Prvi put nakon više od četiri stoljeća javnost može vidjeti lice navodnog "vampira" - čovjeka čiji su posmrtni ostaci namjerno osakaćeni kako bi se spriječio njegov povratak među žive. Tijelo je pronađeno u grobu unutar utvrde Račesa u istočnoj Hrvatskoj. Nakon smrti pokojnik je bio ekshumiran, obezglavljen i ponovno pokopan licem prema dolje, uz dodatno opterećenje teškim kamenjem. Budući da ovakvo skrnavljenje ne može biti posljedica prirodnih procesa, stručnjaci smatraju da je riječ o svjesnom pokušaju sprječavanja njegova "ustajanja iz groba", piše Sky News.
Zahvaljujući suvremenim znanstvenim metodama, pokojnikovo lice sada je rekonstruirano prema njegovoj lubanji. Arheologinja Nataša Šarkić, članica istraživačkog tima, smatra da strah koji je izazivao nakon smrti ima korijene u njegovu životu. Bioarheološka analiza pokazala je da je muškarac često sudjelovao u nasilnim sukobima te da je preminuo nasilnom smrću. Tijekom života pretrpio je najmanje tri teška slučaja međuljudskog nasilja, od kojih je jedan trajno deformirao njegovo lice. Takav izgled mogao je izazivati strah i odbojnost, što je dovelo do društvene izolacije. Prije nego što se oporavio od pretposljednje traume, zadobio je smrtonosne ozljede.
Prema slavenskoj tradiciji, za osobe kojima je život bio ispunjen nasiljem, koje su umrle nasilnom smrću ili su bile smatrane grešnima ili društveno devijantnima, mislilo se da su podložne pretvaranju u vampire. Zbog deformirana lica i marginalnog načina života, ovaj je muškarac vjerojatno bio doživljavan kao nadnaravna prijetnja.
U slavenskom vjerovanju duša ostaje vezana uz tijelo otprilike 40 dana nakon smrti. Tijekom tog razdoblja provodile su se različite preventivne mjere: probadanje kolcem, spaljivanje ili odsijecanje glave, pokapanje licem prema dolje, opterećivanje kamenjem ili vezanje udova. Grob u Račesi pokazuje tipične prakse povezane s tzv. antivampirskim ritualima.
Ovakvi rituali nisu bili rijetkost u srednjovjekovnoj Europi i često su pratili specifična vjerovanja o zlim duhovima i nemirnim mrtvacima. Ljudi su vjerovali da nasilna smrt ili neobičan način života mogu stvoriti vezu između preminule osobe i nadnaravnog svijeta. Osim mjera poput postavljanja kamenja ili vezanja udova, često su se provodile i ceremonijalne molitve, stavljanje talismana i znakova zaštite, kojima bi zajednica nastojala spriječiti svaku prijetnju "živog mrtvaca". Te su se prakse razlikovale od regije do regije, ali motiv je uvijek bio isti – zaštita živih od povratka pokojnika i mogućeg širenja bolesti, nesreće ili smrti.
Za rekonstrukciju lica grafički stručnjak Cícero Moraes koristio je podatke dobivene CT snimanjem lubanje. Iako je bila fragmentirana, lubanju je bilo moguće virtualno rekonstruirati i digitalizirati. Zatim su korišteni podaci živih donora kako bi se odredio položaj crta lica i debljina mekih tkiva. Primijenjena je i metoda anatomske deformacije, kojom se digitalni model glave prilagođava obliku lubanje.
Rezultat je objektivna rekonstrukcija lica temeljena isključivo na koštanoj strukturi, bez subjektivnih elemenata poput boje kože ili kose. Druga, umjetnički slobodnija verzija dodaje te elemente kako bi se dobio realističniji prikaz. Moraes opisuje lice kao "neprijateljsko i prijeteće", ističući ožiljak i ozljede, koji svjedoče o burnom životu.
Muškarac iz Račese živio je u 15. ili 16. stoljeću, bio je visok oko 163 cm i umro je u dobi između 40 i 50 godina. S obzirom na brojne ozljede moguće je da je bio vojnik ili osoba naviknuta na nasilne sukobe. Pokopan je unutar prostora koji je vjerojatno bio crkva, ali na najnepovoljnijem mjestu uza zid. Zanimljivo je da glava nije uklonjena rezom – čini se da je doslovno iščupana s tijela.
Grob je otkriven 2023. godine i jedan je od više od 180 ukopa pronađenih u utvrdi, smještenoj oko 110 kilometara jugoistočno od Zagreba. Vjerovanja u vampire zabilježena su i drugdje u Europi, primjerice u Poljskoj i Srbiji. U Hrvatskoj je povijesno poznat slučaj Jure Granda Alilovića, seljaka iz Istre koji je umro 1656. godine i opisan je kao vampir. Račesa je tijekom povijesti bila pod upravom templara, zatim ivanovaca, a poslije lokalnog plemstva. Studiju o ovom neobičnom nalazu objavili su Moraes, Šarkić i suradnici u znanstvenom časopisu OrtogOnLineMag.
Otvori KEKS Pay
