Tamo se potpuno drugačije radi nego kod nas. Primjerice, oni meso puno detaljnije obrađuju, uklanjaju gotovo sve masno tkivo. Imaju i drugačije strojeve – kazala nam je Antonija Ferko koja se tri godine školuje za mesara u karlovačkoj Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi. Ona je, s kolegama Mariom Brckovićem i Elvedinom Ogreševićem te još devet učenika, dva tjedna bila na praksi u Njemačkoj, u Frankfurtu na Majni u okviru projekta "Ja biram VET", programa Erasmus +.
Sredstva iz EU
– Učenicima je sve bilo plaćeno, za projekt vrijedan 25.586 eura dobili smo sredstva iz EU. Iskustvo koje su stekli je veliko jer su radili kod privatnika u manjim obrtima i vidjeli su što znači raditi u Europskoj uniji te gdje je njihovo znanje u odnosu na kolege vani – kazale su nam Mirjana Kovačić i Bojana Cvetković Šoštarić, profesorice koje su bile s njima u Njemačkoj.
– Samo su prvog dana 'proučavali' što znamo, a kada su vidjeli da znamo raditi baš sve, odmah su nam dali da radimo kao i zaposlenici; bojile smo kosu, šišale, radile frizure, pramenove, sve. Vlasnik nam je rekao da cijeni naše znanje i način rada jer smo pažljive i radimo kvalitetno. Frizure koje su radile zaposlenice, po nama, izgledaju savršeno u salonu, no bojim se da nakon nekog vremena neće izgledati tako savršeno, dok će frizura koju mi napravimo i poslije biti odlična – kazale su nam frizerke Martina Mataković, Dorotea Stipčić i Lea Vlaho.
Poštuju prava radnika
Keramičari Josip Cindrić, Goran Vugdragović i Marijo Bede Jakovinac lijepili su pločice u školi, kućama u nizu i kažu da je tamo lakše raditi jer su svi zidovi ravni i novi pa je priprema manja.
– Nitko ne kasni na posao, ali se zato nakon isteka radnog vremena odlazi kući, nema zadržavanja kao kod nas, dok se posao ne završi. Vlasnik šalje drugu smjenu. Traže se detalji, pazi da je sve savršeno napravljeno, traži se i poštuje disciplina, ali se jako poštuju i prava radnika – kažu keramičari.
Svi smatraju da se u Njemačkoj puno više poštuju prava radnika, a smatraju i da bi u inozemstvu bili i bolje plaćeni.
– U frizerskom salonu bilo je još zaposlenih iz naših krajeva. Vlasnik je rekao da nas cijeni kao radnike jer smo dobri, imamo jako dobro znanje iz škola. Dodao je i da se možemo vratiti i raditi kod njega – kazale su frizerke i potvrdile da se u budućnosti vide kako rade u inozemstvu.
– Primijetili smo da uopće ne rade bijeli kruh, već uglavnom raženi. I naši su poslodavci uglavnom bili iznenađeni koliko toga znamo raditi, koliko učimo u školi i kako sami mijesimo pecivo – kazala je pekarica Ana Ostoja, koja je u Frankfurtu bila s Lucijom Tuškan i kolegom Josipom Benčićem.
>> Za svijet je vrhunska znanstvenica, ali za nas nije dovoljno dobra
ako imate priliku odite bez okretanja.