Bačićevi zakoni o prostornom uređenju i gradnji predstavljeni su kao modernizacija sustava i podizanje zaštite prostora na višu razinu, ali u stvarnosti, oni su učvrstili ono najgore u upravljanju hrvatskim teritorijem. Nejasni pojmovi, slojevitost nadležnosti i prebacivanje odgovornosti i dalje su temeljni problemi u borbi protiv devastacije, a izostanak ozbiljne kritike samo pomaže implementaciju loših zakona. Dokazala je to hrvatska oporba, koja se proteklih dana ujedinila zbog Bačićeva seta zakona.
Sazivaju se protestne press konferencije, uzvikuju pojmovi poput “pogodovanja investitorima”, “betonizacije” i “rasprodaje djedovine”, ali kritika je jednako maglovita kao i novi zakoni. A kritike oporbe svele su se na političke parole, melodramu i spamanje zastupnika, kojima je u šest dana poslano više od 50 tisuća mailova da glasaju protiv. Rezultat je to akcije Možemo, koji je preko svojih članova animirao građane da zastupnicima zatrpaju inbox. Pozivalo se na ocjenu ustavnosti, ali bez dodatnog objašnjenja koje je stiglo dan nakon što su zakoni usvojeni u Saboru. Oporba, naime, tvrdi kako amandmani nisu izglasani u skladu s Ustavom jer su tijekom glasanja o Saboru zastupnici zaglavili kartice u gumb za glasanje, mehanički hakirali stroj i time onemogućili osobno i svjesno odlučivanje o svakom amandmanu.
Što će ti zakoni, ako se državna uprava ne drži zakona? Na primjer, u Biogradu na Moru na građevinsku dozvolu čeka se duže od dvije godine, iako je zakonom propisano 60 dana. Kada ćete riješiti ovakve probleme?