Osvojile su je njezine predivne krupne oči, ništa drugo nije joj bilo važno, ni što je maca crne boje, ni što ima tri noge, govori nam gospođa Iva. Kira je stigla prije dva mjeseca i uljepšala život i njoj i njezinim sinovima, ali i Tilly i Hugu, macama koje već dvije godine žive s njima. Iako Tilly još ponekad malo negoduje, suživot tri mace sve je bolji.
– Moja djeca i ja godinama smo željeli kućnog ljubimca. I čim smo se uselili u svoj stan, odmah smo to i ostvarili. Tilly i Hugo su iz Osijeka, na svijet su došli na ulici, a k nama su stigli kad su imali sedam tjedana. Išli smo po njih u Osijek – opisuje nam gospođa Iva. Kaže, već dulje vrijeme razgovarali su da bi mogli udomiti još jednu macu. Razmišljali su i o psu, ali shvatili su da bi zbog njihovih dnevnih obveza predugo bio sam, a to nisu željeli. Zbog svega su odlučili da će ipak udomiti još jednu macu, a dogovorili su se i da to bude životinja koja bi se po svemu teško udomila. Gospođa Iva pronašla ju je u udruzi Mačke i mačori zagrebačkih ulica, a oni su joj dali ime Hope. Priznaje, nimalo je nije mučila boja dlake ili izgled, ali nije znala kako se u životu snalazi maca koja ima tri noge.
– Nisam znala kako će se složiti s našim macama, hoće li moći s njima s obzirom na svoju invalidnost. Razgovarala sam o svemu s gospođom Alemkom i shvatila da to nije nikakav problem, da životinja zapravo i ne zna da ima tri noge, što je naša maca vrlo brzo i dokazala – govori nam.
Hope, sada Kira, pronađena u Novom Jelkovcu, gladna i teško ozlijeđena, pomoć je potražila u jednom dvorištu. Imala je i sreće, jer njezina priča jedna je od onih – kad se male ruke slože.
– Ovo je zapravo priča o tome kako pomoći maci koja pomoć hitno treba. Ona je najvjerojatnije stradala pod haubom automobila, mišići su joj bili doslovno ostrugani s kosti. Nitko ne zna kako je uopće došla do dvorišta u kojem je dobila pomoć i u kojem je uhvaćena, kakve je bolove imala, kako je izbjegla sepsu i na kraju ostala i živa – kažu u udruzi. Maca je zbrinuta, sve je obavljeno u dogovoru s gradskim skloništem, operirana je, nakon oporavka pronađen joj je i privremeni smještaj, a onda se javila i udomiteljica kojoj je bilo važno samo da joj pomogne. Baš sve je bilo onako kako bi i trebalo biti, nitko nije okrenuo glavu i svatko je dao najviše koliko je mogao da se spasi ozlijeđena maca.
S obzirom na to da Tilly i Hugo prvih dana nisu nimalo bili oduševljeni novom članicom obitelji, gospođa Iva pobrinula se da njihovo upoznavanje ide polako, iz dana u dan. Zbog toga je Kira dobila svoju rezidenciju u kuhinji u kojoj su je mogli i odvojiti kad nikoga nema kod kuće. A ona se toliko naučila na ovaj prostor da i dalje spava na stolcu na kojem je zaspala prve večeri kad je stigla.
– Kira je prvo mene prihvatila, nas dvije imamo ritual prije spavanja. Odnesem je u kuhinju, ugasim svjetlo, a ona onda prede. Kad se počne vrpoljiti u mojim rukama, znam da je vrijeme da je spustim na stolac. Cijelu noć je tu mirna i spava, baš kao i Tilly i Hugo – opisuje nam. I dok je Tilly još nezadovoljna kad se Kira stisne uz svoju udomiteljicu, Hugo je dobio partnericu za igru i jurcanje po stanu.
– Kira kao da ima nogicu viška, a ne jednu manje. Trči svuda, moji zajedno nisu toliko trčali kao ona sama. Ne može jedino jako visoko skočiti, ali bez problema se može popeti na stolac, penjalicu, kamo god želi. Dobila je i svoju oprsnicu i lajnu za šetnju, jer naše mačke samo tako izlaze iz stana. U svemu je ravnopravna, može sve kao i Tilly i Hugo – ističe gospođa Iva.
Dodaje i da je Kira donijela posebnu radost u njihov dom. Jako voli igračke, najviše jednu očerupanu mahalicu i loptice. A kako se ove odrasle mice više ne žele igrati, i ona i njezini dečki ponovno mogu uživati zabavljajući se s mačkom koja je odagnala sve njihove sumnje i pokazala im kako se živi na tri noge.
