Tko je i zašto ubio Nikolu Lisičara, predsjednika NO-a Montmontaže, nepoznanica je koju zagrebačka policija još nije razriješila. Iako je Lisičar policiji prije svoje smrti opisao svog napadača, te iako je na temlju tog opisa izrađen fotorobot, počinitelj još nije nađen. U zagrebačkoj policiji, kao i uvijek u takvim slučajevima kažu da je istraga u tijeku te da se provodi na području cijele zemlje. No velik broj obavijesnih razgovora s ljudima iz Lisičareva privatnog i poslovnog okruženja, do sada nije dao konkretnih rezultata.
Iako su prve neslužbene informacije govorile da bi počinitelj mogao biti netko od nezadovoljnih radnika, teško da će se ta verzija priče potvrditi. Lisičarova obitelj pak smatra da ga je ubio profesionalni ubojica, no ako je ta teza točna, onda je nejasno da je počinitelj napravio takav previd, dopustivši da mu žrtva vidi lice i preživi dovoljno dugo da ga može opisati.
Prvo u Zagrebu
Lisičarovo ubojstvo za sada je tako još jedno u nizu neriješenih ubojstva i prvo je u Zagrebu ove godine, a drugo u Hrvatskoj. Lani su se u Zagrebu dogodila četiri takva ubojstva – Ivan Budimir, Dino Pokrovac i dva zaštitara Fine – a unatoč opsežnim policijskim istragama, te razgovorima s tisućama ljudi, počinitelji do danas nisu nađeni.
Pitanje je hoće li ikada i biti, s obzirom na to da je u prva dva slučaja riječ o profesionalnim likvidacijama, dok je u slučaju Fine riječ o dobro isplaniranom razbojstvu, koje su, kako se može čuti iz neslužbenih izvora, počinili profesionalci s područja neke od zemalja bivše Jugoslavije. Iako policija u pravilu u takvim slučajevima papagajski ponavlja da za njih nema neriješenih ubojstva, jer se ponekad počinitelji otkriju i nakon 10-20 godina, praksa pokazuje da se rijetko otkrivaju tzv. nepoznati počinitelji.
Mafijaške likvidacije
Tako u posljednjih 10 godina policija nije uspjela razriješiti ni jednu tzv. mafijašku likvidaciju – od ubojstva bankara Ibrahima Dedića, preko likvidacija Marka Sliška i Željka Bilena, pa sve do prošlogodišnjih ubojstava Budimira i Pokrovca – dok su uglavnom razriješena ubojstva koja su počinjena u obiteljskom ili prijateljskom krugu. Dušan Vidić je 14. svibnja lani nađen mrtav u zeleđu Karina.
Kada se klasičnim neriješenim ubojstvima pridodaju i ona ratna, proizlazi da u posljednjih 15 godina stotine počinitelja nisu privedena licu pravde. A to je podatak koji javnosti ne ulijeva povjerenje u sposobnost policije, ma koliko ona tu istu javnost argumentirano uvjeravala da je Hrvatska zemlja s malom stopom ubojstava.
Od početka godine sedam ubojstava
U Hrvatskoj se tijekom 2005. dogodilo 66 ubojstva, od kojih ih je sedam neriješno. No tijekom 2005. policija je uspjela razriješiti i četiri stara ubojstva, od kojih je jedno počinjeno prije gotovo 20 godina. Taj je podatak razriješenost stope ubojstva 2005. u odnosu na 2004. podigao na 20 posto. Usporedbe radi, tijekom 2004. u Hrvatskoj su se dogodila 83 ubojstva, a četiri su nerazriješena, među kojima i dvostruko u Osijeku. U sva četiri slučaja riječ je o profesionalno odrađenim likvidacijama. Od početka 2006. u Hrvatskoj je bilo sedam ubojstava, a neriješena su dva. Policija traga i za ubojicom Slavice Medenić koja je ubijena u Zadru.
Otvori KEKS Pay
