Unatoč sankcijama, Rusija i dalje ostvaruje značajne prihode od izvoza fosilnih goriva na Zapad, čime financira svoju invaziju na Ukrajinu koja traje već četvrtu godinu. Analiza BBC-a pokazuje da je Rusija od početka invazije u veljači 2022. zaradila trostruko više od izvoza ugljikovodika nego što je Ukrajina primila u obliku pomoći od saveznika. Štoviše, zapadni saveznici Ukrajine platili su Rusiji više za energente nego što su pružili pomoći Ukrajini. Aktivisti pozivaju vlade Europe i Sjeverne Amerike na odlučnije djelovanje kako bi spriječile da ruski energenti potpiruju rat. Prihodi od nafte i plina ključni su za održavanje ruskog ratnog stroja, čineći gotovo trećinu državnih prihoda i preko 60% izvoza. Unatoč sankcijama koje su uveli SAD, Velika Britanija i EU nakon invazije, Rusija je do kraja svibnja 2025. ostvarila više od 883 milijarde eura prihoda od izvoza fosilnih goriva, uključujući 228 milijardi eura od zemalja koje su uvele sankcije, prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA).
Najveći dio tog iznosa, 209 milijardi eura, potječe iz EU. Članice EU nastavile su uvoziti ruski plin cjevovodima sve do siječnja 2025., kada je Ukrajina prekinula tranzit. Mađarska i Slovačka i dalje uvoze rusku sirovu naftu cjevovodima, dok se ruski plin u sve većim količinama doprema u Europu preko Turske. CREA bilježi porast volumena od 26,77% u prva dva mjeseca 2025. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Unatoč naporima Zapada, ruski prihodi od fosilnih goriva smanjili su se 2024. za samo 5% u odnosu na 2023., uz sličan pad obujma izvoza od 6%. Prošle godine zabilježen je porast prihoda od izvoza sirove nafte za 6% i međugodišnji rast prihoda od plinovoda za 9%. Prema ruskim procjenama, izvoz plina u Europu porastao je do 20% u 2024., a izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) dosegao je rekordne razine. CREA navodi da trenutno polovica ruskog izvoza LNG-a odlazi u EU.
Šefica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas objašnjava da savez nije uveo "najstrože sankcije" na rusku naftu i plin zbog straha nekih članica od eskalacije sukoba i kratkoročno niže cijene. Iako najnoviji, 17. paket sankcija Rusiji ne uključuje uvoz LNG-a, EU je usvojila plan za prekid uvoza ruskog plina do kraja 2027. Podaci ukazuju da prihodi koje Rusija ostvaruje od prodaje fosilnih goriva kontinuirano nadmašuju pomoć koju Ukrajina prima od saveznika. Ovisnost o ruskim energentima mogla bi ugroziti napore Zapada da ograniči sposobnost Rusije da financira rat.
Mai Rosner iz Global Witnessa ističe da se mnogi zapadni kreatori politike pribojavaju da bi smanjenje uvoza ruskih goriva moglo dovesti do viših cijena energije. "Mnoge vlade nemaju stvarnu namjeru ograničiti rusku sposobnost proizvodnje i prodaje nafte. Postoji previše straha od posljedica za globalna energetska tržišta i granica ispod koje bi ta tržišta bila previše narušena," izjavila je za BBC.
Osim izravne prodaje, dio ruske nafte završava na Zapadu nakon prerade u trećim zemljama kroz tzv. "rupu u zakonu o rafiniranju". CREA je identificirala šest "rafinerija praonica" u Turskoj i Indiji koje prerađuju rusku sirovu naftu i prodaju derivate zemljama pod sankcijama, koristeći rusku naftu vrijednu 6,1 milijardu eura.
Vaibhav Raghunandan iz CREA-e upozorava: "Zemlje koje uvode sankcije spremne su to prihvatiti. Ovo je rupa u zakonu, potpuno legalna. Svi su toga svjesni, ali nitko ne poduzima ozbiljne korake da to riješi."
Aktivisti i stručnjaci tvrde da zapadne vlade imaju alate za zaustavljanje priljeva prihoda od nafte i plina u ruski proračun. Vladimir Milov, bivši zamjenik ruskog ministra energetike i sadašnji kritičar Putina, zalaže se za strožu provedbu sankcija, posebno ograničenja cijene nafte G7, za koje tvrdi da "ne funkcionira". Milov izražava zabrinutost da bi reorganizacija američke vlade pod predsjednikom Trumpom mogla ometati ključne agencije za provedbu sankcija, poput Ministarstva financija ili OFAC-a.
Drugi pristup je kontinuirani pritisak na rusku "flotu u sjeni" koja izbjegava sankcije. "To je složena operacija koja zahtijeva periodično uvođenje novih sankcija protiv plovila, fiktivnih tvrtki i posrednika svakih nekoliko tjedana," objašnjava Milov. Ovo područje pokazalo se učinkovitijim, posebno nakon novih sankcija koje je uvela odlazeća Bidenova administracija u siječnju 2025.
Mai predlaže zabranu izvoza ruskog LNG-a u Europu i zatvaranje rupe u zakonu o rafiniranju kao "ključne korake u odvajanju Zapada od ruskih ugljikovodika". Raghunandan iz CREA-e smatra da bi EU mogao relativno lako odustati od uvoza ruskog LNG-a: "Polovica njihovog LNG izvoza ide u EU, a samo 5% ukupne potrošnje plina u EU 2024. dolazilo je iz Rusije. Prekid opskrbe ruskim plinom više bi naštetio Rusiji nego potrošačima u EU."
Stručnjaci odbacuju Trumpovu ideju da bi rat s Ukrajinom završio ako OPEC snizi cijene nafte. Milov ističe da bi to najviše pogodilo američku industriju škriljevca, "najmanje konkurentnu naftnu industriju na svijetu". Raghunandan dodaje da su troškovi proizvodnje u Rusiji niži nego u zemljama OPEC-a, pa bi niže cijene više naštetile njima. "Saudijska Arabija to neće prihvatiti. To je već pokušano i dovelo je do sukoba sa SAD-om," zaključuje. Rosner upozorava na moralne i praktične probleme kupovine ruskih ugljikovodika dok se istovremeno podržava Ukrajina: "Sada imamo situaciju u kojoj financiramo i agresora u ratu koji osuđujemo i otpor tom ratu," zaključuje.
Teško će se ameri odreći jeftine nafte i plina koju onda odmah prodaju po duploj cijeni. Jedino mali kao mi moramo se držati emabarga i sankcija te od njih skupo kupovati.