U početku nam strane zemlje nisu bile sklone, ali svaki drugi dan smo imali sjednicu Vlade i svakog smo dana pisali Ujedinjenim narodima, Europskoj zajednici, državama i vladama svijeta, tim se riječima bivši predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva Franjo Gregurić prisjeća jednog od najzahtijevnijih, ali i najradosnijih događaja moderne hrvatske povijesti, a koji se zbio na današnji dan prije 34 godine. Tek osamostaljenu Republiku Hrvatsku tog je 15. siječnja međunarodno priznala većina zemalja.
O tom razdoblju puno je napisano, ali mnogo toga još uvijek nije dovoljno poznato, kazuje nam Gregurić prisjećajući se raspada Jugoslavije. – Za razliku od Slovenije i nekih drugih zemalja, kod nas se transformacija odvijala u krvi i znoju hrvatskih ljudi – u borbi za samostalnost i slobodu, uz velike ljudske i materijalne žrtve – ističe.
To je bilo vrijeme koje je tražilo veliko jedinstvo hrvatskog naroda, nastavlja bivši premijer koji smatra kako je to najvrijednije postignuće tog vremena, razdoblja Vlade nacionalnog jedinstva. – Nije bilo jednostavno pomiriti interese, ali smo uspjeli. U toj velikoj koaliciji redovito smo se sastajali i dogovarali oko temeljnih pitanja – sa svim koalicijskim partnerima, uključujući SDP, HNS, Hrvatsku seljačku stranku i kršćanske demokrate.
U teškim okolnostima 1991. kada nam međunarodna zajednica nije bila sklona, štoviše uvodila je i sankcije, tek rođena Hrvatska uspjela je izboriti monetarnu samostalnost. – Mnogi se sjećaju da smo u bivšoj Jugoslaviji imali sustav „par–nepar“ i nestašice goriva, ali takvo što tijekom cijelog rata nije nam se dogodilo. Uspjeli smo izbalansirati gospodarsku aktivnost tako da prijeđemo u ratnu ekonomiju, a da pritom osiguramo dovoljno za normalan život i obranu – nastavlja Gregurić.
Posebno ističe ulogu hrvatskog iseljeništva u stvaranju samostalne i suverene Hrvatske, a posebno se prisjeća i žrtve branitelja koji su obranili teritorij. Paralelno s teškim bitkama u obrambenom ratu na bojišnici, odvijala se „diplomatska oluja“ – Vodila se na dva načina. S jedne strane, stalnim pritiskom Vlade i predsjednika Tuđmana na međunarodnu zajednicu kako bi se objasnila istina o događajima na području bivše Jugoslavije i njezina raspada. S druge strane, stvaranjem atmosfere podrške unutar međunarodne zajednice, počevši od Ujedinjenih naroda – otkriva bivši premijer.
Poznato je kako je veliku ulogu odigrala Njemačka, ali i austrijski kancelar Franz Vranitzky kao i Sveta Stolica. – Oni su nam uvelike stajali na raspolaganju. Ne samo Sveti Otac, nego i tadašnji državni tajnik i ministar vanjskih poslova Svete Stolice. Kad god je trebalo, mogli smo razgovarati i dobiti potporu – zaključio je Gregurić koji je u obnovljenoj palači Ministarstva vanjskih i europskih poslova na zagrebačkom Zrinjevcu sudjelovao i na prigodnoj panel raspravi „Međunarodna perspektiva Republike Hrvatske jučer – danas – sutra“ gdje su iskustva podijelili i bivši šef diplomacije Mate Granić te Zdravka Bušić, pročelnika Kabineta predsjednika Tuđmana, a uvodno predavanje o vojno-obrambenoj diplomaciji održao je umirovljeni general Mirko Šundov.
Otvori KEKS Pay
Kada danas vidimo ko je sve bio protiv hrvatskog osamostaljenja, treba se duboko nakloniti Franji, Gregoricu i ostalima koji su vodili Hrvatsku u tom trenutku. Zamisljam recimo da su Racan ili ovi danasnji ili nedaj boze mozemovci, bili na celu Hrvatske, ne bi od nas ostalo nista. Bilo je gresaka, svakako, bilo je i pljacke i losih odluka, udobasi su i dan danas vrlo mocni, lustracija nije napravljena, ali ukupno gledano, bila je to borba Davida protiv Golijata u kojoj smo pobjedili. Gledam danasnju srbiju i bosnu i zahvalljujem svevisnjem sto smo ih se rijesili.