Nakon što je špinat mnogima bio prvo neugodno iznenađenje, nova objava američke nevladine organizacije ponovno je zapalila raspravu o tome što zapravo jedemo. Lista Dirty Dozen, koju svake godine objavljuje Environmental Working Group, opet je na stol stavila pitanje pesticida u voću i povrću koje se svakodnevno kupuje u trgovinama.
Na vrhu popisa ponovno se nalaze proizvodi koje većina ljudi doživljava kao zdrav izbor. Špinat, jagode, grožđe, jabuke, breskve, nektarine. Namirnice koje završavaju u smoothiejima, salatama, dječjim obrocima. Upravo zato ova lista redovito izaziva reakcije, jer ne govori o egzotičnim ili rijetkim proizvodima, nego o osnovama prehrane. Razlog zašto se isti proizvodi stalno pojavljuju na Dirty Dozen listi leži u načinu uzgoja. Riječ je o kulturama koje su osjetljive na bolesti i štetnike, pa se u konvencionalnoj proizvodnji često tretiraju s više različitih pesticida tijekom jedne sezone. Analize uzoraka pokazuju ne samo prisutnost kemikalija, nego i njihove kombinacije, što je jedan od glavnih kriterija rangiranja.
Špinat se tako već godinama nalazi pri samom vrhu jer listovi lako zadržavaju tragove zaštitnih sredstava. Grožđe redovito pokazuje ostatke više različitih pesticida. Jagode su još jedan česti primjer, a jabuke se ne skidaju s liste već desetljećima. Zajedničko im je to što se uzgajaju masovno, intenzivno i uz visoku razinu kemijske zaštite. Važno je naglasiti da se Dirty Dozen ne temelji na jednom testu ili izoliranom slučaju. Riječ je o analizi tisuća uzoraka, uglavnom iz službenih testiranja hrane koja se već nalazi na tržištu. Drugim riječima, ne govori se o teoriji, nego o stvarnom stanju proizvoda koji završavaju na policama.
U ogromnoj većini slučajeva količine pesticida koje se pronađu nalaze se ispod zakonski dopuštenih granica. To znači da njihova prisutnost ne mora automatski predstavljati zdravstveni rizik, pogotovo ako se voće i povrće pravilno opere, guli ili termički obradi te ako je dio raznolike i uravnotežene prehrane. To, uostalom, naglašava i sam EWG. Cilj ove liste nije zastrašivanje, nego pomoć pri donošenju odluka. Popis služi kao smjernica kada možda ima smisla razmisliti o kupnji ekološki uzgojenih proizvoda, kada dodatno paziti na pranje namirnica ili kada jednostavno biti svjestan načina na koji se određena hrana proizvodi.
EWG kroz ovu listu ne ulazi u raspravu o pojedinim brendovima ili državama podrijetla, nego ukazuje na obrazac. Određene vrste voća i povrća, ako dolaze iz konvencionalnog uzgoja, statistički češće nose ostatke pesticida od drugih. To je cijela poanta popisa, ne priča, nego brojke. S druge strane popisa nalazi se tzv. Clean Fifteen, skupina proizvoda kod kojih se pesticidi rijetko pronalaze ili su prisutni u znatno manjim količinama. Avokado, luk, kukuruz, ananas. Razlika između te dvije skupine pokazuje koliko vrsta proizvoda i način uzgoja igraju ulogu.
Ovakvi popisi redovito izazivaju nelagodu jer ruše jednostavnu sliku „zdravo = sigurno“. Pokazuju da se iza etiketa i savjeta o prehrani krije daleko kompleksniji sustav proizvodnje hrane, u kojem su pesticidi i dalje standard, a ne iznimka. Špinat i grožđe nisu problem sami po sebi, nego simbol šire prakse. Lista Dirty Dozen svake godine ponavlja istu poruku: dio voća i povrća koje se smatra osnovom zdrave prehrane istovremeno je i ono koje je najintenzivnije kemijski tretirano. To je činjenica koja se ne mijenja, bez obzira na to koliko je tko spreman ignorirati ili relativizirati rezultate.
Otvori KEKS Pay
