Nasuprot apelu bivšeg splitskog gradonačelnika Ivice Puljka bilo bi bolje da oni koji su proteklih mjeseci, još od Thompsonova koncerta, zauzimali "povijesnu i civilizacijsku stranu govorom" barem sada nakon što su razbuktali ideološke strasti neko vrijeme šute. Da su proteklih mjeseci manje govorili, ili barem da su vodili računa što govore, da se nisu junačili ciljano koristeći teške riječi pri zauzimanju "povijesne i civilizacijske strane", da nisu "ustašovali" i dobivali za sve to toliko medijskog prostora, ne bi se događalo ovo što nam se sada događa. Akcija izaziva reakciju. Čačkali smo mečku. Dobili smo što smo tražili, država, vlast, politika, mediji i društvo, svatko iz nekih svojih interesa, bilo pasivnošću ili pretjeranom aktivnošću, ne vodeći računa o općem dobru.
Višestruke su konotacije što je to "povijesna i civilizacijska strana" i kad je riječ o Srbima i Hrvatima, Domovinskom ratu i Oluji, antifašizmu, komunizmu, ljevici i desnici... Barem smo to trebali proteklih mjeseci osvijestiti. Ne trebaju nam plitki i jednostrani, nerijetko provokativni i huškački govori koji samo produbljuju jaz, stvaraju društvene tenzije zbog kojih je samo pitanje vremena gdje će se i na kako ružan način to manifestirati. Jesu li ostrašćene objave političara, novinara i "polemičara" na društvenim mrežama, osim što su dobile tisuće lajkova istomišljenika, učinile hrvatsko društvo iole boljim. Zar zagrebački gradonačelnik stvarno misli da će Zagreb zabranom Thompsona učiniti boljim gradom ili to svjesno čini samo zbog svoje političke publike i po cijenu provociranja reakcija koje nitko razuman ne želi. Pobjegli smo iz režima koji se temeljio na zabranama, trebamo li ih obnavljati?!
Javno okupljanje maskiranih osoba već je samo po sebi manifestacija nasilničkog ponašanja, a ne miran prosvjed, jer bez obzira što postupci i poruke u Splitu i u Zagrebu ne sadrže elemente nasilja, već sama pojava organiziranih zakrabuljenih muškaraca djeluje prijeteći, izaziva uznemirenje i strah, ne samo kod onih protiv kojih su upereni. O svemu smo slobodni izražavati mišljenje, o politici, medijima, sportu, kulturi, pa i o Danima srpske kulture. Ali, bez demonstracije sile, bez zastrašivanja i zabrana. Svatko tko je u manjini u našem se društvu treba osjećati jednakopravno i zaštićeno. Kao što većina treba biti obzirna prema manjinama poštujući sva njihova prava, tako i manjine svoju slobodu trebaju uživati na odgovoran način.
Ali, i bez pretjerivanja u ocjenama i osudama neprihvatljivog ponašanja jer to izaziva osjećaj nepravde na drugoj strani i produbljuje konflikte. To ne znači da pravna država treba zažmiriti, kao što je možda u nekim ranijim prigodama, ali niti da sada zato treba pretjerivati. I akteri događaja u Splitu moraju odgovarati, ali s obzirom na javno poznate okolnosti čini se da je pravna država reagirala pod dojmom javne atmosfere i prevladavajućih stavova kako se s akterima treba rezolutno obračunati. Neki su, kao da su iskočili iz bivšega režima, zazivali zatvorske kazne iako fizičkog nasilja nije bilo. Razumno je pitati se kako to da su se Dani srpske kulture i slični događaji niz prethodnih godina odvijali prilično nezamijećeno. I one koji huškaju, a i one koji pristaju biti nahuškani, valja pitati zar oni stvarno misle da čine dobro Hrvatskoj.
Otvori KEKS Pay
Dok se otkopavaju kosti naših heroja vlada istovremeno sponzorira izložbu potpisnika memoranduma SANU. I da nije bilo reakcije takozvanih huligana ne bi ni znali što se događa.