Smatraju kako se njihov glas u politici ne čuje, kao i da u toj sferi jednostavno nisu dovoljno zastupljeni, iako, načelno, pokazuju nešto veći interes za politiku i politička zbivanja u odnosu na prije nekoliko godina. Nije novost da imaju apsolutno nisko ili gotovo nepostojeće povjerenje u političke institucije, napose kada je riječ o Saboru i Vladi, ali ono što iznenađuje jest činjenica i da prema političkim strankama gaje izrazito negativan stav, neovisno o tome jesu li one lijeve, desne ili centrističke. Pa ipak, bez obzira na to što su veliki skeptici u brojnim pitanjima koja se tiču njihove budućnosti, sve se više politički angažiraju u alternativnim oblicima sudjelovanja, što ukazuje na rastući interes za doprinos zajednici i društvu u kojem žive. Dio je to slike o mladima, pripadnicima generacije Z, koja se može iščitati iz posljednje Studije o mladima. Nju provodi Zaklada Friedrich Ebert Stiftung (FES), a pruža uvid u to kako mlade generacije doživljavaju razvoj društva i svoju budućnost. Cilj je, navode u zakladi, poticati informiranu raspravu o stavovima mladih glede politike i demokracije u kontekstu njihovih životnih okolnosti i vrijednosti, što uključuje pitanja vezana za obrazovanje, zapošljavanje i mobilnost, obitelj i prijatelje te njihove opće stavove i percepcije o kritičnim temama. Studija se bavi mladima u dobi od 14 do 29 godina, a paralelno se, uz Hrvatsku, provodi u drugim zemljama jugoistočne i srednjoistočne Europe. Posljednji su rezultati objavljeni potkraj 2024., a zanimljivi, ponegdje i zabrinjavajući uvidi u stavove, strahove i aspiracije novih generacija nadovezuju se na prethodne studije FES-a te pružaju presjek stanja i trendova.
Kada je riječ o političkoj participaciji, volontiranje i potpisivanje online peticija, mladima su, dakle, ti neformalni oblici političkog djelovanja privlačniji nego tradicionalni obrasci poput članstva u političkim strankama. Ipak, većina se osjeća nedovoljno zastupljeno u nacionalnoj politici. Mladi u Hrvatskoj u prosjeku se identificiraju kao centristi, ali s blagim nagibom prema desnim ideologijama.
– Rašireno je mišljenje kako njihov glas nije dovoljno prisutan u politici te da nisu adekvatno zastupljeni. Nešto su više politički angažirani u odnosu na prethodni ciklus istraživanja, ali uglavnom su sve tendencije više ili manje očekivane kada govorimo o dimenziji političkih stavova i participacije, pa čak i kada ih usporedimo s rezultatima njihovih vršnjaka u drugim zemljama. Usko vezano s time, treba naglasiti da je prisutna i slaba razina konzumacije tradicionalnih medija. Ono što svakako iznenađuje jest sveopća razočaranost u političke stranke, neovisno o ideološkoj orijentaciji – pojašnjava dr. sc. Nikola Baketa, koautor studije te znanstveni suradnik na zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja. Stavovi, strahovi i aspiracije mladih generacija sadržani su u brojnim sferama, od problema korupcije u obrazovanju, preko straha od nezaposlenosti, do sve veće želje za odlaskom iz zemlje, a istodobno, istraživanje upućuje na promjene u tradicionalnim vrijednostima, rastući interes za neformalne oblike političkog sudjelovanja i blagi pomak udesno u ideološkoj orijentaciji u odnosu na prethodna dva ciklusa istraživanja. Osjećaj nedovoljne informiranosti i manjka znanja o političkim procesima, ali i percepcija da su tradicionalni politički kanali, poput stranaka, zatvoreni i nedostupni za njihove ideje i inicijative poseban su uteg za mlade.
Nezaposlenost je pak, uz manjkavi zdravstveni sustav, najveći strah generacije Z u Hrvatskoj. Bojazan od gubitka posla ili nemogućnosti pronalaska radnog mjesta izuzetno je prisutan, što je razumljivo s obzirom na visoku stopu nezaposlenosti mladih u zemlji. Želja za odlaskom iz Hrvatske u potrazi za boljim životom također je u porastu u odnosu na 2018. Poboljšanje životnog standarda glavni je motiv za iseljavanje, ali veliku ulogu igraju i politički razlozi. Ispitanici također izražavaju zabrinutost zbog neusklađenosti obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. Iako mnogi nastavljaju obrazovanje na višim razinama, znatan broj ih se suočava s problemima pri pronalasku posla u struci. To dovodi do prekarizacije rada, pri čemu su prisiljeni raditi poslove ispod svoje razine obrazovanja ili na nesigurnim ugovorima. Jedan od gorućih problema jest i korupcija u obrazovnim institucijama koja je u stavovima mladih istaknuta kao veliki problem. Velik broj ispitanika smatra da se ocjene i ispiti mogu "kupiti", što narušava povjerenje u obrazovni sustav i njegovu sposobnost da pruži jednake šanse svima. Taj je podatak u skladu s nalazima iz prethodnih istraživanja, što upućuje na kroničan problem koji zahtijeva sustavno rješavanje.
Jedan od najupečatljivijih nalaza istraživanja jest znatan porast broja mladih u Hrvatskoj koji ne planiraju imati djecu. Dok je 2018. samo 6,4 posto mladih izjavilo da ne želi djecu, taj se postotak u najnovijem istraživanju popeo na čak 23 posto. Ovaj dramatičan porast upozorava na duboke promjene u percepciji obiteljskog života i roditeljstva. Paralelno s tim, istraživanje bilježi i pad važnosti braka kao institucije. Mladi sve manje vide brak kao nužan korak u životu, što se odražava i u porastu kohabitacije, odnosno sve većeg broja mladih koji žive zajedno izvan braka. Ipak, tradicionalne vrijednosti, iako modernizirane, i dalje su prisutne, posebno u zemljama koje nisu članice EU.
Institut za društvena istraživanja u suradnji s nizom partnera periodično provodi i istraživanje o političkoj pismenosti mladih, ali na nešto užoj populaciji; hrvatskim maturantima. Posljednji ciklus proveden je 2021., a rezultati su tada pokazali opetovano nisku razinu povjerenja u političke institucije pri čemu su u vrhu političke stranke sa 7,2, Hrvatski sabor s 14,7 te Vlada sa 16,7 posto. Nešto bolje kotiraju lokalna vlast i Predsjednik Republike, a s druge strane, većinsko povjerenje uživaju vojska, s oko 66 posto, i znanstvenici s nešto više od 63,5 posto. Zanimljivo je da, iako se često informiraju putem društvenih mreža i internetskih portala, maturanti upravo tim izvorima najmanje vjeruju. Uz nepovjerenje u institucije, učenici završnih razreda srednjih škola tada su pokazali i relativno nisko političko znanje, slično rezultatima iz 2015., a uočeno je smanjenje razumijevanja temeljnih političkih pojmova i ustavno-političkog poretka, ali i porast političke osviještenosti. Iako tri četvrtine mladih podržava uključivanje pojedinaca u rješavanje društvenih problema, razina političke participacije i dalje je niska. Svjesni su uloge civilnog društva, ali vide ga kao neovisnog aktera, odvojenog od političkih stranaka. Ono što je važno jest moment liberalizacije u stavovima, komentira Baketa.
– Istraživanje upućuje na blagi pomak prema demokratskim stavovima đaka u odnosu na prethodno istraživanje iz 2015. To se posebno očituje u tolerantnijem odnosu prema homoseksualnim osobama, smanjenju autoritarnih tendencija te odnosu prema medijima i tuđoj nacionalnoj pripadnosti, a pozitivne stavove pokazuju i prema rodnoj ravnopravnosti. Iduće ćemo godine, u novom ciklusu istraživanja, zapravo moći potvrditi postoji li trend liberalizacije stavova ili je 2021. iz nekog razlog bila iznimka – ističe Baketa.
Učenici gimnazijskih programa tada su pokazali da u pravilu imaju najotvorenije stavove, domeće on, u skladu s liberalno-demokratskom političkom kulturom i sustavom. Slijedili su ih učenici četverogodišnjih strukovnih, a zatim i učenici trogodišnjih usmjerenja.
– Najveće se razlike u tom smislu vide u tipu škole, a postoje i razlike i između spolova pa su tako djevojke nešto liberalnije kad je riječ o homoseksualnoj orijentaciji, a s druge su strane mladići skloniji autoritarnim stavovima, odnosno odobravanju nekakvih autoritarnih tendencija – zaključuje Baketa.
Uopće nebitno kako se osjećaju,kad ne žele izać na glasanje