Jednom radikal, uvijek radikal. Tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati retorika srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Njegova višemjesečna histerija oko vojnog sporazuma Hrvatske, Kosova i Albanije realno je bila očekivana. Naivno je bilo vjerovati da će Vučić propustiti priliku za verbalni napad, posebno na Hrvatsku, koju u posljednjih godinu i pol dana, otkako mu se ljulja vlast, gotovo na tjednoj bazi, bez ikakvih dokaza, optužuje da potiče „obojenu revoluciju u Srbiji“.
Njegova potvrda da Srbija posjeduje hipersonične balističke rakete zrak – zemlja, sposobne gađati ciljeve na udaljenosti od 200 do 400 kilometara, dodatno je poslužila kao motiv za dizanje tenzija, ponajprije prema Hrvatskoj, uz tvrdnje da se Srbija priprema za napad Hrvatske, Albanije i Kosova. Naravno, ovu sumanutu histeriju Vučića, koja je izazvala reakcije i s hrvatske strane, treba promatrati u kontekstu: sve se događa u jeku kampanje za lokalne izbore u deset općina u Srbiji, što dodatno pojačava političku dimenziju njegove retorike.
Žarko Korać, psiholog, iskusni političar i nekadašnji potpredsjednik vlade u vrijeme premijera Zorana Đinđića, u razgovoru za Večernji list ističe da je Aleksandar Vučić izgubio kontakt s vremenom jer je ostao u istoj retorici s kojom ga je u politiku uveo njegov politički mentor i ratni zločinac Vojislav Šešelj. „Njegovo biračko tijelo čine izbjeglice i ostrašćeni šovinisti, odnosno birači Srpske radikalne stranke, i njima se danas obraća. Uvijek je tu neka mržnja i potreba za osvetom. On proizvodi atmosferu tipa: ‘Ja vas branim’, pa je, primjerice, ljudima u općini Smederevska Palanka, za koju 99 posto ljudi u Hrvatskoj nije ni čulo, to razlog da glasaju za njega jer ih, navodno, štiti od ‘zlih Hrvata’. To je potpuno besmisleno“, upozorava Žarko Korać i dodaje:
„Moja je teza da je Vučić zapao u vlastitu ustaljenu propagandu, osobito kada je riječ o Hrvatskoj, koja mu danas više ništa ne donosi. Što će Hrvatska, napasti Novi Sad, Srijem ili Beograd? Tko u to može povjerovati? Oluja je završila prije više od 30 godina, a Hrvatska ni tada nije napala Srbiju. Uvjeravam vas da 90 posto ljudi u Srbiji ne vjeruje da bi Hrvatska ikada napala Srbiju“, kaže Korać, upozoravajući i na Vučićeve kontradiktorne izjave.
„U jednoj rečenici tvrdi da će nas napasti Hrvatska, a u sljedećoj da nas nitko neće napasti. Sve to radi jer sada ima izbore u deset općina. No postoji jedna notorna činjenica: rat je sve dalje, život ide svojim putem. To je kao da netko 60-ih godina želi obnoviti rat između Njemačke i Rusije, prošlo je vrijeme. Ono što je stvarno važno jest da sve više Srba ide na ljetovanje u Hrvatsku, i to masovno, što ranije nije bio slučaj. Ljudi rado dolaze, a ogroman broj njih prolazi kroz Hrvatsku automobilima, uglavnom na relaciji Beograd – Zagreb – Ljubljana prema Europi. Uz to, postoji mnogo poslovnih veza. Kako onda tvrditi da su Hrvati opasni? To je suprotno onome što ljudi vide. Odnosi između Srba i Hrvata na ljudskom, ekonomskom i turističkom nivou u velikoj su se mjeri normalizirali.“
Govoreći o reakcijama hrvatskih dužnosnika, Korać ocjenjuje da premijer Andrej Plenković reagira smirenije i zrelije od predsjednika Zorana Milanovića. Za Milanovića usput kaže da je načelno bio u pravu kada je kritizirao izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj, ali da je njegov kasniji izričaj bio sramotan.
Komentirajući utrku u naoružanju između Hrvatske i Srbije, Korać poručuje: „To je jadno. Vi nemate ni pet milijuna stanovnika, a mi nemamo ni sedam. Tko će tu ratovati?“ Dodaje kako je cijelu priču pokrenuo Vučić: „Sve je to na razini ljudi koji piju pivo ispred dućana i komentiraju. E, to je ta razina. ‘Sad ćemo ratovati.’ Pa ratovali su Srbi i Hrvati, i Srbija nije baš najbolje prošla“, zaključuje Korać.
Lokalni izbori u Srbiji održavaju se za točno 12 dana, pa se može očekivati pojačana paljba Aleksandra Vučića i njegovih političkih i medijskih poslušnika po Hrvatskoj kao dežurnom strašilu, ne bi li osigurao koji glas više na izborima s kojima Hrvatska nema ama baš nikakve veze, a za koje većina ljudi u Hrvatskoj i ne zna da se održavaju.
Bizant je to, nikakve veze sa zapadnim svijetom samo bi ratovali oni još žive u nekakvoj kosovskoj bitci iz 14 stoljeća u mitomaniji.