Hrvatska se našla nasuprot Vatikanu. Ovaj put to se događa u vezi s izradom Međunarodne konvencije o zabrani ljudskog kloniranja, o čemu se ovih dana raspravlja u tijeku zasjedanja 58. Opće skupštine UN-a u New Yorku.
Stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u nadbiskup Celestino Migliore 30. rujna nabrojio je niz razloga zbog kojih Katolička crkva traži od UN-a potpunu i isključivu zabranu svih tehnika kloniranja ljudskog embrija, što znači i terapeutsko kloniranje, odnosno kloniranje u medicinske svrhe, za proizvodnju tkiva i organa. U UN-u su oko tog pitanja dvije suprotstavljene strane, a Hrvatska se našla nasuprot Vatikanu jer je još u siječnju ove godine Nacionalno bioetičko povjerenstvo za medicinu Vlade RH prihvatilo službeni stav koji podržava njemačko-francusku inicijativu.
SAD za potpunu zabranu
Ta inicijativa, naime, traži postupan pristup, prema kojemu bi prvi korak trebao biti zabrana kloniranja ljudskog bića koje načelno podržavaju sve države, dok bi se reguliranju ostalih oblika kloniranja (terapeutsko) pristupilo naknadno.
Glavni je protivnik tog prijedloga SAD te pojedine katoličke države koje traže izričitu zabranu svih oblika kloniranja. Tvrde da bi parcijalna zabrana implicitno legalizirala ostale oblike kloniranja. Hrvatsko izaslanstvo zauzima se pak za zabranu kloniranja ljudskih bića, ali ne ulazeći pritom u razlikovanje reproduktivnog i terapeutskog kloniranja.
Kada počinje ljudski život
Terapijsko kloniranje embrija zahtijeva se i pokušava opravdati uime ljudskih prava na život i zdravlje, jer su, prema Općoj povelji UN-a, priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Povelja, međutim, kaže: "Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima."
Razlika u pristupu zapravo proizlazi iz različitog tumačenja kad počinje ljudski život. Crkva tumači da terapijsko kloniranje embrija niječe i osobnost, i prava, i dobra dotičnog embrija te traži da se plodu ljudskog rađanja, od prvog časa njegova postojanja, jamči bezuvjetno poštovanje koje moralno pripada ljudskom biću u njegovoj potpunosti, tjelesnom i duhovnom jedinstvu.
Crkva stoga naučava da se ljudsko biće mora poštovati i s njime valja postupati kao s osobom od samog njegova začeća te da mu se zato od toga istoga časa moraju priznati prava osobe, među kojima je, prije svega, nepovredivo pravo svakog nevinog ljudskog bića na život.