– Utemeljenje sedmogodišnje škole krajem 40-ih godina prošloga stoljeća za Ivanec je bilo od golemoga značenja. U grad je došao obrazovan nastavnički i profesorski kadar, redom eminentni i autoritativni ljudi koji su cijeli niz godina nakon toga presudno utjecali na razvitak kulturno-prosvjetnog, glazbenog i socijalnog života Ivanca. Za mene, koji sam bio iz vrlo siromašne obitelji koja mi nije mogla financirati dalje školovanje u Varaždinu, sedmoljetka je bila spas. I ne samo za mene nego i za mnoge druge kolege iz generacije, sedmoljetka je bila nešto najljepše što nam se moglo dogoditi jer nam je omogućila nastavak obrazovanja!
Tim se riječima Ivo Sever, umirovljeni sveučilišni profesor, kojeg su nekad zbog guste crne kose zvali Vuk, na sastanku prve generacije učenika koja je prije 60 godina maturirala na kraju sedmoljetke prisjetio dana mature 1952. godine! Da su današnji 75-godišnjaci još i te kako poletni, pokazuje i podatak da je njih petnaestak formiralo inicijativnu skupinu "Malih maturanata“ te u prostorima ivanečke Osnovne škole održalo prvi skup. Unatoč manjim ili većim zdravstvenim tegobama, odlučili su da će uvođenje sedmoljetke obilježavati svake godine u lipnju. Od ravnatelja Dragutina Brezovca zatražili su dozvolu da u školskim prostorima u znak sjećanja na taj događaj postave spomen-ploču, a dogradonačelnici Jasenki Friščić nagovijestili su da će Gradu Ivancu predložiti da jednu ulicu nazove – Sedmogodišnjom ulicom.
O pozitivnim promjenama koje je sedmoljetka unijela u sudbine tadašnjih đaka i omogućila im nastavak naobrazbe posvjedočili su i Stjepan Slivar i Franjo Sever, kojima je to bila odskočna daska za dalje školovanje i usavršavanje.
– Unatoč tomu što nas život nije ni pazio ni mazio, još smo mladi u srcu! – poručila je Ankica Čiček uime generacije "koja je početkom 50-ih zajedno koračala“. Da se "mali maturanti" zbog godina ne osjećaju otpisanima, potvrđuje Ivo Sever, koji kaže da bi svoje iskustvo sveučilišnog profesora na Ekonomskom fakultetu volio dati na raspolaganje svom rodnom gradu i uključiti se u rad gradskih gospodarskih tijela.
– Mi, "sedmogodišnjaci", bili smo posebna, kultna generacija. Tada su se roditeljski sastanci održavali jednom mjesečno, u pravilu nedjeljom. Škola je tada bila neprijeporna institucija. Od mene se očekivalo da me učitelji hvale, a u protivnom – jao meni! Nad učenicima su bdjeli i roditelji i nastavnici i to je ono što treba cijeniti i pamtiti – kazao je Sever. Učenike je pozdravila i njihova nekadašnja nastavnica Marija Maca Vidoni, rođena Kučinić, koja se prisjetila kako je od svojih tadašnjih učenika bila starija samo – pet godina.
Otvori KEKS Pay
