Španjolska javnozdravstvena služba nije bila spremna kad se pokazalo da je šestogodišnjak s povišenom temperaturom i grloboljom zapravo obolio od difterije. Posljednji slučaj te zarazne bolesti imali su 1987. godine i smatrali su je iskorijenjenom, pa prošlog tjedna u čitavoj zemlji nije bilo lijeka za dijete koje se našlo u životnoj opasnosti – srce, pluća i bubrezi radili su mu samo zahvaljujući aparatima. Spašen je, nasreću, lijekom koji je poslan iz Rusije, a hitno su cijepljena i osmorica učenika kod kojih su otkriveni simptomi. U Španjolskoj se redovito cijepi oko 95 posto djece, a jednaku procijepljenost ima i Hrvatska, zbog čega su zarazne bolesti koje se cijepljenjem iskorjenjuju nepoznate mlađim generacijama. Posljednji oboljeli u Hrvatskoj od difterije zabilježen je 1974., a posljednji umrli 1971. godine.
Kad su se ove zime kod nas pojavili oboljeli od ospica, velik se dio liječnika s tom dijagnozom susreo prvi put. Kad bolesti nema, ne vidi se koje sve opasnosti obolijevanje može donijeti, ali i epidemija ospica kod nas i slučaj difterije u Španjolskoj pokazuju kako je malo potrebno da se zaboravljene bolesti vrate.
Španjolski dječak nije bio cijepljen jer su tako odlučili njegovi roditelji, koji su sada u strašnoj situaciji zbog svoje odluke temeljene na strahu od posljedica cijepljenja. Roditelji koji se protive cijepljenju računaju i na to da im je dijete sigurno kad su svi oko njega ionako cijepljeni, međutim, ne misle pritom da su mnogi tek prijenosnici bolesti te da nikad ne obole, i dolaze u kontakt s teško bolesnima poput npr. onkoloških bolesnika, kojima je imunitet bitno slabiji, a oni time izloženiji.
U svakom slučaju, liječnici ponavljaju da je rizik za teže posljedice zaraznih bolesti veći kod oboljelih nego kod cijepljenih. Kombiniranim cjepivom protiv difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa, hepatitisa B i infekcija prouzročenih Haemofilusom influence tipa b cijepi se triput u prvoj godini života, docjepljuje s napunjenih godinu dana te u petoj godini života. Zastrašujući podsjetnik na to što su zarazne bolesti i kako je bilo kad za njih nije bilo cjepiva objavio je prošlog mjeseca The Washington Post. Djeca oboljela od dječje paralize tjednima su, neka i mjesecima, ležala u "željeznim plućima", kapsuli iz koje im je virila samo glava. Godišnje bi pogađala u prosjeku 35.000 ljudi u SAD-u krajem 40-ih i ranih 50-ih godina, da bi razvojem cjepiva u 50-ima nestala, a s njom i "željezna pluća" koja su danas muzejski primjerci.
>> Prosvjedovali za slobodu izbora: Prisilno cijepljenje je fašizam
>> Pedijatrima više ne treba suglasnost roditelja za cijepljenje
Jadno je ponavljati članke koji su izišli prije par mjeseci ali nedostatak novinara i stručnosti je toliko vidljiv kad se članci počinju ponavljati nakon tjedan do dva. Također pamćenje čitatelja u zadnje vrijeme je sve slabije jer umjesto komentiranja trebaju ukazati na ponavljanje i nestručnost. Pa tko to plaća?