Poziv francuskog predsjednika Emmanuel Macron da Europska unija posegne za "trgovinskom bazukom", skrenuo je pozornost na jedan od najjačih, ali dosad još neaktiviranih alata europske trgovinske politike. Macron govori o Instrumentu protiv ekonomskog prisiljavanja (ACI), pravnom mehanizmu EU iz prosinca 2023., namijenjen situacijama u kojima treće zemlje koriste gospodarske mjere kako bi prisilile EU ili neku državu članicu na određenu političku odluku. Polazišna je pretpostavka da trgovinske mjere same po sebi nisu sporne, ali da postaju problematične kada se koriste kao sredstvo političkog pritiska. Takve prakse EU smatra nedopuštenim zadiranjem u suvereno pravo Unije i država članica da samostalno donose odluke, a procjena se provodi od slučaja do slučaja.
ACI obuhvaća širok raspon mogućih oblika ekonomskog pritiska. Može se primijeniti na mjere koje utječu na trgovinu robom i uslugama, uključujući carine, kvote i druga trgovinska ograničenja, ali i na ulaganja, primjerice kroz prijetnje povlačenjem kapitala ili obustavu investicijskih projekata. Instrument obuhvaća i neformalne ili administrativne pritiske, poput zadržavanja robe na granicama, selektivnih regulatornih zapreka ili pozivanja na "tehničke" i "administrativne" razloge koji imaju političku svrhu. Nadalje, pokriva pritiske kroz javnu nabavu, financijska tržišta i bankarske usluge, pristup tržištu kapitala, kao i mjere povezane s pravima intelektualnog vlasništva, izvoznim kontrolama i drugim područjima ekonomske politike.
Donošenje "bazuke" uslijedilo je nakon niza iskustava u kojima su se ekonomski instrumenti koristili za politički pritisak. Ključni katalizator bio je slučaj u kojem je Kina 2021. i 2022. ograničila trgovinu s Litvom nakon što je ta članica EU dopustila otvaranje tajvanskog predstavništva u Vilniusu. Mjere nisu bile formalno proglašene kao carine ili sankcije, nego su se provodile kroz administrativne i regulatorne kanale: litavski proizvodi nestajali su iz carinskih sustava, izvoz je faktički blokiran, a multinacionalne kompanije bile su izložene pritiscima da Litvu uklone iz svojih lanaca opskrbe kako bi zadržale pristup kineskom tržištu. U Bruxellesu je taj slučaj protumačen kao politički motiviran gospodarski pritisak i upozorenje na ranjivost manjih država članica te na činjenicu da se ekonomska prisila može provoditi neformalno i bez jasnog pravnog traga.
U europskim raspravama navodili su se i drugi primjeri koji su potvrđivali širi obrazac takvog ponašanja, poput spora između Japana i Južne Koreje, u kojem je Japan ograničio izvoz ključnih industrijskih inputa nužnih za južnokorejsku industriju poluvodiča nakon političkog spora povezanog s povijesnim pitanjima. Kao relevantni primjeri spominjani su i dugogodišnji energetski pritisci, u kojima su selektivne isporuke ili manipulacije cijenama energenata korištene kao sredstvo političkog utjecaja na pojedine države.
"Trgovinska bazuka" se aktivira kroz propisani postupak, Europska komisija najprije ispituje postoji li politički motiviran gospodarski pritisak, a Vijeće Europske unije potom provedbenim aktom službeno utvrđuje njegovo postojanje. Tek nakon pokušaja dijaloga i deeskalacije mogu se uvesti ciljane i privremene protumjere, koje se ukidaju čim prestane potreba za njima.
Iako je instrument na snazi od kraja 2023., ACI dosad još nije formalno korišten. Razlog leži u njegovoj političkoj težini. Francuski predsjednik očito misli da ACI treba prestati biti, kao do sad, sredstvo odvraćanja, i postati alat koji bi se prvi put stavio u funkciju.
Otvori KEKS Pay
Kada pogledam ove tzv. vođe, tzv. EU, neugodno mi je tko nas vodi, da ne rabim neki slikovitiji izraz...