Jugoslavenski režim pod Titom, premda zaslužan za otpor fašizmu, strogim zavjetom šutnje i provođenjem terora krio je svoje zločine po jamama diljem Hrvatske i Slovenije. Žrtve masovnih likvidacija bez suda osuđene su na zaborav. Nije im se znao grob. I njihovi najbliži morali su pod prijetnjom robije i u strahu za život šutjeti, dok su egzekutori slavljeni kao heroji, čak i u demokratskoj Hrvatskoj dobivali su politička i društvena priznanja, uživali povlaštene mirovine i za bagatelu privatizirano “društveno vlasništvo” nad velebnim stanovima. Naravno da baštinike komunizma kojemu duguju današnji status puca nostalgija, ne daju ništa kontra, te diktiraju što jest ili nije tema. Zato je trebalo tri desetljeća od otkrića Jazovke da i vlast osvijesti što nam je obveza kao civiliziranoj zajednici.
Ljevica u Hrvatskoj je karcinom koji unistava sve u ovoj drzavi. Ljevica nikad nije priznala neovisnu Hrvatsku, nikad je nije dozivjela kao svoju drzavu, a otvoreno place za bivsom drzavom koja nit je bila hrvatska drzava, nit je bila demokratska.