Naslovnica Vijesti Hrvatska

Pisao je do posljednjeg daha i hladio usijane političke glave

Jasan, jednostavan, dubok pisac. Dugogodišnji kolumnist, politički opinionmaker, cijelog svog života dokazivao je da se može biti novinar s karakterom i stavom
10. studenoga 2017. u 19:53 11 komentara 5345 prikaza
Milan Jajčinović
Foto: Žarko Bašić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je u 63. godini preminuo dugogodišnji novinar i kolumnist Večernjeg lista Milan Jajčinović. Pripadao je onoj generaciji hrvatskih novinara koji su stasali još u ona najolovnija vremena i koji je i tada i kasnije, cijelog svog života dokazivao kako se može biti novinar s karakterom i stavom, profesionalnom snagom uvijek, bez obzira na “vanjske okolnosti” i političke sustave. Svoj novinarski karakter potvrđivao je, kao mnogi njegovi kolege, i u najtežim trenucima borbe za neovisnu Hrvatsku, kao i godinama kasnije. Milan je, kakve li simbolike, takav novinar ostao do kraja, nakon što se hrvao s okrutnom i dugotrajnom bolesti koja ga je iz godine u godinu sustavno uništavala.

milan jajčinović IN MEMORIAM Preminuo dugogodišnji Večernjakov novinar i kolumnist Milan Jajčinović

Objavio je tri knjige

Pisao je svoje kolumne i ostale tekstove čak i onda kada više, doslovno, nije bio u stanju fizički pisati. Nego je govorio i diktirao svoje misli supruzi Veri ili kćerima. Kada više nije mogao govoriti, onda je šaptao. Kada nije mogao više niti šaptati, onda je pronalazio nevjerojatne i čudesne načine da svoju misao prenese na papir i web Večernjeg lista. “Pisanje” njegove kolumne na takav način znalo je biti cjelodnevno ili cjelonoćno. Osim toga, za pisanje politički aktualne kolumne potrebno je mnogo toga, informacije, kretanje u širokom krugu ljudi, kreativna mobilnost, tako da je velika zagonetka kako je Milan uspijevao, kao potpuno nepokretan, bez mogućnosti da barem putem telefona komunicira s ljudima “izvana” – pisati političku kolumnu i biti aktualan. Malo je njegovih čitatelja znalo s kakvim se naporima susreće kako bi njegova kolumna “Politička šahovnica” izašla uredna, smislena, na vrijeme. Premda je radio u nekoliko legendarnih hrvatskih redakcija, u Večernjem je listu proveo najduže vremena, punih 27 godina i one su bile njegove najplodnije autorske godine. Radio je i u Vjesniku i Danasu, a u Večernjem od 1990. Objavio je tri knjige “Đavo i vodeničari” 1998., a 2012. “Korifeji lažnih istina” i “Od Jugoslavije do Euroslavije” 2013. Rođen je 1955. u Bobovcu kod Sunje, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1980., a u novinarstvu je od 1982.

Milan Jajčinović | Autor : Žarko Bašić/PIXSELL Foto: Žarko Bašić/PIXSELL

No, o Milanovu novinarskom i životnom opusu najbolje govore njegove kolumne. Posljednju je bio objavio prije dva mjeseca. Tada je bio aktualan zahtjev da se promijeni ime ulici Tomáša Masaryka. Jer je “bio mason i jer je bio zaslužan za stvaranje stare Jugoslavije”. U svojoj posljednjoj kolumni Milan objašnjava ono što površni političari ne shvaćaju, jer svoje stavove i akcije formiraju izvan povijesnog konteksta. Da vidimo kako je veliki novinar Milan Jajčinović argumentirao svoje stavove: “Iako je zagovarao stvaranje južnoslavenskih država, Masaryk je na izvjestan način zaslužan i za stvaranje ideje o hrvatskoj državi, jer je prava naroda i narodnosti smatrao ciljem društvenog djelovanja, a državu njezinim sredstvom. Na taj način on je utjecao i na hrvatske političare, a posebno na Ivana Meštrovića, Franu Supila i Stjepana Radića... Njega nitko nije mogao zavesti jugoslavenskom veličinom. To ne znaju mnogi današnji hrvatski političari. Neki hrvatski političari bez razloga napadaju Masaryka zato što ne razumiju ni njega ni njegovu politiku. Pa ni dalekosežnost njegove političke misli...

Zdravko Mamić Milan Jajčinović Hoće li balkanoidi 
s tribina pucati i 
po reprezentaciji!?

Masarykov poučak

Bez Masarykove politike ne bi možda bilo na neki način ni današnje samostalne Hrvatske. Bila bi samo Jugoslavija. On je važnošću koju je davao nacionalnim idejama utjecao i na hrvatske masone da se priklone hrvatskoj ideji. Hrvati Ivan Meštrović i Jozo Kljaković su svojim značajnim utjecajem u Jugoslavenskom odboru čuvali postojanje hrvatske ideje. Nasuprot njima bio je Svetozar Pribićević koji se pak zalagao da se što više utjecaja i teritorija dodijeli Srbiji. Masaryk, unatoč tome što je podržavao ideju stvaranja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca, bio je protiv tolikog utjecaja Srbije. On je zapravo bio za federaciju južnoslavenskih država...Zbog toga je bio protiv represivnog načina vladanja kralja Aleksandra Karađorđevića... Unatoč svim svojim ograničenjima koja vidimo iz današnje perspektive, Masaryk je bio veliki političar čije djelovanje treba promatrati u kontekstu vremena u kojem je živio”. Eto, tako je to radio naš Milan. Jasno, jednostavno, duboko. Bio je pravi politički opinionmaker i toliko se trudio ohladiti naše usijane političke glave.

Milan Jajčinović Put BiH u Europsku uniju 
vodi preko Pelješkog mosta Oluja Milan Jajčinović Slavljenje Oluje kao poziv na nacionalno zajedništvo Bernardić je gotovo općestranačko razočaranje – ne dopada se ni titoistima ni reformistima Milan Jajčinović Jesu li neki mladi SDP-ovci upravo dotrčali iz partizana

Posljednje Milanove pjesme

Poezija je u temeljima pisca, bio on novinar, esejist, romanopisac ili kazališni kritičar. Potvrdio je to i Milan Jajčinović svojim pjesmama, od kojih su neke, poput ovih posljednjih, nastale u bolesničkoj postelji i kojima se obratio svojim najbližima, supruzi Veri i kćerima Miji i Ivi. Ili Isusu, s kojim je posljednjih mjeseci često razgovarao. Volio je poeziju. Ona je bila jedan dio njegova izričaja. Volio je druženja u kojima se, nakon dugih i iscrpnih razgovora, recitiralo do kasno u noć. I te je stihove pretakao u svoje tekstove i kolumne.

Isus i ja

Na javi ili u snu,

Isus i ja sjedimo u bolničkoj sobi,

kao u nekoj, dragoj nam

konobi.

Jedemo smokve, pričamo i pijuckamo vino.

Vidi se da nam je fino.

Kada se sestre začuju izvana,

Isus se skloni iza paravana.

Sestre u sobu uđu, brzo me obiđu i još brže izađu.

Isus ostane.

Pričamo o prijateljstvu, o bolničkoj hrani, o Siriji i izbjegličkoj krizi, o mojemu nemiru, o ljubavi, o Veri, o svemiru...

Isusa nisam ni znao do sada.

Zato ga kući nisam ni zvao.

A njemu se valjda činilo nepriličnim da dolazi nepozvan.

Zapravo, nisam ga zvao doma jer sam bio sličan ko apostol Toma.

No sada, kada iz bolnice dođem kući

prvo ću fino

Isusa pozvati na vino.

 

Kuckanje božanskih potpetica 

Opet priželjkujem

kuckanje tvojih potpetica.

Ko nekad u Sopotu.

Tada je njihovo kuckanje hodnikom

bila najava obostrane radosti.

Ulazak u stan

tvoje prozračne mladosti.

Ako je u Sopotu bila depra,

ako je bilo sumorno,

čak ako je i vladala tmica,

tvoj ulazak bi ubrzo

razvedrio i ta lica.

Danas tek malo,

taj isti veseli ritam

prigušuje tiha i sumorna bolnica.

Od jučer do danas,

od tada do sada,

brdo je uspomena.

Iza sutra pak, tajna vremena.

Kada i onda u tvoj život

budu dolazili

neki dobri i dragi ljudi,

neka blagoslovljena lica,

znaj da će ih uvijek pratiti božansko kuckanje tvojih dragih potpetica.

24.10.2015.

 

Moja plava djevojčica 

Vrijeme je protiv mene

Ali ne zato

što nižem godine i sjedine

što postajem stariji

Vrijeme je protiv mene kćeri

jer si ti s njim sklopila zavjeru

Ono ne želi

da ti budeš curica

koja će zaspati samo

ako tata s tobom

po stoti put sluša Konjića Grbonjića

A ti si se s vremenom

šutke složila

Znam

vrijeme je

stari šarmer

laskavac

i drago spadalo

kojem

uvijek uspije

nagovoriti djevojčice da odrastu

Kćeri

ja sam pred njim nemoćan

a ono mi za uzvrat nudi

jedino uspomene

Ali ti se kćeri

unatoč svemu

ne osvrći na svoga sjetnoga oca

Samo ti rasti

Meni će biti dovoljna

i nježna sjećanja

gdje ću

svoju plavu djevojčicu

i dalje držati za ruku

Na Valentinovo 2005.       

Ispraćaj 15. studenoga na Mirogoju u 13.35 sati

Komemoracija Milanu Jajčinoviću u redakciji Večernjeg lista održat će se u ponedjeljak 13. studenoga u 12 sati, a pogreb će biti u srijedu, 15. studenoga u krematoriju (velika dvorana) na Mirogoju u 13 sati i 35 minuta.

Plenković: Jajčinović je bio angažirani borac za istinu

“Novinar i publicist, dugogodišnji Večernjakov kolumnist, svojim reakcijama na zbivanja i događaje u hrvatskom društvu pokazivao je snažan otpor nepravdi, ustrajno upozoravajući na anomalije koje nas okružuju. Odlaskom Milana Jajčinovića, hrvatsko novinarstvo izgubilo je angažiranog borca za istinu”, izrazio je sućut obitelji premijer Andrej Plenković. Sućut je izrazio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

"U ovim teškim trenucima za Vašu obitelj primite izraze iskrene sućuti u ime Hrvatskoga sabora i u moje osobno ime u povodu gubitka Vašega supruga i oca. Gospodina Milana Jajčinovića pamtit ćemo po njegovom velikom profesionalnom doprinosu hrvatskome novinarstvu te po njegovoj iznimnoj profesionalnoj snazi i otporu prema nepravdi, ali prije svega po njegovim ljudskim i moralnim kvalitetama kojima se čitav svoj život vodio", napisao je Jandroković.

Elipso

  • umnjak:

    Veliki covjek, novinar, domoljub, analiticar, moralist.... Sve ono kvalitetno i profesionalno sto danas nedostaje hrvatskom "novinarstvu".

  • busbus59:

    Otišao je još jedan veliki čovjek,novinar,kolumnist uvijek pun istine u svojim knjigama i kolumnama. Jedan od kolumnista zbog kojeg puno godina kupujem Večernjak. Hvala mu za sve i laka mu hrvatska zemlja! I još poruka uredništvu Večernjaka - ostalo ješ ... prikaži još!š još malo novinara i kolumnista zbog kojih kupujem Večernji a kako Večernjak ide u krivom smjeru bit će sve manje razloga da ga i dalje kupujem. Ovo danas kako i što piše sve manje liči na Večernjak kakav znamo i kakav treba biti!

  • blokiraniantikomunist:

    umro je čovjek koji nije pripadao današnjem svjetonazoru VL-a neka mu je laka hrvatska gruda