Nedavno podmetanje požara na katoličkoj crkvi Imena Marijina u Novom Sadu, poznatoj kao ‘novosadska katedrala’ duboko je uznemirilo katoličku zajednicu u Vojvodini, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, kazali su iz Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. "Iako je zahvaljujući dojavi savjesnih građana i brzoj intervenciji vatrogasaca spriječeno širenje požara na unutrašnjost crkve, sam događaj budi bolna sjećanja na razdoblje kada su Hrvati i drugi katolici u Vojvodini bili izloženi sustavnim pritiscima, napadima na crkve te prisilnim iseljavanjima. Podsjećamo da, uz Hrvate, značajan dio katoličkih vjernika u Vojvodini, osobito u Novom Sadu, čine i pripadnici mađarskog naroda. Župnik spomenute crkve vlč. Attila Zsellér također je mađarske nacionalnosti, zbog čega se ovaj čin s pravom doživljava i kao napad na mađarsku zajednicu, što je jasno osudio i Savez vojvođanskih Mađara. Ipak, ovaj je čin osobito pogodio hrvatsku zajednicu u Vojvodini, kao i sve nas koji smo s tih prostora protjerani tijekom 1990-ih godina.
Za Hrvate protjerane iz Vojvodine ovakvi događaji imaju dodatnu, osobito bolnu dimenziju jer bude sjećanja na razdoblje u kojem su prijetnje, zastrašivanje i napadi na vjerski, kulturni i nacionalni identitet bile tek uvod u daljnja teška psihička i fizička zlostavljanja, odvođenja u logore te ubojstva pojedinaca i cijelih obitelji. Sve je to u konačnici rezultiralo da je 1990-ih iz Vojvodine i Republike Srbije protjerano preko 40.000 Hrvata. Napadi na sakralne objekte nisu tek činovi vandalizma, već poruke mržnje i netrpeljivosti koje pogađaju temeljna ljudska prava i dostojanstvo čitave zajednice i uznemiruju sve građane koji vjeruju u suživot, toleranciju i poštivanje različitosti. Takvi se incidenti ne smiju relativizirati niti promatrati kao izolirani slučajevi, osobito stoga što napad na katoličku crkvu u Novom Sadu ni u kojem slučaju nije izolirani slučaj. Brojni sustavni napadi na katoličke sakralne objekte u Vojvodini i Republici Srbiji dio su šireg obrasca iskazivanja mržnje, uključujući i neprijateljski odnos prema Vatikanu kao sjedištu Katoličke crkve, što je uvelike posljedica neistina i optužbi koje se o Vatikanu često plasiraju u javnom prostoru Republike Srbije", navode u Zajednici.
Napominju da su se napadi na Katoličku crkvu i njezine sakralne objekte u Vojvodini provodili sustavno još početkom 1990-ih godina, i to znatno prije izbijanja ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Već u rujnu 1990. godine postavljena je eksplozivna naprava na samostanu i crkvi iz XIV. stoljeća u Baču, koji je pod zaštitom UNESCO-a, a početkom 1991. godine i na katedralnoj crkvi u Subotici. Do 1995. godine uslijedili su brojni napadi na katoličke crkve i njihove svećenike u nizu mjesta, ponajprije u Srijemu: Zemun, Novi Banovci kod Beograda, Neštin, Erdevik, Ruma, Gibarac, Kukujevci, Petrovaradin, Hrtkovci, Srijemska Mitrovica, Nikinci, Beška, Novi Slankamen i drugima. Pritom je podmetnutim eksplozivom u potpunosti razrušena crkva u mjestu Vašica u Srijemu. U pojedinim slučajevima katoličke crkve bile su pretvarane u štale za stoku ili u radionice, čime je dodatno i sustavno ponižavan njihov sakralni karakter. Detaljni popis napada na katoličke crkve u Vojvodini, a koji su otpočeli puno prije ratnih djelovanja 1990-ih na području biše Jugoslavije, možete argumentirano pronaći u tri knjige koje je o tim stradanjima napisao Zlatko Pinter, jedan od osnivača Zajednice PHSBB.
"Ovakvi događaji bili su dio šire i sustavne strategije zastrašivanja, s ciljem da se Hrvate i druge katolike obilježi kao neprijatelje i nepoželjnu zajednicu te ih se u konačnici prisilno protjera iz Vojvodine, a za mnoge od tih kaznenih djela počinitelji nikada nisu pronađeni. Time je javnosti poslana poruka da se takva djela mogu činiti bez straha od kazne, pa čak i uz prešutni blagoslov vlasti. Iz tog razloga u ovom slučaju posebno pozdravljamo brzu reakciju policije, uhićenje osumnjičene osobe, a što je izostalo prilikom počinjenja brojnih sličnih zločina u 1990-im. No istodobno smo svjedoci da su tada nakon rijetkih slučajeva uhićenja počinitelja zločina, sudske vlasti znale donositi oslobađajuće presude. Stoga se nadamo da će sudski organi u ovom slučaju pokazati nepristranost, profesionalnost i zrelost te da će svoj posao obaviti u skladu sa zakonima Republike Srbije. No, ukoliko se potvrde navodi policije da je osumnjičena 52-godišnja žena iz Novog Sada, to dodatno zabrinjava jer ukazuje na dugotrajan i poguban učinak lažnih optužbi, stereotipa i huškačke retorike prema Hrvatima u javnom prostoru.
Takav diskurs pokazao se snažnim i destruktivnim do te mjere da može potaknuti pojedince na nasilje usmjereno protiv vjerskih objekata. Zbog svega navedenog očekujemo i pozivamo nadležne institucije Republike Srbije da ovaj čin temeljito istraže, počinitelja ili počinitelje primjereno sankcioniraju te javnosti pošalju jasnu i nedvosmislenu poruku da u društvu nema mjesta za nasilje i govor mržnje. Jednako je važno da politički i društveni akteri djeluju odgovorno, u smjeru smirivanja tenzija i jačanja međusobnog povjerenja", kažu iz Zajednice. Ističu pozitivan primjer savjesnih građana koji su uočili i prijavili požar, profesionalnu i brzu reakciju vatrogasaca koji su spriječili širenje požara na unutrašnjost crkve, kao i učinkovitu policijsku istragu koja je rezultirala uhićenjem osumnjičene osobe.
"Pozdravljamo i osudu gradonačelnika Grada Novog Sada, Žarka Mićina, kao i osudu izrečenu od strane ministra za ljudska i manjinska prava Dema Berishe. Istovremeno izražavamo i zabrinutost zbog činjenice da ovaj napad do danas nije jasno i nedvosmisleno osuđen od strane predsjednika Republike Srbije, predsjednice Narodne skupštine Republike Srbije niti od ijednog važnijeg pripadnika srpskog nacionalnosti u Vladi Republike Srbije i Vladi Autonomne Pokrajine Vojvodine. Izostanak takve osude može poslati krivu i opasnu poruku da se toleriraju napada na manjinske i vjerske zajednice. To smo posebno iskusili na našem primjeru 1990-ih. U tom kontekstu dodatno nas zabrinjava okolnost da su večer uoči podmetanja požara predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, u nazočnosti više ministara Vlade Republike Srbije, sudjelovali na proslavi pravoslavnog Božića koju je uživo prenosila televizija INFORMER, a proslava se odvijala u prisutnosti osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, koji je sjedio neposredno uz predsjednicu Narodne skupštine Republike Srbije, što govori o političkom legitimitetu koji on i danas uživa u određenim krugovima.
Sudionici su pritom slušali i slavili uz četničke pjesme u izvedbi Dragana Ašanina, također osuđene osobe, koji je tijekom 1990-ih pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva djevojke Jasmine Đorđević. Takve poruke i simboli ne doprinose normalizaciji odnosa prema hrvatskoj, ali ni prema drugim manjinskim zajednicama u Republici Srbiji. Želimo posebno pohvaliti jasnu i nedvosmislenu osudu ovog nedjela koju su izrekle manjinske zajednice u Republici Srbiji i u Republici Hrvatskoj, Jasna Vojnić, zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao i Mjesna organizacija Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Novi Sad – Petrovaradin te u ime srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj saborska zastupnica Dragana Jeckov", stoji u reakciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Svjesni su, dodaju, da su ovakvi incidenti osjetljivi i da nije uvijek lako pronaći učinkovit način kako na njih odgovoriti, a da se time doprinese smirivanju tenzija i jačanju međusobnog povjerenja, no smatraju da prešućivanje samog događaja nije pravi način i da bi u ovom, kao i u sličnim slučajevima, znatno pomogla i snažnija, zajednička osuda iz najviših političkih krugova u Republici Hrvatskoj.
"Takav bi stav zasigurno potaknuo i veći interes nacionalnih medija u Republici Hrvatskoj za ovaj događaj, koji je ostao gotovo nezapažen, budući da je tek manji broj nacionalnih medija u Republici Hrvatskoj izvijestio o počinjenju ovog kaznenog djela. Time bi se poslala jasnu poruku kako se ovakvi nasilni činovi ne smiju tolerirati nigdje, pa tako niti nad vjerskim i nacionalnim manjinama u Republici Srbiji. Na kraju želimo ponoviti i naglasiti kako napadi na vjerske objekte nisu samo kaznena djela protiv imovine – oni su napadi na temeljna ljudska prava i dostojanstvo cijelih zajednica. Način na koji se društvo odnosi prema svojim manjinama pokazatelj je njegove zrelosti te njegove stvarne posvećenosti demokratskim i europskim vrijednostima. Stoga očekujemo i pozivamo nadležne institucije Republike Srbije da ovaj čin temeljito istraže, počinitelja ili počinitelje primjereno sankcioniraju te javnosti pošalju jasnu i nedvosmislenu poruku da u društvu nema mjesta za nasilje i govor mržnje. Jednako je važno da politički i društveni akteri djeluju odgovorno, u smjeru smirivanja tenzija i jačanja međusobnog povjerenja", navode u Zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.
Otvori KEKS Pay
Davno je trebalo Vojvodinu maknuti iz zapadne turske, kojoj nikad nije ni pripadala!