Američku veleposlanicu u Hrvatskoj Julietu Valls Noyes uskoro čeka mjesto na “zidu časti” u konferencijskoj dvorani Veleposlanstva SAD-a u Buzinu pokraj Zagreba. Tamo su već uokvireni portreti svih bivših veleposlanika koji su odradili mandat u Zagrebu. Od 1992., kada su Sjedinjene Države priznale Republiku Hrvatsku, uključujući veleposlanicu Noyes, bilo ih je osmero. Deveti po redu, Robert Kohorst, stiže uskoro.
Zašto odlazite na pola mandata?
Zato što je predsjednik Trump imenovao novog veleposlanika u Hrvatskoj. To je, naposljetku, uobičajena stvar kada se mijenja administracija, a pogotovo kada se stranke mijenjaju u kontroli Bijele kuće. Zbog toga velik broj karijernih diplomata, profesionalca i specijalista za vanjske poslove State Departmenta odlazi prije predviđenog kraja mandata s ambasadorskih položaja.
Pitam vas to jer se uvelike nagađa da odlazite iz političkih razloga nakon dolaska predsjednika Trumpa te da on nije sklon ambasadorima koje je imenovao bivši predsjednik Obama.
Ne odlazim iz političkih razloga. Zamjena veleposlanika uobičajena je procedura kada se u Washingtonu dogodi smjena vlasti.
Stigli ste u Hrvatsku u rujnu 2015. Od tada pa do danas Hrvatska je prolazila kroz razdoblje intenzivne političke nestabilnosti. Milanović je otišao s vlasti, naslijedili su ga Orešković, Petrov i Karamarko koji su se, eto, sami srušili. Pa je onda došao Plenković. Općenito gledajući, kako sada ocjenjujete političku stabilnost u Hrvatskoj?
Sudeći prema saborskom glasovanju o povjerenju Plenkovićevoj Vladi otprije koji dan, čini se da je stanje vrlo stabilno. Istina, ove dvije godine u Hrvatskoj bile su jako zanimljive. Uspjeli smo u dosta stvari, ponosni smo na naše partnere u Vladi RH i počašćeni njihovom otvorenošću. Uvjerena sam da će i moj nasljednik Robert Kohorst biti dočekan na isti način i da će jednako uspješno surađivati s bilo kojom hrvatskom Vladom koju odaberu građani Republike Hrvatske.
Prošli ste priličnu galeriju hrvatskih premijera. Možete li ih ikako usporediti?
Bilo je vrlo ugodno surađivati sa svim predstavnicima vlasti koje su izabrali hrvatski građani. I zbog toga se osjećam počašćeno.
Veliku je uzbunu unio posljednji izvještaj State Departmenta o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Neki su ga političari, recimo Karamarkov bivši ministar kulture Hasanbegović, ocijenili kao falsificirano izvješće hrvatske pseudoljevičarske scene. Je li tako?
State Department već godinama sastavlja te objavljuje takva izvješća i o svim državama svijeta. Uključujući i Sjedinjene Države...
Ovo je bilo, rekao bih, dosta kritički napisano...
U izvješću ima pohvala i pozitivnih referencija. Ali isto tako govorimo o stvarima koje zabrinjavaju. Kada dvije države, Hrvatska i SAD, imaju snažno partnerstvo, mislim da je važno znati i shvatiti da moramo otvoreno diskutirati o pitanjima zajedničkog interesa, a gdje primjećujemo određene probleme.
A tko je sve konzultiran u izradi tog izvješća o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj?
Izvješće je sastavljeno prema informacijama koje su prikupljene iz različitih izvora u Hrvatskoj, međunarodnih promatrača poput OESS-a, stranih novinara i drugih tijela koja se bave takvom problematikom. Ukratko, Sjedinjene Države čvrsto stoje uz taj dokument. Pozivam one koje to zanima da ga pročitaju. U njemu se navode brojne pozitivne stvari. Primjerice, dobro uređeni međureligijski odnosi, integracija muslimanske zajednice... Ali, i problemi.
Vodi li se tajni, podzemni rat Rusije i SAD-a u Hrvatskoj i okolnim državama?
Gledajte, kada govorimo o stanju u jugoistočnoj Europi, poznato je da vlade u Washingtonu i Zagrebu dijele istu viziju i interese. Naše je stajalište, a znamo da je takvo i ono hrvatske Vlade, da trebamo podupirati euroatlantske ambicije država u regiji. Dakle, ohrabriti ih na putu pridruživanja u članstvo EU ili NATO-a. Vrlo smo zadovoljni što radimo s Hrvatskom na ispunjenju tih ciljeva koji su, konačno, u interesu vlada država ove regije. To je strateška vizija koju dijelimo s Hrvatskom.
To je jasno, ali što je s tihim sukobima interesa Washingtona i Moskve tu oko nas?
Nije nikakva tajna i ne bježimo od činjenice da su odnosi Rusije i SAD-a jako pogoršani i na niskoj razini. To je izjavio i državni tajnik Rex Tillerson. Mi bismo željeli vidjeti neki napredak u našim odnosima, ali ne prije ispunjenja stanovitih uvjeta. Prvo, Rusija treba priznati teritorijalni integritet Ukrajine i poduzeti korake u ispunjenju obveza preuzetih njihovim potpisom na Sporazum u Minsku.
Nije li u razumijevanju toga podzemnog sukoba strateških interesa Moskve i Washingtona na ovim prostorima jako indikativan slučaj Agrokora? Evo, ruske banke protiv američkog fonda...
U razumijevanju slučaja Agrokor jako se važno prisjetiti gdje je ta tvrtka bila u ožujku. Na rubu kolapsa i bankrota. Deseci tisuća zaposlenika Agrokora našli bi se na cesti, uključujući i sve njihove dobavljače. Ne treba ništa više reći. Osobno sam ponosna što su američki investitori, koje zastupa Knighthead fond, dio sustavnog rješenja u velikoj krizi oko Agrokora. S drugim investitorima, uključujući rusku banku VTB te skupinu dobavljača, aktivno sudjeluju u planu spašavanja Agrokora. Osiguravaju i vrijeme potrebno za dugoročno restrukturiranje koncerna. Činjenica je da su američki investitori zajedno s ruskom bankom te dobavljačima uložili svježi novac u kompaniju, i to u trenutku kada stvari nisu sjajno izgledale, pokazuje njihovo dugoročno povjerenje u snagu te velike tvrtke. To je jasan znak optimizma i najava boljih vremena.
Da budem konkretniji, oporba u Hrvatskoj i dio poslovnog establišmenta tvrde da im nije do spašavanja velikog koncerna nego do velike i brze zarade. Bez nekog rizika. Kako biste to komentirali?
Knighthead, kako sam rekla, nije jedina kompanija koja je uložila novac u Agrokor. Ne zaboravite pogledati cijelu sliku. Kako je izgledala situacija oko Agrokora na početku krize i kakvo je sada stanje te što nam nosi budućnost. Svi oni koji ističu Knighthead kao nekoga tko ima loše namjere oko Agrokora ne vide ili ne žele vidjeti cijelu sliku. Ukratko, Knighthead, kao i drugi investitori, ima svoje zasluge u spašavanju Agrokora i to se mora priznati.
S druge strane ruskom Sberbanku povjerenik Ramljak osporio je osam i pol milijardi kuna potraživanja...
Nisam sigurna da je to točno. Sberbank je odlučio da više neće posuđivati novac Agrokoru. Ovo što se dogodilo s osporavanjem njihovih potraživanja ne znači da se neće dijelom naplatiti kasnije u procesu...
Da, ruski bankari, kao i svi drugi, vole čekati na svoj novac i ne znati koliko će moći naplatiti...
Uvjet za vraćanje dugova nije bio sudjelovanje Sberbanka ili bilo kojega drugog investitora u novom kreditu Agrokoru. Sberbank je imao priliku, ali donio je poslovnu odluku da to ne želi. Istodobno, VTB, isto ruska banka, dao je novi kredit. A zašto je Sberbank tako odlučio, morate pitati njega.
Rusija je opet najavila mogućnost kupnje dionica Ine u portfelju mađarskog MOL-a ako Hrvatska i Mađarska ne uspiju riješiti spor. Administracija bivšeg predsjednika Obame tražila je načine da pomiri dvije strane. Kako vi gledate na mogućnost da ruski Rosnjeft ipak uđe u vlasničku strukturu Ine?
Smatram da Hrvatska i Mađarska imaju zajednički interes u energetskoj sigurnosti. Primjerice, otvaranje LNG terminala u Hrvatskoj dugoročno bi za obje države poslužilo toj svrsi. Vjerujem da bi postizanje zajedničkog rješenja oko Ine i upravljanja dionicama te tvrtke bilo na istom tragu. Potrebno je da Mađarska i Hrvatska dogovore koji su im dugoročni ciljevi i na koji ih način mogu najbolje postići. Ako se nakon bilateralnih razgovora stvori obostrana želja za dovođenjem novoga strateškog partnera, bilo bi poželjno pozorno proučiti tko je taj partner i poklapa li se njegov dugoročni strateški interes s onim Hrvatske i Mađarske. Upoznata sam i s time da postoji načelni interes jedne zapadne tvrtke za MOL-ove dionice Ine.
Čiji točno?
Informirana sam tako. Neću ništa više o tome reći.
Nisam siguran da sam vas dobro shvatio: dakle, SAD ne bi baš ni bio oduševljen da Mađari prodaju Inine dionice Rosnjeftu?
Nisam to rekla. Rekla sam da o tome trebaju odlučiti Zagreb i Budimpešta na osnovi zajedničkih dugoročnih ciljeva.
O.K., ali američko posredovanje više nije moguće?
Napor koji je poduzeo SAD odvijao se prije odluke Arbitražnog suda o dioničarskom ugovoru Ina-MOL. Okolnosti su sada izmijenjene i mora se promijeniti pristup. Ali najbolje bi bilo da predstavnici dviju država sjednu za stol i dogovore se kako dalje.
Arbitraža je, među ostalim, zaključila da Ivo Sanader nije imao pravično suđenje jer je sudac Turudić bio pristran. Kako vi gledate na suđenje Sanaderu?
Ne želim se o tome izjašnjavati jer su postupci u tijeku.
No, ovakvi zaključci arbitraže jako slabe poziciju RH u pregovorima s Mađarima. Slažete li se?
Bez komentara iz istog razloga.
Vaš šef diplomacije Rex Tillerson nedavno je odgovorio na ranije pismo slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca o hrvatskom odbijanju prihvaćanja odluke Arbitražnog suda o granici između dvije države. To je pismo većinom protumačeno kao podrška hrvatskih stajališta. Je li to tako?
Vrlo smo jasno kazali Ljubljani, Zagrebu i Bruxellesu da se naša pozicija u odnosu na granični prijepor Hrvatske i Slovenije temelji na potpunoj neutralnosti. Imamo odlične odnose s dvjema državama. Hrvatska i Slovenija partneri su u Europskoj uniji i saveznici u NATO-u. Tim više Zagrebu i Ljubljani naglasili smo potrebu za pravovremenim rješenjem ovog spora koji bi, s obzirom na iskustva u ovoj regiji, bio dočekan kao savršen i dobrodošao primjer liderstva.
Dobro, ali razumijete hrvatsku poziciju, odnosno da je proces arbitraže nepovratno kontaminiran i kompromitiran neprihvatljivim ponašanjem slovenske strane ili ste, kao svjetska supersila, spremni ponuditi neki drugi put rješenja ovog spora?
Rješenje koje podržavamo jest da dvije vlade razgovaraju i postignu sporazum o graničnom pitanju.
Znači, mislite da je nužno da se slovenski premijer Cerar konačno pojavi u Zagrebu na Plenkovićev poziv?
Mislim da je svaka inicijativa o razgovoru koji vodi rješavanju graničnog spora dobrodošla. Ali ne želimo ni na koji način određivati format ni sadržaj takvog rješenja. To je na vladama u Zagrebu i Ljubljani.
Vidite li u ovom trenutku bilo kakvu opasnost za hrvatsku nacionalnu sigurnost?
Ne.
Hrvatska predsjednica često spominje opasnost od terorizma u BiH. Njezina stajališta izazvala su burne reakcije u Sarajevu...
Terorizam je očito najveća prijetnja svijetu. Borba protiv terorizma glavni je prioritet Trumpove administracije, vlade SAD-a i Republike Hrvatske. Drago nam je što u tome surađujemo s Hrvatskom i na to smo ponosni.
Slažem se, ali držite li vi da je BiH posebno problematično područje?
Opasnost od terorizma postoji posvuda. Terorizam se može pojaviti na mjestima gdje ga očekujete, ali i tamo gdje ga ne očekujete. Zato moramo imati zajedničke resurse koji će nam omogućiti da se uspješno borimo protiv njega.
Što to američka vojska prevozi s aerodroma na Krku?
Blisko surađujemo unutar koalicije u ratu protiv Islamske države. Vrlo cijenimo hrvatski doprinos u tom važnom segmentu borbe protiv terorizma. Državljani RH bili su žrtve terora Islamske države. Zahvalni smo na pomoći koju nam u ratu protiv Islamske države na različite načine pruža Republika Hrvatska.
Bravo za USA, za NATO, za sve hrvatske saveznike! Na uzas jugonacionalista koji je i ovom zgodom bljuvati otrov prema "zaverenicima u USA, CIAi, Vatikanu"....Neka, neka...ne pomazu vam ni petokolonasi koji placeni stranim novcem demoniziraju Knighthead i ostale americke ulagace,, uzalud vam trud velikosrpski, velikobosanski i domaci jugonacionalisti ! Kako vi kazete "No passaran"!