Darko Milošević (37) pušten je iz pritvora jer nismo našli zakonske razloge za njegovo zadržavanje. Prvi obdukcijski nalazi pokazali su da smrt Milorada Miloševića (64) nije mogla biti posljedica neke vanjske ozljede, a preminuli je bolovao od ateroskleroze. Dogodila se, zapravo, čudna situacija, ali tragova nasilja nije bilo i obrana osumnjičenog bila je potpuno smislena, izjavio nam je jučer istražni sudac Ivan Perković, čime je sumnja s osumnjičenog definitivno skinuta.
Darka Miloševića potražili smo u Bolničkoj ulici u Ogulinu. Vidno potresen cijelom situacijom, ispričao nam je:
- Bio sam svjestan svega. Ujutro sam se probudio, sjeo na bicikl i otišao na jednu njivu, gdje sam uzeo nekoliko klipova kukuruza i malo krumpira. To mi je, u biti, bila hrana proteklih nekoliko mjeseci. Spremio sam se oprati krumpir, kad je došao otac i oštrim glasom rekao da ga ne perem, jer ću blatom zaštopati sudoper. Odgovorio sam da ću to očistiti i da u stanu imam ista prava kao on i majka, jer, sudjelovao sam u stvaranju naše domovine, a i s gradonačelnikom sam razgovarao oko dodjele stana. Otac je stao uz štednjak i izvukao utikač iz struje, a kud god ja krenuo on se postavljao ispred mene. Nedugo zatim odgurnuo me u prozor, pa sam ozlijedio rame i lakat, a cijelo mi je vrijeme govorio: "Udari me!". Ja sam mu odgovorio: "Zašto, pa ti si mi, za Boga miloga, otac? Nisam ja nasilan čovjek". Vjerojatno me želio isprovocirati, jer nije trpio da od njega šutim, što je u našoj kući trajalo mjesecima. Doduše, roditelji su razgovarali, ali ne i sa mnom. Uvijek mi je otac prigovarao kako ne privređujem i kako ne mogu u kući jesti, iako je majka mislila drugačije. Zato sam odlučio živjeti na svoj način - kazao je Darko Milošević i dodao da je oca kobnog dana u navali bijesa dvaput lakše udario u trbuh.
Nisu to bili, kaže, jaki udarci jer je zbog gladi bio iscrpljen, iako se nekad bavio sportom i imao tridesetak kilograma više.
- Pokušao sam situaciju smiriti i otac je krenuo prema hodniku, do frižidera gdje je telefon. Podigao je slušalicu, želeći nekog zvati. Krenuo sam prema njemu, a tada je on ostavio slušalicu i zgrabio me za okovratnik majice, nabivši me u štok vrata. I ja sam njega uhvatio za majicu i nakon lakšeg "čupanja" počeo je susjede dozivati upomoć. Trajalo je to tek oko minute, onda je otvorio izlazna vrata i ja sam taj moment iskoristio da ga izguram, jer sam se bojao daljnjih incidenata. Svojim životom tvrdim i siguran sam da je bio na nogama, da nije pao. Zaključao sam se i vratio u kuhinju, i očekujući mamu iz trgovine otvorio vrata. Tada sam ugledao oca kako vani leži nepomičan! Pomislio sam da se pretvara, da glumi kao mnogo puta prije i da mu nije ništa, pa nisam ništa poduzimao. Onda su došli policija i Hitna pomoć i odvezli me u policijsku postaju - pojasnio nam je Darko Milošević.
Kad su mu u policiji priopćili da je otac mrtav, rekao im je da se ne zafrkavaju. Nije vjerovao pričama, jer, kaže, oca je volio i poštivao, bez obzira na nesuglasice i trzavice kojih ima u gotovo svakoj obitelji.
- Teško je sada živjeti s takvim opterećenjem. Ne znam što ću. Želja mi je otići nekud u inozemstvo, da se od svega oporavim. Vjerujem kako će mi u tome pomoći rođaci i s očeve i majčine strane - zaključio je Darko Milošević, povremeno brišući suze, napominjući da mu je žao što su i susjedi trpjeli zbog njihovih nesuglasica i slušali prepirke i galame.
Ono što ga je posebno zaboljelo jest osmrtnica, na kojoj među ožalošćenima nije bilo njegova imena.
Dubravka VUKOVIĆ
Otvori KEKS Pay
