Arsenove pjesme “Ono sve što znaš o meni”, “Tvoje nježne godine”, “Otkako te ne volim” i mnoge druge postaju još veće čudo dok prsti Matije Dedića od klavirskih zvukova očevim stihovima i glasu grade još ljepšu kuću. Ma što kuću. Dvorac! Napisao sam ove retke nakon što je Arsen Dedić u ljetu 2014. prvi put pozvan da na Dubrovačkim ljetnim igrama održi koncert u Kneževu dvoru. Dobar dio programa Arsen je tada otpjevao uz pratnju onoga koga je pred publiku pozvao i predstavio kao boljeg od sebe.
Godinu dana kasnije, sredinom rujna 2015., ni mjesec dana nakon Arsenove smrti, razgovarao sam za Obzor s Matijom Dedićem u Korčuli. Pitao sam ga koliki je put prešao da bi na kraju dočekao da ga veliki otac predstavi kao boljeg od sebe? Odgovorio je: “Bio je to vrlo dug put. Ja sam se svom ocu priključio tek 2005., u svojoj 32. godini. Iskreno, bio sam sigurno za to spreman i nekoliko sezona ranije... Dosta sam ja tu rovario i tražio put dok nisam dočekao tu rečenicu, da me Arsen predstavi riječima ‘onaj koji je bolji od mene’. Uvijek mi je žao što sam puno više takvih pohvala u životu čuo od drugih ljudi nego od njega samog, ali takvi su bili i takvi jesu dalmatinski očevi.”
U vremenu nasilja i vulgarnosti dragocjena je bila njegova glazba i način na koji ju je dijelio i darivao
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
