnom služe za dnevnopolitičke unitarstičke i nostalgične potrebe u Hrvatskoj i BiH.

Teza je S. Kordić, koja godi nekim inozemnim ušima, pogotovu sad kad ulazimo u Uniju, da se u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori zapravo govori istim jezikom. No nismo li taj film, i to neuspješan, gledali 45 godina u Jugoslaviji?

- Nije dobro stvar postaviti kao da je to Snježanina teza. Ispada onda da je riječ o suvremenim pogledima, a pogledi su stariji i od najstarijega živućeg štokavca. Riječ je o tezi da je štokavština zajednički jezik, i onda zajednički nacionalni nazivnik, za Srbe i Hrvate. To je tako postavljeno još u 19. st., i to u doba kada Bosanci nisu bili definirani kao nacija u suvremenom smislu. Ta se teza iscrpljuje u postavci da je jezik prepoznajnica za naciju, pa ako je štokavština srpska, onda su svi štokavci Srbi. Uvijek je to godilo Europi jer je jeftinije tako – štede se napori, papiri i prevoditelji, činovništvo. A i dolazimo svi u paketu, mirno i svezano.

U različitim su nas Jugoslavijama gotovo cijelo 20. st. natjeravali da prihvatimo činjenicu kako Hrvati i Srbi govore istim jezikom jer su jezik smatrali kriterijem za nacionalnu odrednicu – koji govore istim jezikom, isti su narod. A kako jezici nisu bili isti, trebalo ih je izjednačiti po srpskosti. Ako žandarmi i milicija dviju Jugoslavija nisu uspjeli, svakako ne će ni jedan blijedi izdavački pokušaj koji uzvitlava prašinu, čak ne ni 20. st., nego 19. st., a odatle se već jednom treba maknuti. Zabrinjavajuće je, i to doista zabrinjavajuće, što je taj izdavački pokušaj financiralo hrvatsko Ministarstvo kulture.

Ne znaju ćirilicu

Treba li Hrvatima prevoditi knjige ili filmove sa srpskog?

- Ovisi. Meni uglavnom ne bi trebalo, srpski znam na pasivnoj razini – razumijem ga i čitam. Mlađi, poglavito naraštaji školovani poslije Domovinskoga rata, ne znaju ćirilicu pa ne znaju pročitati ćirilični tekst. Nije takav tekst dosta samo presloviti, jer treba i prevesti, recimo Voz sa šargarepom i spanaćem zadocneo je 12 časova. Ili poznata rečenica: Trešće i smeće da jedu jabuke (Trest će i smjet će jesti jabuke) neće se baš razumjeti, Keva i ćale sede i ćaskaju pre no što pođu na pijacu. Ili Kiseonik je korišćen za hemijske opite na granici je razumljivosti, ali London je glavni grad Engleske razumljivo je svima – ako nije pisano ćirilicom. Pa jasno da se mora prevoditi, pisani tekst zbog ćirilice, nekih nerazumljivih pravopisnih oblika (smeće koje u srpskom znači futur glagola smjeti – smjet će/smet će > smeće), rječnika i ostaloga. Mislim da je i usmeno tako. Razumljivost je privid, mlađi posežu za Googleovim prevoditeljem kad imaju posla sa srpskim tekstom, a mi se javno pravimo da se posve razumijemo.

Kako gledate na tezu da je borba protiv poistovjećivanja hrvatskog i srpskog znak vladavine nacionalizma?

- To je uvijek bio znak nacionalizma, ali srpskoga ili hrvatskih unitarista. Nisu dopuštali da hrvatski jezik bude onakav kakav jest, drugačiji. Primjerice, Deklaracija o hrvatskom jeziku iz 1967., koja traži da se hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski priznaju i ustavno kao različiti jezici, dočekana je u Jugoslaviji na nož kao nacionalistička. Teret nacionalizma i ustaštva riječima se pridodavao u Jugoslaviji – naravno da je svaki odmak od jezičnoga jednačenja prema srpskosti bio sasijecan u korijenu, a najlakše je bilo sjeći nacionalističkim noževima. Naglost i bujnost pohrvaćivanja poslije Domovinskoga rata samo je odgovor na protuhrvatski nacionalizam, a ne znakom hrvatskoga nacionalizma.

Cijeli intervju pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista

Struka ne šuti, nego se struka ne

Struka ne šuti, nego se struka ne čuje

Svojedobno je ministar Primorac obećao da će poštivati do zadnjeg zareza odluke Vijeća za normu hrvatskog jezika. Kad je Vijeće nakon godinu dana rada zaključilo da treba pisati odvojeno „ne ću“, bilo je dovoljno da Sanader kaže da on nikad tako nije pisao, pa da i neće, da ta odluka postane u najmanju ruku dvojbena.

Struka je to sve odšutjela? Nije struka ništa odšutjela, ali struka se ne čuje. Rijetka su glasila koja bi struci dala riječ i onda kada se ne slaže s dnevnom politkom.

A ako niste u glasilima, onda vas nema – vremena su takva. Struka viče nekoliko godina da je kurikulum nakaza jezična, nepravilnost, upućuje na kurikul i uputnik – sluša li tko? Bez jezičnoga zakona, slovo struke ostaje mrtvo slovo na papiru.

Elipso

  • vucko:

    Ne dvojbenoje da je hrvatski i srbski jezik svaki za sebe poseban i samostalmi jezik. Vratimo se u proslost ,oba naroda razvijala su se u svojoj povijesti ,srbi bi kazali historiji,razlicito .Hrvati pod utjecaja Germana dok Srbi pod utjecajem Turaka. ... prikaži još! Prvi koji se je ozbilnije bavio hrvatskim jezikom bio je Ljudevit Gaj i svoje studije o hrvatskom jeziku zapoceo je u Pragu / Ceskoj. Tamo se je sastajao i sa Vukom Karadjicem , kasnijim reformatorom srbskog jezika,i vodili su rasprave o jezicima koji su se vodili na sirjem podrucju Balkana.Dok je L. Gaj vise naginjao hrvatskom zagorskom dijalektu i u njemu vidio korjenje hrvatskog jezika,Vuk Karadjic pokusao je iz srbskog sezika izbaciti sve turske tudjice,sto mu je je samo dijelomicno uspjelo,jer su se mnoge zadrzle i do danas. U prvom srbskom rijecniku i pravopisu u samom predgovoru ,koji se danas niti spominje niti objavljuje. sam Vuk Karadjic priznaje da je preuzeo stokavsko narijecje ,zapravo dijalekt koji se sluzio na sjeverozapadnom dijelu Srbije.Od 1918. god i stvaranjem drzave SHS kasine Kraljevine Jugoslavije ,slovom zakona pokusava se srpski jezik uvesti kao drzavni jezik ,koji se je koristio u administraciji,vojsci,policiji i sudstvu, ali nikada nije prihvacen u hrvatskom narodu,koji je i dalje koristio svoje dijalekte pa cak i u regijama koje su bile pod stranom upravom, pogotovo u Istri i Dalmaciji. Za vrijeme SFRJ pokusavalo se uvesti srbski jezik kao dominantni jezik ali ipak hrvatski jezik nasao je svoje mjesto i u drzavnoj upravi iskrivljen i \"prilagodjen\" drzavnim potrebama.Tako cete i na jugoslavenskim novcanicama na uglovima naci otiskanu vrijednost novcanice u hiljadama a i tisucama dinara. Kako Hrvati koriste latinicno pismo,tako Srbi koriste pismo srbske pravoslavne crkve cirilicu.Koji puta odem na srbske forume i tamo mnogi Srbi traze da se u komentarima pise cirilicom , dok oni koji pisu latinicom, kazu da pisu \" ustasicom\" te ih zbog toga opominju i kude. I srbski pravopis je drugaciji nego hrvatski,pogotovo kod nekih naziva i pridjeva. Srbin ce na pr. upotrebljavati rijec lijep kao lep , pa onda, lepsi i lep u p....u m......u , dok ce jedan Hrvat iste poojmove napisati :lijep.lijepsi i naj lijepsi. U tome je velika razlika izmedju hrvatskog i srbskog !

  • -obrisani-:

    ispravak, znanstvena.

  • Mladen Miletić:

    U nizu posljednjih intervjua pledirala je PROFESORICA da se hrvatski i srpski tretiraju kao jedan jezik, tvrdeći da hrvatski jezikoslovci s političarima produciraju hrvatski nacionalizam.. Tko neče da vjeruje Profesorici neka vjeruje Sanaderu i njegovoj družini koji su legalno ispretvorbarili ... prikaži još! narod i legalno dalje harače... Tko neče da vjeruje njoj nemora ali za neke i za večinu -normalnih ne gore spomenutih pametni je to ipak istina. Tko hoče da vjeruje neka vjeruje kome želi. Ja vjerujem da Glavaš govori istinu kada kaže; ako sam zaista kriv zašto mi nisu presudili po zakonu 20 godina ito još prije 20 godina za zločin.. Iako netko misli kako su naši sudovi ispravni kada nekome daju 40 godina za jedno ubojstvo a najčešće 30 , a u ovom slučaju kod masovnog samo jakih 8 zbog dobroga vladanja neka im i to vjeruje.. O čem ono bješe riječ podmičivanju kojeg nije bilo javno su priznali.. Tako da znamo da pročitamo da ga nije bilo, da nebi neki drugačije pomislili...Ja govorim slobodnim svojim jezikom. Kako vidimo uskoro čermo svi govoriti Engleski=Hrvatskim jezikom, često se viodi kada Njemački gosti dodju u Hrvatsku i pita ih se od strane TV. svjesni da smo bjeda u rangu Indije odmah govore za hrvatsku javnost ( koja sva zna ENGLESKI, ne Njemački ikao materinjim jezikom Njemački u EU u susjedstvu gotovo 150 miliona ljudi govori Njemačkim, a tek preko mora i gora se govori Engleskim. No Kako je i EU naravno Američka tvorevina ( osvajanje i prisvajanje putem kapitala kao budala ) Hitler je primitivno nastupio ovi danas znaju kako se to radi u europi sa malo municije na daleko jeftiniji unosniji način ! Malo municije za Kosovo... samo 3 mjeseca bombanja ! Svi smo mi ipak samo Norci a ne Bošnjački jezik, Srpski Hercegovački Crnogorski Podgorički Slavonski jezik Istarski jezik podravski te zagorsko-hrvatski...Puno plemena puno plemenitih jezika... A šta je sa nama koji smo učili Hrvatsko Srpski ili Srpsko -Hrvatski ? MI smo stranci- starci iz male EU zvane YU !