Prvo je stradao francuski turist – žena koju je u prosincu 2020. u blizini Saint-Martina usmrtio morski pas. Voditelj obližnjeg kluba vodenih sportova isplovio je čamcem kako bi pomogao, ali zatekao je njeno beživotno tijelo kako pluta licem prema dolje, s otvorenom ranom na desnom bedru. Samo mjesec dana kasnije, nekoliko otoka dalje, kod St. Kittsa i Nevisa morski je pas teško ozlijedio ženu koja je ronila s disalicom. Imala je više sreće – preživjela je.
Ubrzo nakon prvog napada, francuskog je morskog biologa Erica Cluu s pariške École Pratique des Hautes Études nazvao poznanik s Kariba. - Otočne zemlje često traže moju pomoć nakon ugriza. Moja vizija je nova: tvrdim da nemate problem s morskim psima općenito, nego s jednim određenim morskim psom - kaže Clua, prenosi The Guardian. Prema Clui, sukobi ljudi i morskih pasa nisu uvijek slučajni. On vjeruje da postoje tzv. problematični morski psi – odvažne jedinke koje su još u mladosti naučile da čovjek može biti plijen. Ako ih se uspije identificirati i ukloniti, smatra, moglo bi se izbjeći kolektivno ubijanje stotina životinja, što se u prošlosti znalo događati nakon tragedija.
Masovni pokolji morskih pasa danas su rjeđi, ali i dalje postoje. Između 2011. i 2013. kod francuskog otoka Réuniona ubijeno je više od 500 primjeraka. Čak ni to nije bilo dovoljno za neke – četiri godine kasnije profesionalni surfer tražio je svakodnevne odstrele. Nakon napada na francusku turistkinju, Clua je zatražio da se s njenih rana uzmu brisevi. Kada su stigli rezultati, pokazalo se da su oba napada – u Saint-Martinu i na St. Kittsu i Nevisu – počinila ista jedinka tigrastog morskog psa duga oko tri metra.
Clua i njegov tim tada su krenuli u potragu. Tijekom siječnja i veljače 2021. izvukli su iz mora 24 tigrasta morska psa, a analizirali još 25 ulovljenih oko susjednih otoka. Svakog su preokrenuli na leđa i pokušali izazvati povraćanje kako bi pronašli tragove ljudskog tkiva – bez uspjeha. Analiza DNK također nije pokazala podudarnosti.
Potraga se nastavlja i danas. Nakon napada u svibnju 2024. ponovno su uzeti uzorci sluzi s rana, a Clua čeka rezultate. Ako se pokaže da je riječ o istoj jedinki, vjeruje da bi jednog dana mogao uloviti “krivca”. No ideja o “problematičnim morskim psima” duboko dijeli struku. Dok neki, poput australske istraživačice Lucille Chapuis, smatraju da koncept nije nelogičan – jer na kopnu postoje problematični lavovi, tigrovi ili medvjedi – drugi ga u potpunosti odbacuju. Boje se da bi takav narativ mogao stvoriti dojam da u oceanima vrebaju krvoločne “čudovišne zvijeri” nalik onoj iz filma Ralje.
Clua uzvraća da nije riječ o monstrumima, već o pojedinačnim životinjama koje su naučile drukčije obrasce ponašanja. On navodi još dva primjera: tigrastog morskog psa iz Kostarike odgovornog za više ugriza te oceanic whitetip jedinke koja je 2020. u Egiptu usmrtila plivačicu, a potom pokušala ugristi i Cluinog kolegu. No i oni znanstvenici koji priznaju forenzičku preciznost njegovih analiza, poput Toby Daly-Engel s Florida Institute of Technology, upozoravaju da su takvi slučajevi rijetki.
- Ti predatori jedu gotovo sve – pa i gume – i više su oportunisti nego specijalizirani lovci na ljude - kaže. David Shiffman, biolog iz Washingtona, smatra da je potraga za “krivim morskim psima” neprovediva i da resurse treba usmjeriti na prevenciju – spasioce, nadzor plaža i edukaciju kupača. - Za one koji ne žele riskirati susret s morskim psima, imam sjajnu vijest: postoje bazeni - ironično dodaje Catherine Macdonald sa Sveučilišta u Miamiju.
Clua, međutim, ne odustaje. Na Saint-Martinu i dalje surađuje s lokalnim vlastima i skuplja biološke uzorke nakon svakog napada. Na pitanje je li ga samog ikada napao morski pas, odgovara da mu se to dogodilo samo jednom u 58 godina ronjenja – kada se u tišini podvodnog ribolova iza njegovih leđa pojavio bikovski morski pas. Osjetio je da bi mogao postati plijen, no susret je završio mirno – morski je pas jednostavno otplivao.
Otvori KEKS Pay
