O nepokošenoj travi u Zagrebu govori se cijelog ovog ljeta. Kao i o činjenici da je grad pretvoren u veliko smetlište u kojem smeća ima doslovno posvuda i čije ulice jednostavno rečeno neugodno smrde. Kao i prolazak pokraj kanti za smeće koje se i dalje nalaze posvuda.
Naravno, grad je još uvijek veliko gradilište i to ne samo zbog potresa. I brojni privatni investitori iskoristili su postpotresni trenutak, pa grade uzduž i poprijeko, a pokorna zeleno-crvena gradska vlast im ide na ruku i zatvara javne prometnice kako bi se na njima mogli kočoperiti njihovi kontejneri, kamioni, dizalice... I zaraditi im novi profit od gomilanja betona i asfalta po zagrebačkom središtu bez ijednog novog zasađenog drva ili hortikulturnih nasada i prostora za dječju igru, klupe, male zelene oaze...
Ljubiteljima velikogb jako smeta ciscenje i obnova Zagreba. Bilo bi bolje da se komentira o saboterima koji se i dalje trude unistiti Zagreb. Mi zagrepcani smo zadovoljni ZG Vladom, znamo sa kakvim se saboterima moraju svaki dan suocavati, nismo blesavivi i znamo da se ne moze sve rijesiti odmah. U dvadeset godina Zagreb je bio jako unisten i opljackan.