Prve presude koje su pale bivšem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu u dijelu javnosti prikazane su kao iznenađujuće oštre, a tom dojmu pridonijela je kampanja samog Damira Polančeca koja, među ostalim, poručuje kako on ne želi biti Pedro vladajuće stranke te implicira utjecaj visokih HDZ-ovih dužnosnika na pravosuđe, pa tako i presude u slučajevima u kojima se našao kao optuženik. Međutim, analiza činjenica koje okružuju sadržaje optužnice protiv Damira Polančeca upućuje na to da su razlozi već donesenih presuda tek indicije mogućih širih zloupotreba položaja i ovlasti.
Zameće li tragove
Naime, u slučaju Reflektori Damir Polančec uporno ističe da je kriv zbog toga jer je pomagao ljudima rodnog kraja te da mu je krivo što im nije pomagao i više. Kazuje, uostalom, da je dvije trećine troška uređenja nogometnog igrališta u Đelekovcu podmirio iz vlastitog džepa. Dojam je da Damir Polančec namjerno skreće priču što dalje od procesa koji ga tek očekuju. Uopće nije problem u tome što je on nekoga nagovorio da postavi reflektore uz nogometno igralište, nego u tome što je obećao ili možda već odradio kao protuuslugu menadžerima koji su osigurali uređenje igralište.
A ako netko tko je potpredsjednik Vlade iskoristi svoju moć i utjecaj da bi osigurao skupo uređenje nogometnog igrališta na kojem voli igrati na mjestu glavnog seoskog centarfora, onda je riječ o dramatičnom primjeru zloporabe moći i utjecaja. Sve to priznali su i Polančec i njegovi suučesnici, menadžeri, a ipak su kroz nagodbu prošli tek s uvjetnim osudama.
Na nagovor Damira Polančeca, Željko Dražić, direktor Zagreb-Montaže, dogovorio je s Tomislavom Andabakom, menadžerom Sky Officea, da mu izda lažnu fakturu za električarske radove kako bi mogao pravdati trošak Polančecovih reflektora. Željko Dražić ključni je čovjek Vlade Čovića, vlasnika Zagreb-Montaže. Vlado Čović je pak zajedno s Lukom Miličićem iz Dalekovoda partner u Sky Officu, projektu zagrebačkih nebodera blizanaca. I Čović i Miličić su pak kroz Zagreb-Montažu i Dalekovod članovi Adrial konzorcija, tvrtke koja je preuzela šibenski TLM. A šibenski TLM je, podsjetimo, tvrtka u epicentru još jednog Polančecova spora. Među ostalim, Polančeca se tereti da je Hrvatsku elektroprivredu oštetio za oko 600 milijuna kuna jer je vlasnicima konzorcija koji je preuzeo šibenski TLM osigurao jeftinu struju.
Ispada, dakle, da su Polančecu, da bi noću igrao centarfora, reflektore pomogli postaviti menadžeri tvrtki koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s konzorcijem koji je, kako kaže optužnica, izvukao korist od jeftine struje koju je TLM-u osigurao Damir Polančec, čovjek koji voli reći da je istina duboka voda u kojoj se on neće utopiti. Valja podsjetiti da je u slučaju TLM-a bilo sporno i to što je postojao kudikamo bolji ponuđač od domaćeg, tj. od Adriala. Radilo se o litavskom Ukio Banku koji je od našeg konzorcija nudio pola milijarde kuna više i nije tražio jeftiniju struju. Jednostavnim zbrajanjem dolazimo, dakle, do potencijalne štete za državu i javna poduzeća, u slučaju TLM-a više od milijardu kuna.
Novac dao naknadno
To je tema koju će vjerojatno Polančec pretresti tek na suđenju u slučaju HEP & TLM, a na njemu vjerojatno neće spominjati veze sa slučajem Reflektori i pomoć sumještanima, nego će imati tezu da je u TLM-u branio zaposlenike i, vjerojatno, interese Hrvatske.
...jos´je Polancéc \"dobro-prosá\", jer kada pogledamo Osudu Generala Zagorca..., on je za \"Krivo-parkiranje\", dobija 8 godina..., i ne izadje vani dok god je njegov osobni-neprijatelj, Mesic´-zív..!