Uzimaj, uzimaj, bez prigovora i pitanja, za nas je dobra i škoda, ne možemo imati mercedes S, još je prije par tjedana odzvanjalo medijskim prostorom. To se vrhovni zapovjednik Zoran Milanović, u zajednici s vojnim vrhom i Glavnim stožerom OSRH, žestio i prijetio premijeru Andreju Plenkoviću i ministru Mariju Banožiću ako ne prihvate američku donaciju Bradleya. I to bezuvjetno.
Bradleyi su ipak dogovoreni, ali ne bezuvjetno, nego pod, ispostavilo se, vrlo solidnim uvjetima. Da smo ih preuzeli bez prigovora, kako je to požurivao Pantovčak te generali i admirali, dobili bismo na kraju tek 28 potpuno opremljenih vozila s vrlo starom opremom i naoružanjem, a ostalih pedesetak vozila završilo bi na otpadu i kao rezervni dijelovi. Kada je ministar Banožić u zadnji čas počeo pregovarati s Pentagonom, bio je to razlog za još jedan posprdni napad.
Nije idealan, ali nije ni loš posao. Kao što Sanaderu priznajem skupljanje boca kao jedinu dobru odluku, tako i Plenkovićevoj vladi moram priznati kako su odluke o nabavci Rafale-a i Bradley-a jedino dobro što su uradili. Postoje i bolji oklopnjaci, ali zbog cijene RH ih ionako ne bi nabavila ili bi ih nabavila u nekom smiješnom broju. Ovako, ipak je to veliki korak naprijed u odnosu na postojeće. Šteta što ih nije nabavljeno 120 (brojka koja se u početku spominjala).